Analitičari: Prigožina više nema, ali će Wagner preživjeti u Africi

Ne bismo trebali biti iznenađeni ako se Wagner i dalje bude pojavljivao u Nigeru, čak i nakon Prigožinove smrti, kažu stručnjaci.

Sa Prigožinovom smrću, privlačnost Wagnera novim zemljama koje traže njihovu vojnu pomoć mogao bi se smanjiti, ali analitičari kažu da grupa još uvijek može prodrijeti na nove teritorije (Reuters)

Jevgenij Prigožin, šef ruske plaćeničke grupe Wagner, upravo je napustio Mali gdje je snimio video u kojem je obećao da će učiniti “Afriku još slobodnijom”, nakon čega je poginuo u avionskoj nesreći u svojoj domovini.

Njegova smrt izazvala je zabrinutost kod nekih vlada u Africi koje se oslanjaju na njegove jedinstvene usluge.

Podrška Prigožinovim privatnim vojnim snagama posljednjih je godina u porastu, otkako su se neke afričke vlade počele okretati Rusiji kao alternativnom međunarodnom partneru u borbi protiv rastuće nesigurnosti od raznih naoružanih grupa.

Predsjednik Centralnoafričke Republike Faustin-Archange Touadera bio je prvi koji se okrenuo zastrašujućoj miliciji 2018, ali promjenjiva priroda demokratskih vlada, koje su doživjele porast vojnih preuzimanja vlasti u regiji Sahel, širom je otvorilo vrata Wagneru.

Širom Sahela i centralne Afrike, naoružane grupe nastavile su se brzo širiti, a njihov uspon se poklopio s protestima protiv bivše kolonijalne sile Francuske, koja još uvijek ima enorman utjecaj u regiji.

Prigožin je bio lice operacija grupe dok je putovao između Ukrajine i Afrike, radeći ono u čemu je dobar. Njegova će smrt, kažu analitičari, začepiti Wagnerovu mašineriju u Africi.

“Sam Prigožin bio je nevjerovatno karizmatična, velika figura koja je imala menadžerske i poslovne sposobnosti da nekako spoji sve te različite entitete i ljude”, kaže John Lechner, sigurnosni analitičar i autor knjige o Wagner grupi koja će uskoro biti objavljena.

Hoće li se proširenje nastaviti?

Kada je Prigožin pokrenuo pobunu u Rusiji u junu, tačno dva mjeseca prije svoje smrti, oblaci su se počeli nadvijati nad vojno-poslovnim carstvom koje je izgradio na kontinentu.

Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, u to je vrijeme rekao da će se operacije grupe nastaviti. Ali pad aviona u kojem je život izgubio on i njegov pouzdani poručnik Dmitrij Utkins potakla je pitanja o tome šta slijedi.

„Ne mijenja se mnogo na mjestima kao što su Mali i CAR, jer su već postojale veze i ugovori. A Rusi su rekli da će poštovati te ugovore. Pravo pitanje je šta se dešava u zemljama u kojima je Wagner pokušavao da proširi svoje prisustvo, mjestima poput Burkine Faso i Nigera. Hoće li se ta ekspanzija nastaviti pod ruskom vladom?” pita Cameron Hudson, viši saradnik u Afričkom programu Centra za strateške i međunarodne studije.

Kratka pobuna u Rusiji u junu bila je vrhunac rastućeg raskola između Prigožina i Ministarstva odbrane oko vođenja rata u Ukrajini. Ali afričke vlade su također bile uhvaćene u delikatnom balansiranju između tajanstvene plaćeničke grupe i ruske vlade.

Malijski pučisti i dalje nazivaju oružanu grupu „ruskim instruktorima“, iako su vlasti CAR-a spremnije.

“Vlasti CAR-a uvijek su bile neugodne”, rekao je za Al Jazeeru Charles Bouessel, viši analitičar CAR-a za International Crisis Group.

“Nisu znali koga pohvaliti za Wagnerovu asistenciju. Ponekad se zahvaljuju ruskim vlastima, a ponekad Prigožinu. Ali ono što žele jest da se ruska pomoć nastavi i bit će oprezni u izražavanju svog mišljenja [o Prigožinovoj smrti].”

‘Stepen poricanja’

Zvaničnici su izrazili da su posvećeni Rusiji, a ne samoj grupi plaćenika. Fidele Gouandjika, savjetnik predsjednika CAR-a, rekao je medijima da Prigožinova smrt neće promijeniti odnos s Moskvom.

Stručnjaci kažu da će Kremlj, i pored primjetnog odsustva Prigožinove ‘ofanzive šarmom’, osigurati da zadrži svoj utjecaj na kontinentu.

“Postoji mnogo ruskih institucija koje imaju koristi od prisustva Rusije u Africi i one će htjeti da se ti odnosi nastave”, smatra Lechner.

Međutim, svađa između Wagnera i GRU-a, ruske vojne obavještajne agencije, mogla bi ponovo kalibrirati diplomatske odnose između afričkih vlada i Rusije.

“Mislim da će preispitati svoj pristup… sve Zemlje koje su razmatrale odnos sa Wagnerom će razmisliti da li žele istu vrstu odnosa sa Moskvom. Zato što je kod Wagner grupe postojao određeni stepen poricanja”, kaže Hudson.

‘Klaustrofobično okruženje’

Niger je posljednja zemlja koja bacila oko na Wagnera. Otkako je predsjednička garda preuzela vlast, javno se posvađala sa Zapadom. Regionalni blok ECOWAS zaprijetio je invazijom na zemlju kako bi na vlast vratili predsjednika Mohameda Bazouma, koji je smijenjen u puču 26. jula.

Sa Prigožinovom smrću, privlačnost Wagnera novim zemljama koje traže njihovu vojnu pomoć mogla bi se smanjiti, ali analitičari kažu da grupa još uvijek može prodrijeti na nove teritorije.

“Mislim da ne bismo trebali biti iznenađeni ako se Wagner i dalje bude pojavljivao u Nigeru, čak i nakon Prigožinove smrti”, rekao je Lechner za Al Jazeeru. “Još uvijek smo u klaustrofobičnom okruženju u kojem afričke vlade koje žele partnerstvo sa vanjskim zemljama u pogledu sigurnosti, imaju relativno malo izbora.”

Od 2020. bilo je devet vojnih udara u Africi, prema podacima SBM-a, geopolitičke savjetodavne firme u Nigeriji. U ovom periodu, pet od 15 država članica ECOWAS-a je pod vojnom upravom.

Eksperti kažu da je ova bujica državnih udara recept za plaćeničke grupe, jer vojne vlade pokušavaju da učvrste svoju vlast usred pritiska sa Zapada, a pad demokratskih vlada će nastaviti da izaziva takve privatne vojne intervencije.

“Nelegitimnim vladama u Africi potrebna je sigurnosna pomoć da bi održale vlast i režim. To je i bit svega ovoga: to nije ponuda naoružanih plaćenika, to je potražnja za naoružanim plaćenicima,” kaže Hudson.

Izvor: Al Jazeera