Mnogi ukrajinski izazovi: Umorni vojnici, nepouzdana municija, spor internet…

Nedostatak municije, municija iz različitih zemlja sa različitim osobinama, koja čak i povređuje ukrajinske vojnike, nedostatak sposobnih i mladih boraca, inferiornost u elektronskom ratovanju naspram Rusa…, sve su to problemi s kojima se suočava ukrajinska vojska u kontraofanzivi protiv ruske.

Prema analizi koju je na temelju desetak posjeta ratištu i intervjuima u junu i julu sa ukrajinskim vojnicima i komandantima u regijama Donjecka i Harkova napravio The New York Times, zaključuje se da se ukrajinska vojska suočava sa nizom novih izazova koji su uzrok njenog sporog napredovanja.

Kako rat ulazi u 17. mjesec, borbe su dobile na ritmu. Ruska artiljerija više nema jasnu prednost, ali ukrajinske snage bore se sa čvrstom ruskom odbranom, nastavljajući južnu ofanzivu, usporenu zbog gustih minskih polja.

Mali teritorijalni dobici imaju veliku cijenu.

“Mi mijenjamo svoje ljude za njihove, a oni imaju više i ljudi i opreme”, rekao je jedan ukrajinski komandir čiji je vod pretrpio ogromne gubitke otkako je Rusija pokrenula invaziju.

Različite granate, različita preciznost

Ukrajina se dobro prilagodila odbrambenom ratu – ožičila je satelitski internet Starlink, ima softver i pripremila je bespilotne letjelice kako bi se stalno pratile ruske snage. No, ofanzivne operacije su drugačije – Ukrajina je postigla marginalni napredak u direktnoj koordinaciji između trupa najbližih ruskim snagama na takozvanoj nultoj liniji i onih koje napadaju naprijed.

Ukrajinska pješadija sve se više fokusira na rovovske napade, ali nakon što je pretrpjela desetke hiljada žrtava od početka rata, redovi su joj često popunjeni slabije obučenim i starijim vojnicima. A kada se ruske snage istjeraju s položaja, one su vješte u gađanju tog položaja svojom artiljerijom, zbog čega ukrajinske trupe tamo ne mogu dugo ostati.

Municije manjka, a postoji i mješavina municije koja se šalje iz različitih zemalja. To je prisililo ukrajinske artiljerijske jedinice da koriste više municije za gađanje svojih ciljeva, tvrde vojnici, jer preciznost uveliko varira između različitih granata. Osim toga, neke od starijih granata i raketa poslanih iz inostranstva oštećuju njihovu opremu i povrjeđuju vojnike.

“To je sada veliki problem”, rekao je Alex, komandant ukrajinskog bataljona.

U ljetnim mjesecima kamuflaža i zelenilo postaju presudni faktori hoće li operacija biti uspješna. Odbrambene snage gotovo uvijek imaju prednost, bilo zbog nevidljivih rovova ili sakrivenih jedinica za elektronsko ratovanje koje koriste prevaru i prikrivanje kako bi odbile napadačke snage.

Postavka koju je vojnik po imenu Valerij posmatrao u komandnom centru uobičajena je u većini ukrajinskih jedinica koje se bore na istoku. Za razliku od SAD-a i drugih zemalja NATO-a koje koriste zamršenu vojnu komunikacijsku opremu za nadzor ratišta, ukrajinske trupe koriste manje sofisticirane programe, ali lakše za korištenje, kao što su aplikacije za razmjenu poruka na pametnom telefonu, privatne chat sobe i male bespilotne letjelice kineske proizvodnje za posmatranje događaja duž linije.

To je ad hoc, ali učinkovit komunikacijski sklop sa domaćim ukrajinskim softverom, koji pruža lokaciju ukrajinskih jedinica i navodne položaje ruskih snaga, kaže se u analizi američkih novina.

Bez rutera za internet sve ide sporije

Loša strana ovog sistema je da je gotovo u potpunosti povezan sa Starlink satelitskim internetom. To znači da kada ukrajinske jedinice napadaju – bez Wi-Fi routera – potrebno je više vremena za saopštavanje važnih informacija kao što su ariljerijski ciljevi jer napadačke trupe moraju doći do nekoga s internetskom vezom kako bi pozvale podršku.

“Uglavnom koordinate dobivamo putem interneta – to je sigurno, i čim nam se pošalju, odmah ih koristimo”, rekao je Anton, vođa jedinice za bacače granata.

U jednom slučaju na jugu zemlje ove godine, ukrajinski vojnici pokušali su povezati Starlink internet sa oklopnim transporterima dok su napadali ruski položaj, ali je antena pogođena od strane ukrajinskih jedinica tokom napada.

Ovog mjeseca sistem je radio kako je planirano. Ukrajinski dron posmatrao je kako se zemlja s lopate ruskog vojnika gomila pored rova ​​koji je kopao. To je bila prioritetna meta. Novi rov značio je da su se ruske snage toliko približile ukrajinskim linijama i da će biti još jedna utvrda koju će ukrajinske snage morati napadati.

Koordinate za rov poslane su putem pametnog telefona, a nekoliko minuta kasnije eksplozije iz bacača granata Mk 19 odjeknule su s obje strane ruskog vojnika.

Na drugom dijelu ratišta, piše NYT, Odred ukrajinskih vojnika iz 59. brigade bio je mokar od znoja. Bio je kraj juna i izveli su istu vježbu – juriš na rov koji se koristio za obuku, samo kilometrima od prve linije – nebrojeno puta, “ploveći” kroz zaraslu travu, lažno pucajući iz „kalašnjikova“, odmarajući se i ponavljajući sve ponovo.

Cilj ponavljanja bio je da se proces učini mehaničkim, pa kada nova grupa mobiliziranih vojnika, u dobi od 25 do 40 godina, konačno stigne na prvu liniju, ne ustukne kad dođe vrijeme za napad na dobro branjeni ruski rov.

Važnost dobrog maskiranja

U ratu koji se odužio i vojskama koje su vješte u izgradnji i odbrani utvrda, napad na rovove postao je jedan od najopasnijih i najnužnijih zadataka za ukrajinske trupe. Obuka za specijaliziranije vještine, poput snajperista, zanemarena je u korist napada iz rovova.

Oko istočnog grada Bahmuta, koji su Rusi zauzeli u maju, ukrajinske snage napredovale su na bokovima grada jer su ruske snage imale manje vremena za ukopavanje. Neke elitne ukrajinske jedinice u tom području vješte su u napadu na ruske rovove uz dobru komunikaciju i koordinirane napade.

Ali druge ukrajinske formacije drugdje na frontu imale su problema s popunjavanjem redova vojnicima koji su sposobni izvesti uspješne napade na rovove, s obzirom na to da su mjeseci borbe iscrpili njihove redove. Nove zamjene ponekad su stariji novaci koji su mobilizirani.

“Kako možete očekivati ​​da će 40-godišnjak biti dobar u pješadiji ili mitraljezac?”, upitao je ukrajinski komandant čiji je vod imao desetke žrtava.

Mladost ne znači samo bolju fizičku snagu, nego i manju vjerovatnoću da će mlađi vojnici preispitivati ​​komande.

Izvan istočnog grada Siverska, tim ukrajinskih vojnika koji su upravljali haubicom od 105 mm koju je isporučio SAD, slušao je svog “susjeda”, samohodnu haubicu, kako ispaljuje nekoliko granata. Zatim je tim dobio vlastitu vatrenu misiju, putem pametnog telefona i Starlink interneta, gađajući ruski minobacački tim.

Posada je odlijepila maskirnu mrežu, dva puta zapucala, a zatim se ponovo sakrila.

Misija je bila uspješna. Ali za mnoge ukrajinske artiljerijske jedinice to nije tako jednostavno.

Ukrajinske posade upravljaju asortimanom municije dostavljene iz zemalja poput Pakistana, Poljske, Bugarske i Irana, prisiljavajući posade da prilagode cilj na temelju zemlje iz koje municija dolazi, a ponekad i na osnovu toga koliko je staro, iako je sve istog kalibra.

Česta artiljerijska paljba gotovo uvijek izazove odmazdu. Dvadeset minuta nakon što je ispaljen projektil iz haubice, Rusi su uzvratili, zasipajući područje kasetnom municijom, koja eksplodira i širi manje eksplozive po širokom području.

Rusi su koristili kasetnu municiju jer nisu tačno znali gdje su Ukrajinci, pa su umjesto toga odlučili pokriti šire područje u nadi da će negdje pogoditi metu.

‘Nezaustavljivi’ ruski samoubilački dron

Jedna od značajki koje definiraju ljetne borbe u istočnoj Ukrajini je lišće. Pokrivanje tenka ili artiljerijskog oružja kamuflažom Ukrajinci zovu “maskiranje”, a ta je rutina ključna kako bi se izbjeglo otkrivanje od strane bespilotnih letjelica i artiljerijske vatre koja će sigurno uslijediti.

Izvan grada Kremina koji drže Rusi, sjevernije, gdje dominiraju borove šume, ruske snage često granatiraju stabla zapaljivom municijom kako bi spalili lišće, rekli su vojnici iz 100. brigade teritorijalne odbrane.

Često, da bi otvorila vatru ili manevrirala, ukrajinska borbena vozila moraju odustati od bilo kakve vrste kamuflaže, izlažući se drugom oružju koje se posljednjih mjeseci proširilo duž linije – ruskim dronovima Lancet vođenim GPS-om.

Često nazivane “kamikazama”, prisilile su ukrajinske artiljerijske i tenkovske posade da preduzmu opsežne mjere za prikrivanje položaja. Neke su tenkovske posade čak zavarile oklop domaće izrade na svoje kupole kako bi pokušale zaustaviti samoubilačke dronove.

Oko 60 kilometara dalje, na drugom dijelu ratišta, vojnici iz 15. artiljerijsko-izviđačke brigade pratili su niz radijskih frekvencija sa svojih računalnih ekrana i pokušavali shvatiti kako se nositi s Lancetima. Ometati ih bilo je nemoguće, barem za sada.

Lancete je teško oboriti jer djeluju više kao navođene bombe nego kao dronovi, rekli su ukrajinski vojnici. Umjesto toga, njihov radar za elektroničko ratovanje, poznat kao NOTA, pokušava ometati obližnji ruski dron koji vjerovatno šalje koordinate Lancetu. No, teška je to nauka, govorili su vojnici.

“Ne znamo kako tačno komuniciraju”, rekao je Marabu, mlađi narednik koji radi u NOTA-i.

Elektroničko ratovanje je jako važno za rat, a ruske sposobnosti nadmašuju ukrajinske. Ruske snage mogu detektirati signale mobilnih telefona i ometati GPS i radio frekvencije, a često traže Starlink Wi-Fi rutere kako bi ih gađali artiljerijom.

Ovog mjeseca Marabu je posmatrao ruski izviđački dron iznad grada Svatove. Izvan dometa radara za ometanje NOTA-e, sve što je Marabu mogao bilo je gledati kako se crvene tačkice spuštaju niz plavu pozadinu na njegovom ekranu – ruski dron je komunicirao sa svojim operaterom, šaljući snimak rata.