NI: Pregovaranjem s Rusijom ne nagrađuje se agresija nego se iskorištava slabost

Francuski predsjednik Emmanuel Macron nedavno je izjavio da, iako Zapad mora osigurati sigurnost Ukrajine, „on mora i imati viziju nekonfrontacije s Rusijom i ponovo izgraditi održivu ravnotežu snaga“.

Mnogi vanjskopolitički komentatori kritikovali su Macrona zbog njegovih navodno naivnih i iluzornih opaski. Još bolje, kontraargument glasi da jednostavno treba dati Ukrajini ono što joj je potrebno da postigne potpunu pobjedu i nanese takvu štetu ruskoj vojsci da ne bude u stanju prijetiti susjedima u bližoj budućnosti, piše Kayle Haynes u tekstu objavljenom na National Interestu.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, u intervjuu za Washington Post, odbacio je bilo kakvu mogućnost pregovora s Rusijom, rekavši: „Mislim da nema smisla da Ukrajina pregovara s kolektivom koji nosi ime ‘Putin'“.

Ali šta ako je potpuna pobjeda vojno neostvariva? Šta ako je jedina alternativa pregovorima krvavi, produženi, zamrznuti sukob?

Opšta averzija prema pregovorima bi sugerisala da, ako se pregovori održe, oni trebaju biti ograničenog obima kako bi se izbjeglo „nagrađivanje“ ruske agresije. Ovo, ja tvrdim, vraća strateški proračun unazad. Umjesto pregovora uskog obima, Sjedinjene Američke Države i saveznici bi trebali imati najširi mogući pristup bilo kakvim eventualnim pregovorima s Rusijom. To obećava da će ujedno i maksimizirati kratkoročnu prednost Zapada koja potječe od ruske slabosti i mogla bi dovesti do mira dozvoljavajući nekome drugom, a ne Ukrajini, da pruži Vladimiru Putinu „pobjedu“ kojom će spasiti obraz kod kuće, piše Haynes.

Rat je razorio Rusiju. Vojska im je desetkovana. Ruska ekonomija, iako iznenađujuće otporna na sankcije, nastavit će atrofirati zbog povlačenja međunarodnih investicija i interne korupcije. Ove posljedice pojačava mahom starija populacija i raširena emigracija mladih, obrazovanih Rusa.

Tragedija za Rusiju

Ovo je (samoizazvana) tragedija za Rusiju. Ujedno je i prilika za Zapad. Široki pristup eventualnim pregovorima s Rusijom obećava brojne prednosti i prilike.

Rusija je danas na najslabijoj tački u posljednjih nekoliko decenija, navodi se u tekstu objavljenom na National Interestu. To daje Ukrajini, SAD-u i Zapadu širu i sasvim novu prednost i slobodu djelovanja. Iskoristiti ovu priliku za pregovore pod najširim mogućim uslovima povećat će ogromnu, ali privremenu pregovaračku prednost. Daleko od nagrađivanja Rusije, pregovaranjem bi se sad iskoristila njena velika ranjivost. I iako je sigurnost Ukrajine ključni prioritet, SAD bi također trebao pokušati iskoristiti tu prednost u širem smislu u stvaranju trajnije i stabilnije regionalne sigurnosne arhitekture.

Osim tog, širi prostor za pregovore nudi potencijalno važne prednosti za okončanje rata u Ukrajini pod povoljnim uslovima. Ni Kijev, a ni Moskva ne izgledaju spremni za značajne teritorijalne ustupke trenutno. Bez potpune vojne pobjede, ovo znači produženi zamrznuti sukob koji ne služi ničijim interesima. Širi pregovori bi omogućili Washingtonu ili NATO-u da ponudi podsticaje koje čine mir atraktivnijim za Rusiju, da to ne bi morala učiniti Ukrajina, piše Haynes.

Privremena slabost Rusije dozvoljava takvu fleksibilnost bez ozbiljnog potkopavanja sigurnosti Zapada. Kada se vode pregovori sa ravnopravnim sukobljenim stranama i male razlike igraju važnu ulogu. Dobra ravnoteža često radi protiv kompromisa. Pregovori sa znatno oslabljenim protivnikom, međutim, mogu omogućiti veću fleksibilnost bez da drugoj strani daju potencijalno odlučujuću prednost. Jednostavno, u tom slučaju postoji veći prostor za grešku i manja je cijena poduzimanja rizika u traganju za stabilnim regionalnim poretkom.

Da ne bude zabune, piše autor teksta Haynes, predlažem da SAD i saveznici razmotre, dugoročno i samo u odgovoru na znatno rusko povlačenje iz Ukrajine, da ponude ustupke mimo onoga što ruska moć garantuje, a kamoli zaslužuje. To bi moglo uključivati naprimjer, moratorij na širenje NATO-a. To se čini moralno odvratnim, s obzirom na rusku nečuvenu i neisprovociranu agresiju. Ali u ravni međunarodne politike u kojoj moć određuje šta je ispravno, moraliziranje pred stvarnostima na bojnom polju može biti opasno i kontraproduktivno. Štaviše, daljnje širenje NATO-a dalje od Finske i Švedske čini se krajnje malo vjerovatnom za sada, pa to zapravo i nije veliki ustupak.

Cijene i nagrade

Još važnija i realističnija briga je da bi ustupci „nagradili“ rusko grozno ponašanje i podstakli agresiju na drugom mjestu. Općenito, cijena koju je Rusija već platila u ovom ratu daleko bi nadmašila nagrade. Zaista, glavni razlog zbog kojeg bi SAD trebao razmotriti pregovore širokog obima jeste to što je rat bio tako razoran za Rusiju. Vođenje pregovora u trenutku kada je Rusija slaba smanjuje broj ustupaka kojim se može nadati, dodatno osiguravajući da će ogromna cijena agresije daleko nadmašiti njene koristi.

Rusija, sviđalo nam se to ili ne, ima veliku riječ u održivosti bilo kakvog evropskog sigurnosnog poretka, navodi se u tekstu objavljenom na National Interestu. Macron je, stoga, u velikoj mjeri u pravu: čisto kažnjenički pristup koji ne uzima u obzir mjesto Rusije u regionalnom poretku dodatno će oslabiti Rusiju ali će je približiti Kini i osigurati da sve mogućnosti koje Moskva može prikupiti budu usmjerene protiv nas. Mir koji postiže ruski angažman nudi bolje izglede za trajniji, stabilniji regionalni poredak. Ponovno pregovaranje o širem regionalnom poretku nudi barem šansu za postizanje ove stabilnosti. Privremena oslabljenost Rusije stvara priliku da se to napravi uz znatno nižu cijenu.

Ukratko, slabost Rusije predstavlja jedinstvenu priliku da se radi na stvaranju regionalnog sigurnosnog poretka koji pogoduje SAD-u, njegovim saveznicima i Ukrajini, ali je i dalje privlačan Rusiji uzimajući u obzir njenu slabost i ranjivost. Trebali bismo biti spremni iskoristiti ovu priliku ako nam se pruži.