Zašto Putin nikada neće pristati na deeskalaciju

Analitičar Maxim Samorukov ističe, u članku u časopisu Foreign Policy, da ruski predsjednik Vladimir Putin nikada neće prihvatiti bilo kakav plan za smanjenje intenziteta razornog rata protiv Ukrajine. Ističe kako je sukob omogućio Putinu da postigne nekoliko ciljeva koje je dugo godina nastojao ostvariti na različite načine.

Ovaj analitičar iz Carnegie centra objašnjava da Putinove odluke posljednjih mjeseci, uključujući pooštravanje sistema vojne regrutacije i velika ulaganja u proizvodnju oružja, potvrđuju da on priprema svoju zemlju za dugotrajni rat. Teško je zamisliti kako bi ukrajinska kontraofanziva mogla utjecati na ove kalkulacije, bez obzira na to koliko se pokazala uspješnom ili ne.

Također je spomenuo kako pojedini smatraju da rusko društvo žudi za tim da se vrati prijeratnom životu. Ruski vojni resursi su iscrpljeni, duga i krvava zimska ofanziva Moskve u Donbasu dala je slabe rezultate. Logika nalaže da Kremlj razmotri svaku priliku za okončanje katastrofalnog rata i spasi obraz držeći se za teritorije koje su osvojene tokom rata.

Ovakvo razmišljanje je iznio i američki državni sekretar Anthony Blinken, koji je nedavno izjavio na konferenciji za novinare da bi uspješan ukrajinski kontranapad mogao utjecati na to da se Putin konačno usredotoči na pregovore o okončanju rata.

Lični projekat

Međutim, članak Foreign Policyja pojašnjava da onaj ko prihvati takvu analizu, koja se oslanja na izračune troškova i koristi, podcjenjuju činjenicu da je ovaj rat lični projekat jednog čovjeka: predsjednika Putina. Pokrenuo ga je sam, na temelju vlastitih iskrivljenih percepcija, zanemarujući mišljenje vladajućih elita i ruskog društva.

Autor članka kaže da ništa ne upućuje na to da Putin želi zaustaviti ovaj rat, budući da mu nastavak rata donosi mnoge političke koristi, dok će njegovo zaustavljanje dovesti do raznih rizika.

Nema sumnje da ruske elite i društvo dijele Putinovu ogorčenost prema Zapadu i vjeruju da je njihova zemlja supersila koja ima pravo upotrijebiti snagu protiv drugih kad god hoće. Među Rusima, bez obzira na društveni položaj, ne postoje velike simpatije prema Ukrajini, a još manje želje da Rusija postane demokratska i odgovorna članica međunarodne zajednice. Uprkos svemu tome, mnogi od njih se ne slažu s Putinom o tome kliko su spremni žrtvovati u sukobu sa Zapadom.

Koristi

Što se tiče Putina, invazija predstavlja jednostavan način da provede ciljeve za koje se godinama borio da ih ostvari u mirnodopskim uvjetima. U članku se navodi da je među njima i prisiljavanje ruskog establišmenta da se prilagodi krizama i izazovima s kojima se zemlja suočava, iako su one rezultat odluka koje sam predsjednik donio.

Analitičar Carnegiea kaže da je jedan od koristi pronalaženje dovoljnog zamaha da se ruska vanjska trgovina preusmjeri i učini manje ovisnom o Zapadu, čemu je Putin težio još od 2014. Ulaskom u rat, obim trgovinske razmjene s Evropom smanjio za više od pola, dok je s Kinom porastao za više od 40 posto, a s Indijom 2,6 puta.

Rat je također potaknuo ruske kompanije da zaobiđu tradicionalnu birokratiju te stvore i razviju potrebnu infrastrukturu za razvoj saradnje s Azijom, kroz mobiliziranje resursa, finansiranje transportnih projekata i izgradnju novog plinovoda s Kinom.

Također, smanjenje ovisnosti Rusije o američkom dolaru i zapadnom finansijskom sistemu prioritet je vlade od 1990-ih, ali je bio potreban rat kako bi se udio ruskog izvoza plaćenog u dolarima ili eurima smanjio s gotovo 90 posto u januaru 2022. na manje od 50 posto u decembru iste godine.

Strateški dobici

Osim razvoja vojne industrije, rat u Ukrajini dodatno je izolirao Bjelorusiju od Zapada i gurnuo zemlju u integraciju s Rusijom bez presedana, uz sasvim malo napora Moskve i bez potrebe za velikim pritiskom. U međuvremenu, Evropa je izgubila pristup jeftinom ruskom plinu što može predstavljati nove izvore napetosti između Evrope i Sjedinjenih Američkih Država.

Osim toga, nastavlja politički analitičar, rat je stvorio novu tačku prijepora između Zapada i Kine, što je u konačnici u interesu Rusije.

U članku se ističe da Putin neće imati mnogo koristi od skorog zaustavljanja rata, pogotovo ako se ukrajinska kontraofanziva pokaže uspješnom. Naravno, okončanje rata bi moglo spasiti hiljade života, ublažiti pritisak na rusku ekonomiju i društvo te vratiti Rusiji njen međunarodni položaj. Ali za Putina bi stavljanje tačke na sukob bila katastrofa za njegovu poziciju u domaćem političkom sistemu i u novijoj povijesti Rusije.

Zaustavljanje rata bi pokrenulo mnoga pitanja o stvarnim ciljevima invazije i njenoj pretjeranoj cijeni, te opravdava li postignuti rezultati sve te ljudske, materijalne i društvene troškove? O takvim stvarima se ne može raspravljati dok rat još traje.