Analiza New York Timesa: Brana nije srušena izvana, Rusi su je uništili iznutra

Brana Kahovka u Ukrajni dizajnirana je da podnese bilo kakav napad koji se može zamisliti – izvana, ali dokazi upućuju na to da ga je Rusija raznijela iznutra, piše New York Times u analizi eksplozije na brani, na koju su ukazali i mnogobrojni stručnjaci koje je američki list kontaktirao.

Uništenje brane hidroelektrane, sa jednim od najvećih rezervoara vode u svijetu, 6. juna, izazvalo je velike poplave u Hersonskoj oblasti, raselilo hiljade ljudi, polučilo žrtve i, kako tvrde stručnjaci, izazvalo ekološku katastrofu.

Iako obje strane poriču umiješanost u eksploziju, američki list piše da je došao do dokaza koji upućuju na to da za katastrofu može biti kriva samo Rusija.

Prije incidenta, brana je bila vidljivo oštećena višemjesečnim borbama. Ukrajinski udari oštetili su jedan dio ceste koja ide preko brane, a ruske trupe koje su se povlačile kasnije su raznijele drugi. Prošlog mjeseca satelitske slike pokazale su kako voda nekontrolisano teče na nekoliko mjesta.

To je dovelo do sugestija da je brana možda samo bila „žrtva“ akumulirane štete, što je Rusija iskoristila kako bi odbacila odgovornost.

Eksploziv u betinskom srcu strukture

No, višestruki dokazi koje je pregledao The New York Times, od izvornih inženjerskih planova do intervjua s inženjerima koji proučavaju kvarove brana, nude drugačije objašnjenje – da rušenje brane nije bilo slučajno i da je malo vjerovatno da bi se katastrofalna havarija njegovih betonskih temelja dogodila sama od sebe.

Times piše da je, s obzirom na satelitsku i seizmičku detekciju eksplozija u tom području, daleko najvjerovatniji uzrok urušavanja bilo eksplozivno punjenje postavljeno u prolaz za održavanje, ili galeriju, koja prolazi kroz betonsko srce strukture, kako tvrde dvojica američkih inženjera, stručnjak za eksplozive i ukrajinski inženjer s velikim iskustvom u radu s branom.

“Ako je vaš cilj uništiti samu branu, bila bi potrebna velika eksplozija”, rekao je Michael W. West, geotehnički inženjer i stručnjak za analizu sigurnosti i kvarova brana, koji je i penzionisani direktor inženjerske kompanije Wiss, Janney, Elstner.

“Prolaz je idealno mjesto za postavljanje tog eksplozivnog punjenja.”

Inženjeri su upozorili da se samo potpunim ispitivanjem brane nakon što voda iscuri iz akumulacije može utvrditi tačan slijed događaja koji su doveli do uništenja.

Erozija od vode koja je kaskadirala kroz vrata mogla je dovesti do kvara ako je brana bila loše projektovana ili ako je kvalitet betona bio ispod standarda, ali inženjeri su to ocijenili malo vjerovatnim.

Ihor Strelets, inženjer koji je od 2005. do 2018. služio kao zamjenik voditelja vodenih resursa za rijeku Dnjepar, rekao je da je, kao projekat iz Hladnog rata, temelj brane dizajniran da izdrži gotovo sve vanjske napade. Strelets je rekao da je i on zaključio da je eksplozija unutar galerije uništila dio betonske konstrukcije, a da je ostale dijelove potom otkinula snaga vode.

“Ne bih volio da je moja teorija tačna. Velika eksplozija u galeriji mogla bi značiti potpuni gubitak brane. Ali, to je jedino objašnjenje”, rekao je Strelets.

U jutarnjim satima, 6. juna, stanovnici koji žive u blizini brane na teritoriji pod kontrolom Rusije i Ukrajine čuli su eksplozije i čudnu tutnjavu, rekli su kasnije.

Nisu im bili strani zvukovi borbe, jer su dvije strane mjesecima razmjenjivale paljbu preko rijeke Dnjepar. Ali ovaj put se činilo drugačijim – i ubrzo je bilo jasno zašto.

Za one koji su bili najbliži brani, koju je 1950-ih izgradila sovjetska država, navala vode bila je gotovo trenutna. Poplavama je trebalo više vremena da se probiju dalje nizvodno, ali kada su se probile, stigle su brzo i još traju.

Seizmički senzori i infracrveni signali

Činilo se da su relativno vretenaste brane i dizalice, te prelaz iznad vodene linije, laka meta za napad s ciljem uništenja brane. No, većina ogromne mase brane bila je sakrivena ispod površine vode, prema dijagramima strukture do kojih je došao The Times i detaljnim opisima Streletsa, koji je rekao da je proveo mjesece na brani Kahovka i oko rezervoara.

Ta se masa sastojala od zaobljene kule od gotovo čvrstog betona, visoke oko 20 metara i debele čak 40 metara pri dnu, rekao je Timesu Strelets.

Izgrađena u dijelovima, ta se ogromna barijera protezala između zemljanih nasipa s obje strane kanala i obavljala je velik dio posla u zadržavanju vode rezervoara.

Vizualni dokazi koje je prikupio The Times pokazuju jasnu štetu na cesti koja ide preko brane i na nekoliko mjesta na jednoj strani kanala, u mjesecima prije probijanja brane. Uprkos tom oštećenju i kaskadi vode koju je izazvalo, inženjeri su rekli da je potapanje cijelog dijela brane vjerovatnije povezano s eksplozijama koje su detektovali seizmički senzori i infracrveni signali koje je, prema američkim zvaničnicima prikupio satelit, a koji ukazuju na toplotu od eksplozije.

Seizmički signali su uhvaćeni na dva senzora, jednom u Rumuniji i jednom u Ukrajini, i dogodili su se u 2:35 i 2:54 ujutro po ukrajinskom vremenu, rekao je Ben Dando, seizmolog u Norsaru, norveškoj organizaciji specijaliziranoj za seizmologiju i seizmičko praćenje.

Oba signala su bila u skladu s eksplozijom, mišljenja je Dando, a ne, recimo, s urušavanjem brane samo od sebe.

Rekao je da mreža može odredititi vrijeme eksplozije u roku od nekoliko sekundi, ali da je lokacija eksplozija manje sigurna.

Tačna vremenska oznaka za infracrveni signal nije bila dostupna, ali je viši američki vojni zvaničnik rekao da je uhvaćen malo prije nego što se brana urušila.

Visoki američki vojni dužnosnik rekao je da je SAD isključio vanjski napad na branu, poput projektila, bombe ili nekog drugog oružja, a sada procjenjuju da je do eksplozije došlo od jednog ili više punjenja postavljenih unutar nje, najvjerovatnije od strane ruskih operativaca.

Gregory B. Baecher, profesor inženjerstva na Univerzitetu Maryland i član Nacionalne inženjerske akademije, također je rekao da razmjere proboja ukazuju na to da je betonska barijera propala, što sugeriše da su punjenja bila postavljena duboko u strukturu.

“Ako su stavili eksploziv u prolaz, to bi mnogo toga objasnilo”, rekao je profesor Baecher.

Velika eksplozija tamo, rekao je, “samo bi pocijepala svu betonsku strukturu”.

Dio brane ne mora se potpuno uništiti

Nick Glumac, profesor mašinstva i stručnjak za eksplozive na Univerzitetu Illinois u Urbana-Champaignu, rekao je da veličina potrebnog punjenja može uveliko varirati ovisno o tačnom načinu na koji su eksplozivi postavljeni i cilju.

“Vrijedi zapamtiti da dio brane ne morate uništiti potpuno, već ga samo dovoljno razbiti da pritisak vode bude dovoljan da ga otrgne”, rekao je Glumac.

Ipak, rekao je da mu je na temelju dijagrama brane i najnovijih slika uništenih temelja, “teško vidjeti kako bi bilo šta drugo osim unutrašnje eksplozije u galeriji moglo objasniti štetu”.

Korištenje galerije može imati još jednu prednost za svakoga ko želi sakriti tragove. Prema Streletsu, galerija je imala samo dva ulaza, uključujući jedan unutar mašinske jedinice koja se nalazila u zgradi sa jedne strane brane.

Ranojutarnji snimak dronom pokazao je da se prvo probijanje brane dogodilo nedaleko od mašinske jedinice.

Profesor Baecher je Timesu rekao da je moguće, iako malo vjerovatno, da je tok vode iz oštećenih vrata na neki način potkopao betonsku strukturu. No, rekao je da je ispitivanje crteža pokazalo da je brana dizajnirana tako da bi se zaštitila od te mogućnosti. Jedan od njih je takozvana betonska pregača na vrhu riječnog korita nizvodno od brane.

“Čini se da je ovo dobro konstruirana brana modernog dizajna”, rekao je.