FP: Kasetne bombe su užasne, no Ukrajina ih i dalje treba

Odluka Bidenove administracije da u Ukrajinu prebaci poboljšanu konvencionalnu municiju dvostruke namjene ili DPICM, kao dio novog paketa pomoći, izazvala je niz diplomatskih prijekora od dugogodišnjih saveznika i sigurnosnih partnera Washingtona, uključujući Veliku Britaniju i Kanadu, koji su ponovili svoje protivljenje oružju zabranjenom u 123 zemlje, navodi se u tekstu Foreign Policyja.

Autor Oz Katerji navodi kako je američki predsjednik Joe Biden priznao da je bila „veoma teška odluka“ poslati DPICM-e, poznatije kao kasetne bombe, u Kijev, ali je branio ovaj transfer na CNN-u, rekavši: „Ovo je rat koji se odnosi na municiju. I ponestaje im te municije, a i naše su zalihe male.“

“Govoreći kao britanski novinar libanskog porijekla koji je pokrivao sukobe, iz prve ruke sam vidio utjecaj ove užasne municije na civilno stanovništvo moje zemlje, s neeksplodiranom podmunicijom koja je uzrokovala smrt i ranjavanja decenijama nakon što je ovo oružje posljednji put ispaljeno. Dijelom su zbog izraelske upotrebe kasetnih bombi u ratu u Libanu 2006. godine države izradile nacrt Konvencije o kasetnoj municiji (CCM) iz 2008. godine, zabranjujući upotrebu, prenos, proizvodnju i skladištenje kasetne municije”, piše Katerji.

“Ovo je sporazum za koji sam se dugo zalagao, i ponosio sam se time što je Liban postao prva bliskoistočna država koja je ratificirala CCM 2010. U posljednjih nekoliko godina, dokumentovao sam nebrojene slučajeve ruskih ratnih zločina koristeći kasetnu municiju protiv civilnih ciljeva u Siriji i razaranja koju ove neselektivne bombe imaju po ljudski život. Ipak, uz oklijevanje podržavam odluku Bidenove administracije.”

On dalje navodi kako razumije utjecaj ovog oružja na civilno stanovništvo “bolje od mnogih donosilaca odluka u Washingtonu i, u idealnom svijetu, još uvijek bih volio da su Sjedinjene Američke Države, Rusija i Ukrajina potpisale i ratificirale CCM i iskorijenile sve preostale zalihe”.

“Ali mi ne živimo u tom svijetu. Ne samo da je Rusija uveliko koristila kasetnu municiju u svojoj invaziji na Ukrajinu, već je više puta koristila ovo neselektivno oružje na civilnim ciljevima, što predstavlja ratne zločine prema međunarodnom pravu. Teška srca i u odluci koja me teško opterećuje i kao novinara i kao aktivistu za ljudska prava, moram ostaviti svoje ideale po strani i podržati odluku Bijele kuće. Poštujem, ali se ne slažem sa svojim saveznicima i kolegama koji rade u zajednici za ljudska prava, uključujući i Human Rights Watch”, navodi autor.

“Majka svih bombi”

Ističe kako mu do ove odluke nije bilo lako doći, ali ju je donio na osnovu profesionalne procjene rata u Ukrajini kakav je bio u vrijeme pisanja ovog teksta. “U ovim strogim i duboko tragičnim uslovima, smatram da je i vojno neophodno i moralno opravdano da Kijev dobije ovo oružje”.

Katerji nastavlja kako smo u 21. vijeku “svjedočili uglavnom asimetričnim sukobima i pobunama niskog intenziteta, i shodno tome, mnogi od potpisnica CCM-a nikada nisu mogli zamisliti da se, kao što je Ukrajina danas, bore u rovovskom ratu 20. stoljeća”.

Kaže kako je za divljenje što se toliko država odlučilo za potpunu zabranu ovog oružja, ali kao što nikada nisu mogle zamisliti da se nađu u položaju Ukrajine, mnoge također ne razumiju egzistencijalnu prirodu ukrajinske borbe ili posljedice po ukrajinski narod ako bi ta borba bila bezuspješna.

“Iako se slažem sa većinom argumenata u vezi kasetne municije, u kontekstu rata u Ukrajini došao sam do istog zaključka kao i Jack Watling i Justin Bronk sa Instituta kraljevskih ujedinjenih usluga (RUSI), koji su iznijeli svoje argumente za odobravanje transfera kasetne municije u nedavno objavljenom komentaru”.

“To pomaže da se zaista shvati zašto je tako veliki broj država zabranio ovo oružje. Kasetne bombe inherentno nisu opasnije od drugog konvencionalnog oružja koje se koristi na bojnom polju. Postoji daleko smrtonosnije i razornije oružje koje se koristi u sukobima širom svijeta koje nije zabranjeno međunarodnim konvencijama, kao što su ruski ‘razbijači bunkera’ KAB-1500L-Pr i američka GBU-43/B MOAB, koju zovu i ‘majka svih bombi’, a koju je koristio bivši američki predsjednik Donald Trump u Afganistanu”, nastavlja autor Foreign Policyja.

“Tri su glavna argumenta protiv slanja kasetnih bombi američke proizvodnje u Ukrajinu. Svi su snažni i dolaze od principijelnih ljudi s dobrim namjerama. Uopšteno govoreći, pomenuti argumenti su povezani s tri oblasti: neselektivna priroda podmunicije, stopa neuspjeha i neeksplodirana ubojita sredstva i širenje oružja.”

Autor objašnjava kako postoje različiti tipovi kasetne municije, s četiri glavne metode isporuke: lansirana iz cijevi (npr. artiljerijske čahure), iz spremnika zraka, iz avionskog raspršivača i konvencionalni projektili. S obzirom na to da Ukrajina trenutno samo traži i prima artiljerijske granate kalibra 155 mm, možemo ignorisati druge vrste municije koje je CCM također zabranio kao nebitne za tekući rat u Ukrajini, dodaje on.

Za razliku od tradicionalne artiljerijske municije, koja eksplodira pri udaru, DPICM raspršuje raznu podmuniciju, šireći eksplozivni utjecaj na širem terenu. One su, po svojoj prirodi, neselektivne, na isti način kao i pucanje iz puške sa velike udaljenosti, i samo jedna artiljerijska granata koja raspršuje ovu municiju uzrokuje štetu na velikom području. Upravo zbog ove karakteristike, ovo oružje je veoma moćan alat na ratištu protiv pješadije u rovu, ukazuje Katerji i dodaje kako je zato njihova upotreba u civilnim predjelima, što je Rusija radila tokom rata, bez sumnje ratni zločin.

“S obzirom na to kako je Kijev vodio ovaj rat od početka ruske invazije u punom obimu u februaru 2022, vodeći računa da izbjegne kolateralnu štetu, pokušavajući zaštititi živote ukrajinskih vojnika i poštujući Ženevske konvencije u pogledu ruskih ratnih zarobljenika, Kijev će ovu municiju upotrebljavati umnogome drugačije od Rusije. Mislim kako je razumno da Washington zaključi kako može vjerovati vladi Zelenskog da neće koristiti ovo oružje za činjenje ratnih zločina na svom ili na ruskom tlu, što bi bio odgovor na prvi argument protiv davanja DPICM-a Ukrajini”, navodi se dalje u tekstu.

Neeksplodirana ubojita sredstva

Naredno veliko pitanje i najjači argument protiv postojanja ovog oružja su neeksplodirana ubojita sredstva. Kasetna podmunicija ima stopu neuspjeha, što znači da nekada ne eksplodira pri udaru. Umjesto toga, može ležati neaktivna na tlu godinama dok na nju ne naiđe civil koji ništa ne sumnja, i kojem, u mnogim slučajevima, nanese ozbiljne povrede ili mu oduzme život.

Iako sva municija ima stopu neuspjeha, i neeksplodirana ubojita sredstva ostaju veliki problem čak i u postkonfliktnim regijama u kojima nisu korištene kasetne bombe, samo količina i mala veličina podmunicije kasetnih bombi znači da čak i kasetne bombe sa veoma niskom stopom neuspjeha mogu učiniti velike predjele teritorija na kojima je šireno ovo oružje nenastanjivim ako nema opsežnih operacija deminiranja. U postkonfliktnim zonama od neeksplodiranih ubojitih sredstava najčešće stradaju djeca, ističe se u tekstu.

“Samo ovo dovoljno je jak razlog da se zalaže za potpunu zabranu DPICM-a, ali u kontekstu njihovog kontinuiranog postojanja i njihovog široko rasprostranjenog širenja tokom rusko-ukrajinskog rata, postoje jasna vojna i humanitarna opravdanja za izuzeće za Kijev”, kaže Katerji i dodaje kako je kontekst rata kakav je on u ljeto 2023. ključan za razumijevanje zašto ova opravdanja postoje.

“Za početak, velike dijelove teritorije Ukrajine, koja se proteže na više od 745 milja aktivne linije fronta, okupirale su ruske trupe. Deseci hiljada kvadratnih kilometara zemlje između tih vojnih snaga trenutno su nenaseljeni, prekriveni rovovima i puni neeksplodiranih ubojitih sredstava iz najintenzivnijeg artiljerijskog rata u Evropi od Drugog svjetskog rata.”

“Na ovim područjima nema civila; u stvari, neki predjeli su bombardovani tako jako da jedva da ima i drveća. Iako Rusija očito nije uspjela osvojiti Kijev 2022. godine, ona nema namjeru napustiti područja koja je okupirala od prošle godine, i jako je ukopana, nadajući se da će sadašnje linije kontrole u najmanju ruku postati nove de facto granice Ukrajine.”

Autor piše, dok će neeksplodirana ubojita sredstva biti značajan problem za ove desetke hiljada kvadratnih kilometara ukrajinske zemlje u narednim godinama, bez obzira na ishod sukoba, ona će postati prijetnja civilnom životu tek kada se sami ljudi vrate. Ali ako Ukrajina ne uspije u svom cilju da potisne Rusiju sa zemlje koju trenutno zauzima, ova područja će ostati trajno nenaseljena, noseći ožiljke još mnogih godina ratovanja, dodaje Katerji.

“Ovo nije samo mogućnost; ovo je sveukupni cilj Rusije u ovoj fazi njenog rata protiv Ukrajine – stvoriti novu stvarnost na terenu i spriječiti Ukrajince da se ikada vrate. Bez odlučujuće ukrajinske vojne pobjede nad Rusijom, na ovim područjima neće ostati nikog da neeksplodirana ubojita sredstva aktivira.”

Posljednji argument protiv prenosa DPICM-a je da ignorisanjem CCM-a, SAD i Ukrajina rizikuju da legitimiziraju upotrebu i širenje kasetnih bombi u sukobima tokom 21. stoljeća. Autor kaže: “Moj odgovor na to je jednostavan: posljedice legitimiziranja ruske fašističke pobjede nad ukrajinskom demokratijom bile bi daleko gore, a taj katastrofalni scenarij se značajno povećava ako Ukrajina ne može prevladati svoj artiljerijski deficit”.

Nestaje municije

“Taj manjak, i artiljerije i municije, najozbiljniji je i najhitniji problem s kojim se Ukrajina suočava i razlog koji je Biden naveo kada je poslao spornu municiju. Ukrajina je već artiljerijski inferiornija u odnosu na Rusiju. Zalihe artiljerijske municije na Zapadu, među ukrajinskim partnerima ubrzano se smanjuju, i neuspjeh da se pojača proizvodnja municije kako bi se zadovoljile potrebe za njom rezultirao je preprekom za ukrajinsku kontraofanzivu”, piše Katerji.

“Ukrajinske snage ne mogu napredovati bez artiljerije, a ponestaje im artiljerijske municije koja bi im omogućila napredak, a nema ni alternativnih izvora kojima bi napunili zalihe u dogledno vrijeme. Argumenti grupa za ljudska prava protiv slanja kasetne municije Ukrajini ne odražavaju razumijevanje te nestašice. Da Ukrajina ima neograničenu zalihu municije kalibra 155 mm, onda možda uopšte ne bi došlo do ove situacije. I možda, kako je Biden implicirao, kada dotok municije kalibra 155 mm više ne bude na kritično niskom nivou, daljnji ovakvi transferi više neće biti potrebni.”

Štaviše, kako su Watling i Bronk napisali u komentaru, DPICM-ovi su daleko efikasniji od tradicionalnih granata kalibra 155 mm u raščišćavanju onih vrsta utvrđenih pozicija protiv kojih se sada bore ukrajinske snage. Svaki centimetar koji Ukrajinci oslobode plate krvlju, i svaki rov koji se može očistiti pomoću artiljerije spašava živote ukrajinskih vojnika, navodi se u tekstu Foreign Policyja. U odgovoru na najavu transfera, ukrajinski ministar odbrane Oleksij Reznikov kazao je: „Što im više gubitaka nanesemo, to ćemo više ukrajinskih života moći spasiti.“

Ukrajina ima znatno manje artiljerijske municije nego Rusija, a DPICM-ovi mogu imati odlučujući utjecaj na kritičnu fazu sukoba u narednih nekoliko mjeseci. Ne postoje lako dostupne alternative za njihovu upotrebu, a rizik od kolateralne štete od ukrajinske namjere korištenja je suštinski nizak, ističe autor.

“Reznikov je jasno stavio do znanja da Ukrajina neće koristiti DPICM u naseljenim područjima, da će voditi strogu evidenciju o upotrebi ovog oružja i da će poduzeti opsežne operacije deminiranja kako bi se pozabavila neeksplodiranim ubojitim sredstvima u područjima oslobođenim od ruske okupacije. Razumno je da ukrajinski međunarodni saveznici vjeruju da će Kijev odgovorno koristiti ovo oružje i da mu se može vjerovati da će zaštititi svoje stanovništvo od nenamjerne kolateralne štete od neeksplodiranih ubojitih sredstava. Čak i bez ovih transfera, ova područja će morati biti opsežno deminirana.”

Međutim, posljedice odbijanja zahtjeva Kijeva za DPICM usljed manjka artiljerijske municije ne mogu se precijeniti, smatra Katerji.

“Ukrajina se suočava s egzistencijalnom prijetnjom ruskog genocidnog osvajačkog rata, a najbolji način da se zaštite ukrajinski civili u budućnosti je da se Kijevu osigura oružje koje mu je potrebno da dobije ovaj rat protiv svog mnogo moćnijeg neprijatelja. Iako suosjećam sa zapadnim prijestolnicama koje kritikuju odluku Bidenove administracije, iz vojnog konteksta ovog rata, posljedice nesvladavanja ovog artiljerijskog deficita za Ukrajinu su isuviše strašne da bi se ignorirale.”

Potpisnici CCM-a nisu nemoćni da promijene situaciju s kojom se Ukrajina suočava. Prvo što mogu učiniti je dramatično povećati domaću proizvodnju artiljerijskih granata kalibra 155 mm kako bi konačno riješili nedostatak municije. Sljedeće što mogu učiniti je da počnu obećavati milijarde dolara i višegodišnju podršku koja će biti potrebna za pomoć ukrajinskim poslijeratnim programima deminiranja. Posljednje što možemo je da konačno počnemo shvatati da je borba Ukrajine za opstanak egzistencijalna i da su pitanja o tome kako će poslijeratna Ukrajina izgledati potpuno nerelevantna ako ne bude poslijeratne Ukrajine, zaključuje se.