Pobuna ili prevara: Šest razloga koji potiču sumnju u događaje u Rusiji

Piše: Safwan Jolak

Prije nekoliko dana, Rusija je svjedočila ogromnom događaju koji je izgledao kao stvarna i ozbiljna prijetnja režimu u Moskvi, do te mjere da su ruske vlasti bile primorane poduzeti mnoge političke i sigurnosne mjere velikih razmjera.

No, pobuna grupe Wagner je brzo završila, suprotno većini očekivanja koja su tada iznesena. Preuranjenom radovanju Kijeva brzo je došao kraj. Raspršene su ukrajinske nade o sukobu unutar Rusije, što bi je odvratio od rata koji se ne smiruje.

U tom kontekstu, ukrajinski dužnosnici i analitičari ušli su u fazu preispitivanja i kalkulacija, iznoseći manje pozitivna, pa čak i negativna mišljenja i izjave. Također, upozorili su na posljedice koje nosi “incident pobune”, na temelju niza razloga koji podstiču sumnju u njegovu istinitost.

Neuspjeli potez Bjelorusije

Vijeće za nacionalnu sigurnost i odbranu Ukrajine osvrnulo se na stara neslaganja između ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovog bjeloruskog kolege Aleksandra Lukašenka.

Velika neslaganja oko unutrašnje i vanjske politike Minska stišala su se u augustu 2018. godine, kada većina zemalja iz susjedstva i svijeta nije priznala Lukašenkovu pobjedu na predsjedničkim izborima, za razliku od Putina koji je iskoristio takvu situaciju da vrati Lukašenka u svoje redove. Kasnije je vršio pritisak na njega kao jedina strana koja podržava njegov ostanak na vlasti, kako to smatraju Ukrajinci.

U tom kontekstu, Oleksij Danilov, sekretar ukrajinskog Vijeća za nacionalnu sigurnost i odbranu, izjavio je da je “bjeloruski diktator vrlo lukava i beskrupulozna osoba. Ne isključujem mogućnost da je Lukašenko bio umiješan u akcije vođe Wagnera, u planiranje pokušaja puča u Rusiji”, kako je to opisao za Al Jazeeru.

“To nije isključeno”, kaže politički analitičar Oleksandr Kovalenko. “Inače, u čemu je tajna odnosa između vođe Wagnera Jevgenija Prigožina i Lukašenka, te njegove brze reakcije u posredovanju, kako je objavljeno?”

Kovalenko je dodao za Al Jazeeru: “Ovo mišljenje potkrepljuju informacije koje danas kruže u medijima, a ukazuju na to da reakcija na pobunu u Rusiji nije bila onakva kakvu je Prigožin želio postići na nivou dužnosnika i vojnih čelnika. Također, to se vidi i po tome što je samo osam hiljada njegovih vojnika bilo spremno da ide naprijed i da nisu došli na 200 kilometara od Moskve kako je zapravo saopćeno”.

Ruska obavještajna operacija

No, šta ako je sve to produkt ruskog obavještajnog djelovanja; velika obmana čiji su ciljevi u interesu Rusije i njenog trenutnog rata protiv Ukrajine?

Politički bloger Andrei Sudov govorio je za Al Jazeeru o tome šta misli o ovakvom stavu. “Ono što se dogodilo u Rusiji bila je predstava u koju su mnogi povjerovali, što se jasno pokazalo i kroz njen brzi kraj. Postignut je cilj bez negativnog utjecaja na društvo i ekonomiju”, kazao je.

Sudov je dodao: “Bez obzira na to o kakvom se stepenu neslaganja između Prigožina i ministra odbrane Šojgua radilo, ne smijemo zaboraviti da je Wagner ruski produkt i oličenje ruske vojne kontrole na regionalnom i međunarodnom nivou. Prema tome, pobuna ove grupe, ako se dogodi, bit će katastrofalna za nju, i ne može se završiti na ovako jednostavan i naivan način”.

Svoje mišljenje potvrđuje time da osobama koje “specijalnu operaciju u Ukrajini nazivaju ratom prijeti kazna zatvora do sedam godina. Što se tiče pokušaja da se izvrši vojni udar, preuzme kontrola nad pokrajinama s milionima stanovnika, obori nekoliko aviona i zarobe vojnici, ispade da je to zločin za koji je najveća kazna deportacija u Bjelorusiju”.

Identificirati i neutralizirati ‘izdajice’

Prema političkom analitičaru Oleksandru Jeremenku, “pobuna je bila operacija ruske obavještajne službe, s ciljem da se identificiraju ruski dužnosnici u čiju se lojalnost sumnjalo, posebno oko Putina, koji su odgovorili na Prigožinove pozive ili olakšali provođenje njegove naredbe u osjetljivim pokrajinama koje je kontrolirao”.

Yeremenko je izjavio za Al Jazeeru kako vjeruje da će “sudbina ovih izdajnika, kako ih Kremlj vidi, biti poznata u narednim danima, poput smjene s položaja, ili likvidacije u lažnim prometnim nesrećama, ili u atentatima za koje će biti optužena Ukrajina ili na druge načine, uz dodatnu mobilizaciju protiv te države”, prema njegovom mišljenju.

Ukrajinci, već drugi dan zaredom, govore da se grupe Wagnerovih boraca šalju na istočne frontove na kojima bjesne borbe, s kojih su otišli prije pobune.

To je potvrdila i Hana Maljar, zamjenica ministra odbrane Ukrajine. Međutim, drugi se boje da će pobuna biti izgovor za prebacivanje velikog broja specijalnih snaga na druge lokacije, zbog čega će se ponovo pojaviti prijetnja Kijevu sa sjevera.

U tom kontekstu, politički analitičar Oleksandr Jeremenko smatra da “bjelorusko posredovanje nije došlo niotkuda, jer je to glavno odredište Wagnerovih pobunjeničkih snaga. Čečenske snage ‘Ahmad’ (nazvane po čečenskom vođi Ahmadu Kadirovu) koje su htjele ugušiti njihovu pobunu u Rostovu, još uvijek nisu stigle, a sva priča o njima je naglo utihnula”.

Jeremenko argumentira ovo mišljenje time da je “Poljska najavila mobilizaciju svoje vojske kada su počele Prigožinove aktivnosti, iako je dalje od Rostova i Moskve nego mi. No, bila je sumnjičava po pitanju pobune i strahovala je od mogućnosti da te snage pređu u susjednu Bjelorusiju”.

Uvjeravanja Ukrajine i obećanje

Ako je ovo stajalište tačno, onda opravdava poziv predsjednika Litvanije Gitanasa Nausede da se ojača istočno krilo Sjevernoatlantskog saveza (NATO) u blizini Rusije, Bjelorusije i Ukrajine zajedno.

Ako je ovo mišljenje tačno, onda se može razumjeti tvrdnja komandanta ukrajinskih snaga na sjeveru, general-pukovnika Serhija Najeva, da će “ukoliko neprijatelj pokuša preći granicu iz Bjelorusije, to biti jednako samoubistvu”.

Nayev je također naglasio kako je “situacija u zoni operacija na sjeveru i dalje stabilna i pod kontrolom, te kako za sada nema mobilizacije neprijateljske opreme ili ljudstva”.

S druge strane ističe da “ukrajinske snage nastavljaju graditi odbrambene utvrde na granicama koje se nadziru i štite 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici”.