Ruski matematičar, 66 godina nakon povratka, ponovo u egzilu

Stoljeće nakon što su mu otac i majka pobjegli pred boljševicima u Rusiji, poznati matematičar Aleksej Sosinski iskusio je ponavljanje historije kada je predsjednik Vladimir Putin počeo invaziju na Ukrajinu, piše Reuters.

Nakon odrastanja u Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, Sosinski se vratio u domovinu roditelja 1957. godine i napravio veliku akademsku karijeru. No, sada je sa 85 godina ponovo u egzilu, kada je Putin prošle godine krenuo u rat, Sosinski je napustio Moskvu usred noći, sa dva kofera u rukama.

“Nisam nimalo oklijevao, odmah sam uradio sve što je moguće da odem”, govori za Reuters u telefonskom intervjuu i objašnjava kako mu je bivši student osigurao avionsku kartu za Istanbul (isti grad u koji je njegov otac 1919. pobjegao brodom), a potom se zaputio u Pariz gdje mu kćer živi.

I dalje predaje studentima u Rusiji uz pomoć aplikacije Zoom, te smatra kako će ostatak života provesti u egzilu.

Rat i mir

Novinar Reutersa dalje piše kako je porodična priča, koje se Sosinski prisjeća sa ponosom i bolnim detaljima, mikrokosmos ruske historije previranja, ratova i represije koja traje više od jednog stoljeća.

Matematičareva majka Arijadna Černova je bila kćer Viktora Černova, socijalističkog revolucionara koji je kratko služio kao predsjednik Ustavotvorne skupštine Rusije 1918. prije nego su je boljševici raspustili.

Pobjegla je iz Rusije 1923. sa majkom i sestrama, a u Francuskoj je upoznala (a potom se za njega i udala) još jednog prognanika, Bronislava Sosinskog koji je dobio najviše odlikovanje za hrabrost u Bijeloj armiji koja se borila protiv boljševika u ruskom građanskom ratu.

Aleksej je rođen u Francuskoj 1937. godine, tokom Drugog svjetskog rata njegov otac je bio borac u redovima otpora protiv nacista i bio je ratni zarobljenik. Potom se porodica 1948. preselila u New York gdje je Bronislav radio za UN. Aleksej je prvi put vidio Rusiju sredinom 1950-ih, nakon smrti Staljina, kada je porodica tamo otputovala na odmor.

Bio je iznenađen “apsolutno užasnim životnim standardom”, čak i u Moskvi, ali je “protivno svoj logici” odlučio 1957. tamo preseliti i studirati matematiku, predmet za koji je vjerovao da je Moskva “centralno mjesto svijeta”.

Do početka 1970-ih je bio asistent profesora na Državnom univerzitetu u Moskvi i zadobio svjetsku reputaciju u području geometrije koje je poznato kao teorija čvora. No, karijera mu je krenula silaznom putanjom kada su prijatelj i Sosinski napisali pismo 1974. u odbranu Aleksandra Solženjicina, pisca disidenta koji je bio protjeran iz Sovjetskog saveza. Adresirano na francuski književni žurnal, pismo je presreo KGB i zbog toga mu je prijatelj ostao bez posla.

Sosinski je dobio upute da preda aplikaciju za časove Marksizma-Lenjinizma, ali kaže kako to nije mogao uraditi.

“Poderao sam taj komad papira, uzeo prazan list i napisao otkaz na odjelu – potpuno suludo za uraditi”, govori za Reuters i nastavlja kako je 13 godina radio kao urednik naučnog magazina prije nego se mogao vratiti predavanjima.

Užasni režim

Decenijama kasnije, on i dalje ukazuje na probleme. Govori kako je Zapad strašno potcijenio Putinovu “inteligenciju, pamet, potpunu nemoralnost i okrutnost”, njegove kapacitete da se prilagodi sankcijama i njegovo uspješno korištenje državnih medija za “hipnozu” ljudi.

“Apsolutno je užasno što normalni, obični ljudi podržavaju ovaj užasni režim”, navodi Sosinski i dodaje kako je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski heroj koji, uprkos greškama, pravi “fantastičan posao”.

Ruski matematičar kaže kako sada želi umrijeti u Francuskoj, državi u kojoj se rodio i ne očekuje da će do tada biti završen rat u Ukrajini.

“Jako sam pesimističan jer sam siguran da rat neće biti okončan za mog života. Ovo je vrsta rata u kojoj niko ne pobjeđuje”, dodaje.

Ipak, kao i u prošlosti, Sosinski je nemiran zbog egzila. Govori kako razmatra kratki povratak, samo da vidi prijatelje i obiđe kolibu na selu nedaleko od Moskve gdje je zimi skijao, a ljeti plivao u jezeru.

“Nadam se da ću nekada prevazići strah od represije i vratiti se u Rusiju tokom ljeta – ako ne naredne godine, onda godine poslije nje ili godine poslije te. Moja kćer odmah paniči kada spomenem povratak u Rusiju i misli da će me odmah strpati u zatvor i raditi mi Bog zna šta. Tako da prvo nju moram uvjeriti da se ne mora brinuti.”