National Interest: Utjecaj SAD-a u pacifičkoj regiji zahtijeva angažman Kongresa

Pacifička regija, koju je SAD dugo zanemarivao, treba ozbiljnu pažnju.

SAD je pacifička nacija sa ključnim interesima i ključnim saveznicima širom regije (Reuters)

Pacifički otoci su od strateškog značaja za američke ambicije da balansira utjecaj Kine. Iako je šteta što je predsjednik Biden otkazao svoj put u Papuu Novu Gvineju, State Department je uspio potpisati dva važna sporazuma na drugim lokacijama u regiji.

State Department je 22. i 23. maja najavio potpisivanje Sporazuma o slobodnom udruživanju (COFA) sa Republikom Palau i Saveznim Državama Mikronezije. Ovi sporazumi će regulisati odnose Sjedinjenih Američkih Država sa obje države u periodu od 20 godina. Ambasador Joseph Yun, glavni američki pregovarač, nada se da će finalizirati pregovore sa Republikom Maršalovi Otoci.

Mikronezija, Palau i Maršalovi otoci, piše Andrew Harding u tekstu za National Interest, bili su ključni elementi u američkoj strategiji da porazi imperijalni Japan tokom Drugog svjetskog rata. Kolektivno poznate kao Slobodno udružene države (FAS), one ostaju ključne za američku odbranu danas. Iako su sporazumi COFA uspostavili jedinstveno bliske odnose između ovih strana u nekoliko aspekata, ključne odredbe su ekskluzivna vojna prava koja se dodjeljuju u zamjenu za ekonomsku pomoć.

Jačanje kineske vojske

Sporazumi COFA daju Washingtonu „pune ovlasti i odgovornost za sigurnosna i odbrambena pitanja ili u vezi“ FAS-a. Ekskluzivno pravo upravljanja oružanim snagama i bazama širom FAS-a daje SAD-u nezamjenjivo pravo „strateškog uskraćivanja“, dajući mu sposobnost da spriječi ulazak stranih vojski u FAS zonu ili da im uskrati pravo da je koriste kao bazu za svoje operacije.

Ova prava uskraćivanja dobila su na značaju zbog jačanja kineske vojske i širenja otiska u zapadnom Pacifiku. Mikronezija, podregija koja uključuje FAS i Guam, uključena je u Drugi lanac otoka, što je čini ključnom za stacioniranje američke vojne imovine za bilo kakve nepredviđene vojne situacije u Indo-Pacifiku.

Bidenova administracija je predložila finansiranje sporazuma COFA sa 7,1 milijardu dolara u narednih 20 godina – približno 300 miliona dolara godišnje za sve tri države. Stoga, za manje od desetine trenutne pomoći Ukrajini, SAD može osigurati da zadrži ekskluzivni vojni pristup ovim ključnim pacifičkim otocima još najmanje dvije decenije.

Kada se zaključe pregovori sa Maršalovim otocima, bit će na Kongresu da dopuni sva tri sporazuma COFA i dodijeli im sredstva. To se najbrže može uraditi slijeđenjem modela Zajedničke rezolucije, koji je Kongres iskoristio prošli put kada je obnovio sporazume COFA.

Zakon o izmjenama i dopunama Sporazuma o slobodnom udruživanju iz 2003, usvojen kao Zajednička rezolucija, ovlašćuje i dodjeljuje 3,5 milijardi dolara za Mikroneziju i Maršalove otoke u jednom zakonodavnom instrumentu. S obzirom na strateški imperativ i širok konsenzus među konzervativcima i liberalima u podršci sporazumima COFA, sličan pristup zasnovan na Zajedničkoj rezoluciji ponudio bi najbolju šansu za obnovu sporazuma COFA, prije njihovog isteka u septembru tekuće godine.

Druga opcija je da samostalni zakon ili zakoni, prođu redovnu proceduru u Zastupničkom domu i Senatu. Rukovodstvo Kongresa moglo bi zadužiti svoje komore da ubrzaju ove zakone, iako ne postoji garancija da će završiti ovaj proces prije nego što trenutni sporazumi COFA isteknu.

Decenije zanemarivanja

Treća opcija za obnovu bila bi umetanje implementacionog teksta u veći zakonodavni instrument, kao što je godišnji Zakon o odobrenju nacionalne odbrane (NDAA) ili zakon o dodjeli sredstava. Postalo je uobičajeno da ovi „nužni“ instrumenti uključuju i druge važne prioritete koji nisu prošli regularnu proceduru zbog nefunkcionalnosti Kongresa. U zavisnosti od zakonodavnog instrumenta, odredbe politike mogle bi biti usvojene bez dodijeljenih novčanih sredstava, što bi onda značilo da je to potrebno uraditi zasebno, a to bi zakomplikovalo čitav proces.

Ukoliko se proces oduži i premaši rok od 30. septembra, neke članice COFA-e će trebati privremeno finansiranje, tvrdi se u tekstu. Kada je istekao sporazum o pomoći 2009, SAD i Palau su sklopili bilateralni sporazum postavivši nove nivoe pomoći. Kao i obično, Kongres nije odobrio i finansirao ovaj sporazum do 2018. U međuvremenu, zakonodavna vlast je obezbijedila djelimično finansiranje u uzastopnim zakonima o izdvajanjima. Zaustavne mjere poput ovih narušavaju američki kredibilitet u očima potencijalnih regionalnih partnera.

Decenijama je vanjska politika SAD-a uglavnom zanemarivala Pacifičke otoke. Danas su ulozi mnogo veći. Bivši predsjednik Mikronezije David Panuelo nedavno je upozorio da je Kina povećala „sivu zonu“ i taktike političkog ratovanja kako bi prisilila njegovu državu da prihvati kinesko mito i da se pobliže uskladi s Pekingom. Kina je prošle godine potpisala sigurnosni sporazum sa Solomonovim otocima, svoj prvi u regiji, koji dozvoljava raspoređivanje kineskog vojnog osoblja na ovim otocima u slučaju građanskih nemira.

SAD je pacifička nacija sa ključnim interesima i ključnim saveznicima širom regije. Da bi ih odbranila, Amerika mora biti prisutna diljem ogromnog prostranstva Tihog okeana. Kongres svake dvije decenije ima priliku da osigura povlašteni pristup trima pacifičkim otočnim državama po razumnoj cijeni, potvrđujući privrženost Amerike ovoj regiji dok uskraćuje Kini priliku da širi svoj domet u FAS.

Kongres ne smije dozvoliti da mu izmakne prilika za ponovno uspostavljanje ravnoteže pacifičkog regionalnog poretka, zaključuje se u tekstu.

 

Izvor: Al Jazeera