Američki stručnjak: Rat između Rusije i Ukrajine nema pobjednika
Postoji jedna stvar koja je gotovo sigurna u rusko-ukrajinskom ratu, a to je da neće biti pobjednika ili gubitnika u narednim sedmicama, mjesecima, a možda i godinama, smatra Tobin Harshaw.

Postoji jedna stvar koja je gotovo sigurna u rusko-ukrajinskom ratu, a to je da neće biti pobjednika ili gubitnika u narednim sedmicama, mjesecima, a možda i godinama, smatra američki specijalista za vojne poslove i nacionalnu sigurnost Tobin Harshaw.
U analizi koju je objavila novinska agencija Bloomberg, Harshaw kaže da niko još uvijek ne zna kako bi trebala izgledati pobjeda koju bilo koja strana može postići. Podsjeća da je Max Hastings, dugogodišnji vojni dopisnik i kolumnista Bloomberga, prije otprilike godinu dana napisao: “Nekad davno, insistirati na tome da rat mora završiti pobjedom bio je dokaz hrabrosti i odlučnosti, a ova riječ je imala snažan odjek kod političkih i vojnih lidera kroz historiju. Međutim, postizanje ovog rezultata u sukobima u 21. stoljeću čini se nedostižnim”.
Harshaw je u svojoj analizi objavio intervju sa Samuelom Charapom, istaknutim politikologom američke istraživačke organizacije RAND Corporation i koautorom knjige “Svi gube: Kriza u Ukrajini i razorno nadmetanje za postsovjetsku Euroaziju”, koji je radio u Odjelu za političko planiranje američkog State Departmenta u vrijeme bivšeg predsjednika Baracka Obame. Također je autor poznatog članka u posljednjem broju američkog časopisa Foreign Affairs o sukobu u Ukrajini pod naslovom: ”Rat u kojem se ne može pobijediti”.
Na Harshawovo pitanje je li prije 15 mjeseci zamišljao da će se Ukrajina moći tako snažno držati i da će je Zapad podržati na ovaj način, Charap je rekao: ”Naravno da ne. Trenutnu situaciju niko nije mogao predvidjeti. Svi u američkoj administraciji i nezavisni regionalni analitičari složili su se da će Rusija moći iskoristiti svoju ogromnu vojnu nadmoć i riješiti sukob u kratkom vremenu”.
Tačke snage i slabosti
Charap je istakao da je oružje koje je Zapad pružio Ukrajini na početku sukoba bilo oružje za pokretanje narodnog otpora, a ne za regularne vojske, kao što su rakete Stinger i Javelin.
Prema Charapu, pretpostavka je bila da će Rusija brzo srušiti demokratski izabranu Ukrajinsku vladu, ali je vojni učinak Ukrajinaca premašio sva očekivanja. Rusi su, s druge strane, počinili niz katastrofalnih grešaka koje su ih navele da protraće svaku prednost koju su imali.
U odgovoru na pitanje je li zabrinut da bi sadašnji ukrajinski kontranapad mogao biti previše uspješan, što će podići ambicije Ukrajinaca da pokušaju vratiti sve teritorije u regiji Donbas, a možda i poluostrvo Krim koje je Rusija zauzela 2014. godine, strateški stručnjak Charap je rekao: ”Mislim da je mala mogućnost za takozvani katastrofalni ukrajinski uspjeh, ali se ne može u potpunosti isključiti. Drugim riječima, ukrajinsko vraćanje svojih međunarodno priznatih granica je malo vjerovatan ishod trenutne ofanzive.”
Harshaw navodi da historija ratova kaže da svaki rat koji traje više od godinu dana obično traje cijelu deceniju. Stoga se nameće pitanje bi li dug vremenski okvir pomogao Rusiji, s obzirom na njenu ogromnu površinu i relativno jaku industrijsku bazu? Može li se to jednostavno pretvoriti u još jedan od Putinovih ”zamrznutih sukoba”, poput sukoba s Moldavijom i Južnom Osetijom-Abhazijom?
Za Samuela Charapa, pitanje na čijoj strani je vrijeme veoma je važno i na njega je veoma teško odgovoriti, jer sve zavisi o kom vremenskom periodu je riječ. Vremenski okvir od 12 do 18 mjeseci mogao bi ići u prilog jednoj strani u sukobu, ali bi period od 18 do 24 mjeseca mogao biti protiv nje.
Istovremeno, važno je imati na umu da, ako Zapad i dalje ima političku volju da nastavi podržavati Ukrajinu, Rusija se ne bori samo protiv Ukrajine, već se bori protiv Ukrajine i vojnih i ekonomskih resursa Zapada.
”Zamrznuti sukob”
Kada je o zamrznutom sukobu riječ, definicija je vrlo važna stvar. Zamrznuti sukob definira kao situaciju u kojoj postoji održiv prekid vatre, ali nema političkog rješenja između dvije zaraćene strane. Dakle, u Moldaviji 30 godina nije ispaljen nijedan hitac, ali nema političkog rješenja. Isto vrijedi i za Korejsko poluostrvo već 70 godina.
Kada je o sadašnjem sukobu riječ, ako dođemo do kraja vruće faze, kada prestaje ruski napad na Ukrajinu, to će biti veliko postignuće, a ne negativan ishod.
Charap nastavlja da situacija uključuje dva bitna faktora, prvi je da ni Rusija ni Ukrajina nisu u poziciji koja dozvoljava bilo kojoj od njih da zauzmu glavni grad druge zemlje, zbace tamošnji režim ili unište vojsku druge zemlje. Prema tome, obje strane će izaći iz rata i svaka od njih će imati značajne vojne kapacitete koje bi mogli predstavljati prijetnju drugoj strani u budućnosti.
Drugi faktor je da postoji mala vjerovatnoća da će bilo koja strana moći postići svoje teritorijalne ciljeve. Kada utihne oružje, nijedna strana neće priznati liniju podjele koja postoji kao svoju legitimnu granicu. Dakle, dvije zemlje će nakon završetka faze vrućeg rata ostati u stanju produžene konfrontacije, a ova dva faktora bit će važnija u određivanju prirode rata nego tačna linija fronta.
Na kraju, odgovarajući na pitanje šta bi Putina moglo natjerati da sjedne za pregovarački sto, Samuel Charap je rekao da je ovo pitanje čuo u mnogim prijestolnicama članica NATO-a u posljednje vrijeme. Kratak odgovor je da niko zapravo ne zna odgovor na to. Trebali bismo biti skromni u pogledu naše sposobnosti da predvidimo odluke personalističkog autokrate.
Ovaj izazov usložnjava činjenica da do sada nije dobio ponude da sjedne za pregovarački sto, a ni Zapad ni Ukrajina od maja 2022. nisu pokušali testirati tvrdnju Putina ili njegovih predstavnika kako su spremni pojaviti se za pregovaračkim stolom kada bi postojao.
U ovom trenutku, nastavlja Charap, stav Zapada je da moramo ”dati priliku ratu” kako bismo poboljšali položaj Ukrajinaca prije nego što se počne govoriti o bilo kakvim pregovorima. Smatra da je sada potrebno otvoriti kanale komunikacije kako bismo znali da li je i kada je spreman za razgovore.