FP: Buduća globalna supersila možda nije to što mislite

Ko upravlja svijetom?

Ovo pitanje, koje je postavio magazin Foreign Policy, nekada je bilo lagano. Ako imate više od 45 godina, odrasli ste u svijetu u kojem su dominirale dvije supersile. Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici određivali su pravila na jednoj strani Berlinskog zida, dok se Sovjetski savez pitao na drugoj. Gotovo svaka druga država morala je uskladiti svoje političke, ekonomske i sigurnosne sisteme s jednom ili drugom stranom. To je bio bipolarni svijet.

Potom se 1991. raspao Sovjetski savez, ostavivši SAD kao jedinu svjetsku supersilu. SAD je diktirao ishode kroz svoju dominantnu ulogu u međunarodnim organizacijama i primjenjujući sirovu silu. To je bio unipolarni svijet.

Prije 15-ak godina, svijet se ponovo promijenio, i postao je komplikovaniji. SAD je postao manje zainteresovan za ulogu svjetskog policajca, graditelja globalne trgovine, pa čak i promotora globalnih vrijednosti. Druge države, koje su postale moćnije, sve su više bile u stanju ignorisati pravila koja im se nisu sviđala i, povremeno, i sama postaviti neka. To je „G-nulti“ svijet: nepolarni svijet bez globalnih lidera.

Desile su se tri stvari, dodaje FP, koje su uzrokovale ovu geopolitičku recesiju, kada globalni sklop više nije usklađen sa ravnotežom sila u podlozi.

Kinezi će postati više Amerikanci

Prije svega, Rusija nije uvedena u međunarodni poredak predvođen Zapadom. Sada bivša velika sila u ozbiljnom padu, Rusija postaje veoma ljutita i vidi Zapad kao glavnog protivnika na globalnoj pozornici. Bez obzira da li većinu krivice za ovo snose SAD i saveznici ili Rusija, činjenica je da je to mjesto na kojem se nalazimo.

Zatim, Kina je uvedena u institucije predvođene SAD-om, ali pod pretpostavkom da će Kinezi, kako postaju više integrisani, bogatiji i moćniji, također postati više Amerikanci (tj. demokratija sa slobodnim tržištem spremna postati odgovoran sudionik u poretku predvođenom SAD-om i igrati po pravilima bez želje da ih promijeni). Ispostavilo se da su oni i dalje Kinezi, a SAD to nije spreman prihvatiti.

I na kraju, SAD i njegovi saveznici ignorisali su desetke miliona vlastitih građana koji se nisu osjećali dijelom globalizacije. Njihove pritužbe su dodatno pojačane sve većim jazom u prihodima, koji je promijenio demografiju i politiku identiteta, i polarizacijom od novih medijskih tehnologija. Nakon decenija benignog zanemarivanja, većina ovih građana postala je suštinski nepovjerljiva spram svojih vlada i same demokratije, čineći zauzvrat svoje vođe manje sposbnim ili željnim da vladaju.

Sve geopolitičke krize koje vidite na naslovnicama svakodnevno, rat u Ukrajini, konfrontacija u vezi Tajvana, nuklearne tenzije sa Iranom i Sjevernom Korejom, šta god – nekih 90 posto njih su direktno ili indirektno uzrokovane geopolitičkom recesijom koja je posljedica gore nabrojane tri stvari. Drugim riječima, u ovim krizama nije riječ o pojedinačnim vođama. Oni su strukturalna odlika našeg geopolitičkog krajolika.

Pa ipak, bilo to dobro ili loše, geopolitičke recesije ne traju vječno. A dolazeći globalni poredak je veoma, veoma drugačiji od onoga na šta smo navikli.

Više ne živimo u unipolarnom ili bipolarnom ili multipolarnom svijetu. Zašto? Zato što više nemamo multidimenzionalne supersile – odnosno države koje imaju globalnu moć u svakoj domeni. Tako je, SAD i Kina nisu supersile danas – barem ne na način na koji smo oduvijek koristili taj pojam. A nepostojanje supersila znači da nema ni jednog globalnog poretka. Umjesto tog, danas imamo višestruke svjetske poretke, odvojene ali koji se preklapaju.

Niko nema ovlasti kao Amerika

Imamo unipolarni sigurnosni poredak. SAD je jedina država koja može slati vojnike, mornare i vojnu opremu u svaki dio svijeta. Niko drugi nema ni blizu takve ovlasti. Uloga Amerike u sigurnosnom poretku danas je nužnija, i, zaista, dominantnija, nego prije deset godina.

Kina brzo povećava svoje vojne sposobnosti u Aziji, ali nigdje drugo na značajan način. To sve više zabrinjava indopacifičke saveznike Amerike, koji se sada oslanjaju na američki sigurnosni ‘kišobran’ više nego ranije.

Invazija Rusije na Ukrajinu je na sličan način učinila Evropu ovisniju od NATO-a koji predvodi SAD, nego u proteklim decenijama. U međuvremenu, Rusija je oslabljena gubitkom nekih 200.000 vojnika i velikog dijela svog ključnog materijala u Ukrajini, što će sve teško ponovo izgraditi zbog sankcija Zapada.

Da, Kina, Rusija i drugi imaju nuklearno oružje, ali stvarna njegova upotreba i dalje je ravna samoubistvu. SAD je jedina svjetska sigurnosna sila i ostat će to još najmanje jednu deceniju.

Ali vojna moć ne dozvoljava Washingtonu da postavlja pravila za globalnu ekonomiju, jer je ekonomski poredak multipolaran. SAD ima snažnu i dinamičnu ekonomiju, i dalje najveću na svijetu, ali globalna moć se na ovom polju dijeli.

Iako se mnogo govori o novom hladnom ratu, SAD i Kina su isuviše ekonomski međuovisne da bi se udaljile jedna od druge. Bilateralna trgovina između ove dvije države dostiže nove najveće vrijednosti i druge države žele pristup i američkoj snazi i rastućem kineskom tržištu (koje će uskoro postati najveće na svijetu). Ne možete imati ekonomski hladni rat ako ga niko ne želi voditi.

Tenzije između sigurnosnog i ekonomskog poretka

U međuvremenu, Evropska unija je najveće zajedničko tržište na svijetu, i u stanju je postavljati pravila i standarde koje Amerikanci, Kinezi i ostali moraju prihvatiti kao cijenu poslovanja s EU. Japan je i dalje globalna ekonomska sila, iako jedva. Indijska ekonomija ubrzano raste, a s njom, i utjecaj Indije na globalnoj pozornici.

Relativan značaj ovih i drugih ekonomija nastavit će se mijenjati tokom naredne decenije, ali sigurno je da ekonomski globalni poredak jeste i ostat će multipolarni.

Između sigurnosnog i ekonomskog poretka postoje tenzije. SAD želi definisati sve veći broj područja ekonomija kao ključne za nacionalnu sigurnost, i vrši pritisak na druge države da shodno tome usklade svoje politike, u vezi poluprovodnika, ključnih minerala i možda uskoro, u vezi TikToka. Kina, pak, želi iskoristiti svoju komercijalnu i trgovinsku prednost da poveća svoj diplomatski utjecaj. Evropa, Indija, Japan i druge države žele osigurati da ni sigurnosni ni ekonomski poredak ne budu dominantni jedan nad drugim, i u tome će vjerovatno uspjeti.

To su dva svjetska poretka koja već vidimo. Ali postoji treći poredak koji se brzo pojavljuje i koji će uskoro imati veći utjecaj od ostalih: digitalni poredak. Tamo, za razliku od bilo kojeg drugog geopolitičkog poretka u prošlosti i sadašnjosti, dominantni akteri koji postavljaju pravila i vrše moć nisu vlade već tehnološke kompanije.

Čuli ste da su NATO-ovo oružje, obavještajni podaci i obuka pomogli Ukrajincima da odbrane svoju zemlju. Ali da im zapadne tehnološke kompanije nisu brzo pritekle u pomoć na početku invazije, odvrativši ruske cyber napade i omogućivši ukrajinskim liderima da komuniciraju sa svojim vojnicima na ratištu, Rusija bi onemogućila Ukrajini kontakt za nekoliko sedmica, tako okončavši (i pobijedivši) u ratu. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ne bi bio na vlasti danas da nije bilo tehnoloških kompanija i njihove moći u novom digitalnom poretku.

Tehnološke kompanije odlučuju može li bivši američki predsjednik Donald Trump govoriti bez filtera i u realnom vremenu stotinama miliona ljudi dok se ponovo kandiduje za predsjednika. Bez društvenih mreža i njihove sposobnosti da promovišu teorije zavjere, ne bi bilo pobune 6. januara na Capitol Hillu, ne bi bilo nereda kamiondžija u Ottawi, niti ustanka u Brazilu 8. januara.

Tehnološke kompanije definišu čak i naše identitete. Nekada smo se pitali je li ljudska priroda rezultat prirode ili odgoja. Danas su to priroda, odgoj i algoritam. Digitalni poredak postaje ključna determinanata u načinu na koji živimo, u šta vjerujemo, šta želimo i na šta smo spremni da bismo to dobili.

Tri moguća scenarija

To je zapanjujuća količina moći koju su tehnološke kompanije stekle – toliko da su same po sebi postale geopolitički igrači. Ovi igrači za profit već kontrolišu aspekte društva, ekonomije i nacionalne sigurnosti koji su dugo bili u isključivoj nadležnosti države. Njihove privatne odluke direktno utječu na život, interakcije, pa čak i misaone obrasce milijardi ljudi širom svijeta. Oni sve više oblikuju i globalno okruženje u kojem same vlade djeluju.

Ali kako će tehnološke kompanije iskoristiti svoju novootkrivenu moć? Postoje tri moguća scenarija.

Ako se američki i kineski politički lideri nastave nametati još snažnije u digitalnom prostoru, i ako se tehnološke kompanije usklade sa svojim domaćim vladama, završit ćemo u tehnološkom hladnom ratu između SAD-a i Kine. Digitalni svijet bit će podijeljen na dva dijela, druge države će morati birati stranu, i globalizacija će se fragmentirati kada ove razdvojene stateške tehnologije postanu zapovjedne visine nacionalne sigurnosti i globalne ekonomije.

Ako se tehnološke kompanije budu držale globalnih strategija rasta, odbijajući da se usklade sa vladama i čuvajući postojeću podjelu između fizičkog i digitalnog polja konkurencije, onda ćemo doživjeti novu globalizaciju: globalizirani digitalni poredak. Tehnološke kompanije će ostati suverene u digitalnom prostoru, nadmećući se jedne s drugima za profit, i sa vladama za geopolitičku moć, na sličan način na koji se glavni državni akteri nadmeću trenutno za utjecaj u prostoru u kojem se preklapaju ekonomski i sigurnosni poredak.

Ali ako sam digitalni prostor postane najvažnija arena takmičenja između velikih sila, a moć vlada nastavi opadati u odnosu na moć tehnoloških kompanija, onda će sami digitalni poredak postati dominantni globalni poredak. Ako se to desi, imat ćemo postvestfalski svijet – tehnopolarni poredak kojim dominiraju tehnološke kompanije kao ključni igrači u geopolitici 21. vijeka.

Sva tri scenarija su moguća. Nijedan nije neizbježan. U kojem ćemo završiti ovisit će o tome koliko će eksplozivno priroda vještačke inteligencije pokrenuti promjene u postojećim strukturama moći, jesu li vlade sposobne i voljne regulirati tehnološke kompanije, i, što je najvažnije, kako tehnološki lideri odluče da žele iskoristiti svoju novootkrivenu moć.