FP: Za Bidena i Modija interesi su iznad ideologije

Mnogi analitičari i komentatori u SAD-u i Indiji pokušavaju shvatiti odnos koji se razvija između ove dvije države, piše Foreign Policy u tekstu Raje Mohana.

Razmotrite, naprimjer, raširenu zapadnjačku kritiku oklijevanja Indije da osudi rusku invaziju na Ukrajinu, učestale kupovine ruske nafte, i kontinuirano oslanjanje na oružje od Moskve, piše autor.

Ovi kritičari su stoga možda očekivali od SAD-a da se povuče – ali su umjesto tog iznenađeni zaokretom američkog predsjednika Joea Bidena ka bližim odnosima. Biden insistira da je SAD u „dugoj igri“ uključivanja u odnos s Indijom, onaj koji neće biti narušen razlikama u stavovima u vezi Ukrajine. Iako je Indija povezana s Moskvom, ili prije, zbog njih, Bidenova administracija također ulaže dodatni napor da pomogne Indiji da modernizira svoju odbrambenu industriju, pristajući da Indiji prenese jedan od američkih krunskih dragulja američkog odbrambenog sektora: tehnologiju za proizvodnju motora za borbene avione.

Drugi razlog za nesklad između javnog diskursa i zvanične politike su iskrivljene ideološke prizme kroz koje američki i indijski kreatori mišljenja često posmatraju taj odnos. Čak i danas, veći dio indijske strateške zajednice ne može prevazići stare slogane nesvrstanosti, ideje rođene u Hladnom ratu, da je za Indiju najbolje da održava najveću moguću distancu od Sjedinjenih Američkih Država. Među komentatorima na Zapadu, zauzvrat, fokus na demokratskim vrijednostima zamagljuje neumoljivu stratešku logiku koja tjera Washington i New Delhi jedan drugome u zagrljaj.  Zajedno, javne debate ove dvije države jedna o drugoj stvaraju buku koja prigušuje signale o promjeni u odnosima između Indije i Amerike.

‘Strateški zagrljaj’ pod izazovom Kine

Sva ova konfuzija koja je evidentna ove sedmice, kada indijski premijer Narendra Modi dolazi u posjetu Washingtonu na sastanak sa američkim predsjednikom Joeom Bidenom. Dok zvaničnici u dvije prijestolnice govore o Modijevoj posjeti kao o „prekretnici“ u bilateralnim odnosima koja će „darovati“ američko-indijsko strateško partnerstvo, posmatrači ovog odnosa ponovo se muče.  Modijevi kritičari sa Zapada se pitaju zašto Biden dočekuje indijskog čelnika sa takvim entuzijazmom. Ipak, Bidenova administracije predstavlja geopolitiku kao takmičenje između demokratije i autokratije, što implicira protivljenje onome što kritičari smatraju Modijevim demokratskim nazadovanjem. A u Indiji, stara elita koja osjeća nostalgiju za nesvrstanošću ponovo je iznenađena što Modi gradi bliske odnose.

Problem je nevoljkost da se ispravno čitaju trendovi koji vuku SAD i Indiju u ‘strateški zagrljaj’. Glavni izvor njihovog približavanja je do sada već poznat: obje nacije se osjećaju izazvane od strane Kine. Nakon mnogo oklijevanja i izbjegavanja tokom protekle dvije decenije, SAD je konačno prihvatio činjenicu da Kina predstavlja stalnu, dugoročnu prijetnju za američke interese. Američka Strategija nacionalne sigurnosti za 2022. potvrdila je da čak ni ruski rat u Ukrajini nije izmijenio ovaj strateški prioritet.

SAD se kreće u ovom smjeru već neko vrijeme. Ako su kinesko-američki dobri odnosi doživjeli vrhunac 2000. kada je tadašnji američki predsjednik Bill Clinton posjetio Peking, svi njegovi nasljednici su tražili načine da prilagode pretpostavke o benignom usponu Pekinga. George W. Bush je počeo mandat sa jasnim priznanjem potrebe da se suprotstavi Kini u Aziji, ali su ga omeli napadi 11. septembra i ratovi koji su uslijedili u Afganistanu i Iraku. Barack Obama je otišao korak dalje, naznačivši sigurnosni „zaokret ka Aziji“, ali potreba saradnje s Kinom u vezi ekonomskih i klimatskih pitanja ograničila je njegovu provedbu. Strategija nacionalne sigurnosti Donalda Trumpa iz 2017. istakla je središnji značaj kineskog izazova. Biden je, zauzvrat, udvostručio odgovor na kinesku prijetnju i aritkulisao sistematičniji američki odgovor.

Svi predsjednici od Clintona signalizirali su snažnu želju za dubljim strateškim vezama s Indijom kao dio napora da se restrukturira američka vanjska i sigurnosna politika prema Aziji. Modijeva državnička posjeta samo je najnoviji korak u stalnom razvoju odnosa između SAD-a i Indije, procesa koji je ubrzan pod Bidenovom vlašću.

Četiri vojne krize Kine i Indije

I Indija je usmjerila pažnju na Kinu kao najznačajniji strateški izazov u 21. stoljeću. Četiri značajne vojne krize duž zajedničke granice između ove dvije države na Himalajima – 2013, 2014, 2017. i 2020. – naglasile su prijetnju za New Delhi, kao i kineske politike koje osporavaju primat Indije na potkontinentu, interese u Indijskom okeanu i globalne aspiracije.

Pretjerana zabrinutost među indijskom političkom klasom spriječila je New Delhi da iskoristi prilike s Washingtonom pod Bushovom vlašću, ali Modi je sada napravio iskorak u izgradnji značajnog strateškog partnerstva. Jednostavno rečeno, imperativi snažnijeg američko-indijskog partnerstva očiti su već duže od dvije decenije. Kašnjenje s indijske strane je uzrokovano provjeravanjem prisutnih sumnji u vezi SAD-a. Danas, Modi kaže da postoji „povjerenje bez presedana“ između čelnika ove dvije nacije.

Ono što je spriječilo zajednicu analitičara u obje države da potpuno priznaju novi smjer u bilateralnim odnosima je ideološki diskurs o vanjskoj politici u ove dvije države, demokratiji u SAD-u i nesvrstanosti u Indiji.

Zapadna liberalna kritika Modijevih domaćih politika imala je tendenciju da zamagli produbljivanje strukturalnog približavanja u vezi Kine. Fokus na promociji globalne demokratije u zvaničnoj američkoj vanjskoj politici od Hladnog rata nikada nije značila da će se SAD odreći ostvarivanja mnogih drugih svojih interesa. Nada nekih, i u SAD-u i u Indiji, da će SAD nekako uskočiti da spasi indijsku demokratiju od same sebe je nerealna. Jednako nerelevantni su bili i strahovi nekih u Indiji, i među ljevicom i među desnicom, koji posvuda vide američke zavjere kojim se miješaju u indijska pitanja.

Prijedlog da SAD, koji čak ne može pomoći ni susjednom Haitiju da riješi svoje probleme vezane za demokratiju, može učiniti nešto u vezi demokratije u dalekoj Indiji je iluzija. Borba da se održe demokratske vrijednosti u Indiji politički je zadatak za Indijce i za njega se ne mogu boriti liberali iz inozemstva. Štaviše, ako Washington može poslovati decenijama s porodicom Saud, pakistanskom vojskom i Komunističkom partijom Kine, nerazumno je misliti da će mu biti problem graditi na jasno zajedničkim interesima sa Modijevom vladom.

Povezivanje zbog nacionalne koristi

Jednako je predodređena uloga ideologije nesvrstanosti u pokretanju indijske vanjske politike. Na kraju krajeva, čak je i tokom Hladnog rata, tadašnji premijer Indije Jawaharlal Nehru zatražio vojnu podršku od SAD-a kada je Kina napala 1962. Na Tibetu 1950-ih, Nehruova obavještajna služba je sarađivala sa CIA-om. Nasljednica Nehrua, Indira Gandhi, potpisala je sigurnosni sporazum sa bivšim Sovjetskim Savezom tek 1971, kada se bojala implikacija kinesko-američkog približavanja u Aziji koje je pokrenula Nixonova administracija.

Bez sumnje, demokratija i nesvrstanost su dio dugogodišnjih vanjskopolitičkih ideologija SAD-a i Indije, i one će vjerovatno ostati značajan dio domaćeg diskursa obe države. Ali nijedna ideologija ne može biti sama sebi cilj.

Washington nije dozvolio da demokratske vrijednosti stanu na put ostvarivanja njegovih sigurnosnih interesa – osnove na kojoj, moglo bi se tvrditi, počiva američka demokratija. Isto važi i za indijsku tradiciju nesvrstanosti: ništa ne ukazuje na to da je New Delhi imun na logiku suočavanja s prijetnjama s kojima se suočava i interesima koje mora osigurati. Za razliku od svojih prethodnika, Modi ima dovoljno samopouzdanja da nadjača postojeći domaći skepticizam i da se poveže sa SAD-om zbog nacionalne koristi.

Ako je veličina izazova koji predstavlja Kina za obje države pružila strukturalni podsticaj, snažna politička volja u Washingtonu i New Delhiju će finalizirati snažnu agendu koja se kreće od odbrane i poluprovodnika do vještačke inteligencije i svemira.

Autor teksta zaključuje da će novi vanjskopolitički realizam u Washingtonu i New Delhiju stoga vjerovatno donijeti još iznenađenja u narednim danima.