Surovi uvjeti i brutalni čuvari: Iskustva palestinskih zatvorenika iz ćelija duboko u pustinji

“Ne postoji razlika između udarca pendrecima ili bičeva paklenih vrućina. Zatvorenici su primorani živjeti u takvim uvjetima, čekajući da stignu do svjetla na kraju tunela koje su već odavno zaboravili kako izgleda.”

Više od 5.000 palestinskih zatvorenika nalazi se u strogo čuvanim izraelskim zatvorima (Getty Images)

Piše: Isra Jabr

Gaza – ”Ne postoji razlika između udarca pendrecima ili bičeva paklenih vrućina. Zatvorenici su primorani živjeti u takvim uvjetima, čekajući da stignu do svjetla na kraju tunela koje su već odavno zaboravili kako izgleda. Do tada, ostaje im da se pate i provode dane u ekstremno teškim uvjetima, koji su ispunjeni tlačenjem, čežnjom i strašnim vrućinama”, stoji u dnevnicima zatvorenika iz zatvora izraelske okupacije.

Ovakvim riječima, punim bola, zatvorenik Ahmed al-Talfiti iz zatvora u pustinji Negev govorio je o patnjama s kojima se suočavaju zatvorenici u vrijeme dok toplotni talas hara regijom i okupiranim palestinskim teritorijama.

Al-Talfiti, koji je porijeklom iz Nablusa, u zatvoru je više od sedam godina. Opisao je situaciju u kojoj se nalaze zatvorenici u vrijeme ekstremnih vremenskih uvjeta: “Vrućina u zatvorima je nepodnošljiva. To je neopisiva patnja. Hiljade zatvorenika nemaju ništa čime bi se rashladili tokom nesnosnih vrućina, pa ni najobičnije uređaje koje drugi ljudi imaju, a da ne govorimo o ionako teškim uvjetima u kojima se zatvorenici nalaze”.

Izrael u zatvorima drži 5.000 zatvorenika koji su raspoređeni u 23 zatvora, pritvora i istražna centra. Među njima su i 32 zatvorenice, 160 djece, više od 1.100 administrativnih pritvorenika i više od 700 zatvorenika koji boluju od raznih bolesti.

Zatvorenik Al-Talfiti je govorio o nekim problemima s kojima se suočavaju zatvorenici u ovakvim uvjetima, rekavši: “Pretrpane zatvorske ćelije i nedostatak  uređaja za ventilaciju i hlađenje nisu jedini problemi s kojima se suočavaju zatvorenici. Okupatori nas namjerno zlostavljaju po ovakvim vrućinama. Prebacuju zatvorenike u specijalnim vozilima, koja su potpuno metalna, u druge zatvore i na suđenje. U čekaonicama koje nisu klimatizirane i imaju najviše pet do šest kvadratnih metara bude nagurano 15 do 20 zatvorenika”.

Veći zatvori

S druge strane, Abdel Nasser Farwana, šef Odjeljenja za studije i dokumentaciju u Komisiji za pitanja zatvorenika i bivših zatvorenika, objašnjava da okupacija nije bila zadovoljna zatvorima koje je naslijedila od britanskog mandata. Stoga je od ranih sedamdesetih dodala još četiri velika zatvora tom broju.

Farwana je za Al Jazeeru dodao da se četiri nova zatvora nalaze duboko u pustinji Negev na jugu Palestine i da u njima boravi polovina ukupnog broja zatvorenika. Teški vremenski uvjeti, uz ionako loše uvjete u zatvoru i brutalnost zatvorskih čuvara, otežavaju situaciju u kojoj se nalaze zatvorenici i povećavaju njihovu patnju i muku s porastom temperatura.

“U junu, julu i avgustu, posebno sa sve učestalijim toplotnim valovima, zatvorske ćelije se pretvaraju u pakao, a sobe za ispitivanje i samice u peći. Ljeto je nemili gost za zatvorenike u Negevu, Oferu i Megiddu, te u Nafhi, Ashkelonu, Damonu, Beershebi, Gilboi, Ramlehu i u svim okupacijskim zatvorima”, kazao je.

Farwana je potvrdio da mnogi pozivi za pomoć primljeni posljednjih dana iz okupacionih zatvora odražavaju bolne slike hiljada zatvorenika koji se žale na prenanapućenost, teške vremenske uslove, nedostatak ventilacije, sve veću pojavu opasnih i otrovnih gmizavaca, štetnih insekata i glodara, u kombinaciji sa visokim temperaturama zraka i nedostatkom uređaja za regulaciju temperature.

Sumorna slika: ploča za kuhanje, ventilator i peškir

U istom kontekstu, Muhammad Hamada, oslobođeni jerusalemski zatvorenik, govorio je o svom iskustvu, nakon 14 ljeta koje je proveo u okupacionim zatvorima. ”Najteži periodi za zatvorenike su ekstremne ljetne vrućine. Zimi zatvorenik može pronaći neku ćebad i boravi u uskoj zagušljivoj ćeliji, što može ublažiti oštrinu zime. Ali kada dođe ljeto, zatvorski uvjeti postaju još teži.”

Hamada, koji je pušten na slobodu u sklopu sporazuma Wafaa al-Ahrar 2011. godine, kaže da po osam zatvorenika bude smješteno u malu sobu u kojoj žive godinama, a svaki drugi zatvorenik ima ventilator.

Važno je napomenuti da su ventilatore i druge jednostavne uređaje zatvorenici dobili od uprave zatvora nakon kolektivnih štrajkova koje su pokretali u različitim vremenskim intervalima tokom više godina. Kaže da okupatori koriste ove uređaje za cjenkanje i ucjenu zatvorenika u mnogim slučajevima.

Hamada je pokušao predstaviti sumornu sliku života zatvorenika, objašnjavajući da takozvana ”ploča za kuhanje” na kojoj zatvorenici pripremaju hranu dodatno povećava temperaturu u prostorijama. Zatvorenici imaju osjećaj kao da su u ”sauni” i jedva imaju zraka za disanje. U mnogim slučajevima odustaju od toplih i kuhanih obroka kako bi im ostalo bar malo svježeg zraka u prostoriji.

Hamada se prisjeća svog iskustva tokom perioda ispitivanja, koji počinje od trenutka hapšenja i može trajati sedmicama ili mjesecima. Kaže da je ”najteža stvar s kojom se zatvorenik suočava velika vrućina. U maloj ćeliji, koja jedva primi dvije osobe i ponekad je veličine dušeka, okupatori smjeste šest zatvorenika. U jednoj takvoj prostoriji sam proveo 10 dana 1997. godine. Nije bilo prozora, osim jednog prozorčića na vratima sa kojih nas posmatra zatvorski čuvar. To su bili momenti u kojima se gušite i mislite da vam se bliži smrtni čas”.

“Još uvijek se sjećam svog cimera iz ćelije tokom perioda ispitivanja. Patio je od teškog oblika astme. Spavao je držeći glavu odmah uz vrata ćelije, kako bi udahnuo bar malo zraka koji je dolazio ispod vrata”, dodao je.

U takvim situacijama smo se ”smjenjivali u mahanju peškirom. Jedan od nas bi se okretao neko vrijeme i razmahivao njime kao lepezom. Potom bi odmarao, pa je nastavljao drugi zatvorenik. Iako je to bio ustajali zrak, osjećali smo da nam je lakše, makar psihički. Neki od nas su radije spavali na podu sobe bez dušeka ili pokrivača.“

Problemi prilikom transporta i istrage

O prijevozu zatvorenika u specijalnom vozilu za transport zatvorenika “bosta”, Hamada kaže: “To vozilo nema prozore, već rupe kroz koje teško prodire zrak. Sjedišta su mu od željeza, što pogoršava ionako tešku atmosferu. Zatvorenici se unutra preznojavaju, a zatim ih iskrcavaju i nakon višesatnog puta u sudskim čekaonicama čekaju suđenje”.

Hamada kaže da je često dolazilo do smrtnih ishoda zbog velike vrućine. Zatvorenici koji su sjedili pored njega bili su obliveni znojem i iscrpljeni, toliko da su izgledali neprepoznatljivo.

Što se tiče bolesnih zatvorenika, oni su “na dvostrukim mukama. Ranjenici ili bolesnici moraju nositi teret bolesti i jakih vrućina u uslovima u kojima im nedostaje zdravstvene zaštite, a suočavaju se čak i sa namjernim medicinskim nemarom”.

Hamada podsjeća da mnogim ranjenicima tkivo oko rane počinje truhnuti zbog visoke temperature i kontaminacije rane. Pojedini zatvorenici boluju od srčanih bolesti, visokog pritiska, dijabetesa i dr. Nemaju ništa čime bi se izborili s ekstremnim vrućinama. Sanjaju da dočekaju zimu, baš kao što sanjaju ružičaste snove i gaje nade da će dočekati dan kada će izaći na slobodu.

Nakon što je iznio svoje želje i apelirao da im se pruži pomoć, Ahmed al-Talfiti je poručio iz zatvora: ”Na pitanje: ‘Kako vam možemo pomoći?’, zatvorenici će jednoglasno odgovoriti: ‘Puštanjem na slobodu’. Na pitanje: ‘Šta je rješenje za ovakve vrućine?’, reći će: ‘Sloboda’. To je tajna riječ za nepokolebljivost onih koji su u zatvoru proveli 20, 30, pa i 40 i više godina”.

Izvor: Al Jazeera

Vaša dnevna doza vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada