NI: Kina ima jasan plan na Bliskom Istoku; ima li ga Amerika?
Harley Lippman, član odbora Fonda Partnerstvo za mir Američke agencije za međunarodni razvoj, kritizirao je američku vanjsku politiku prema Bliskom Istoku, ocijenivši je kontradiktornom.
Američki časopis The National Interest objavio je članak Harleyja Lippmana, člana odbora Fonda Partnerstvo za mir Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), u kojem je kritizirao američku vanjsku politiku prema Bliskom Istoku, ocijenivši je kontradiktornom.
Lippman je izjavio da su Sjedinjene Američke Države zadržale sistem strateških partnerstava usmjerenih na suprotstavljanje međusobnim prijetnjama i zadržale snažnu pomorsku prisutnost u regiji koja ne samo da štiti trgovačke rute ključne za američku i globalnu ekonomiju, već i rutinski provodi višestruke partnerske manevre.
U isto vrijeme SAD se nastoji okrenuti Indo-Pacifiku.
Komentirao je da je ovo pitanje stvorilo prazninu koju Kina nastoji popuniti, koristeći politiku takozvane nesvrstanosti prema regionalnim partnerima, koji su podjednako američki saveznici i neprijatelji.
Objasnio je da Kina promovira pragmatične ekonomske odnose sa zemljama na čisto transakcijskoj osnovi kako bi se postigla sigurnost kroz razvoj.
‘Problemi Bliskog Istoka leže u razvoju’
To je rezimirao ambasador Li Chengwen na Forumu kinesko-arapske saradnje, koji je 2016. godine izjavio da “problemi svojstveni Bliskom Istoku leže u razvoju, a jedino rješenje je, također, razvoj.”
Kako se te ekonomske veze produbljuju, Kina će ih nastojati učvrstiti sigurnosnim odnosima koji su neizbježni u sukobu s interesima SAD-a.
Autor dodaje da je, u nedostatku naprednih američkih tehnologija, kineska inicijativa ”Pojas i put” u skladu sa Saudijskom vizijom 2030, koja se zalaže za razvoj trgovačkih i tehničkih centara, proizvodnih pogona, umjetne inteligencije, digitalne industrije i infrastrukture pametnih gradova.
Ovo pozicionira Saudijsku Arabiju kao krunski dragulj inicijative ”Pojas i put”, s obzirom na njenu važnu lokaciju na putu koji Kini omogućuje dolazak do Evrope i Afrike, preko Irana, Emirata, Egipta i Alžira.
Ovo služi kao temelj za Kinu u njenim nastojanjima da uspostavi sveobuhvatna strateška partnerstva s Bliskim Istokom.