Ključna pitanja vanjske politike Turske koja čekaju Erdogana

Piše: Mahmud Ibrahim

Odnosi sa Sjevernoatlantskim savezom, rusko-ukrajinski rat i političke tenzije u svijetu neka su od ključnih pitanja na stolu turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Njegov novi mandat će trajati do 2028. godine, nakon što je odnio pobjedu u drugom krugu izbora u nedjelju nad svojim protukandidatom Kemalom Kilicdarogluom.

Turski izbori su privukli pažnju svijeta, pogotovo zbog razlike u političkom i ideološkom opredjeljenju Erdogana i njegovog rivala Kilicdaroglua. Pored toga, rezultati izbora će imati direktan utjecaj na pravac Turske u njenoj unutrašnjoj i vanjskoj politici, imajući u vidu geografski položaj države, odnosno da zauzima centralni položaj u dinamičnoj regiji između Istoka i Zapada, kao i njenu poziciju u međunarodnim polarizacijama.

Muhammed Ali Mert, vanredni profesor na Univerzitetu Recep Tayyip Erdogan, smatra da predsjednika Erdogana na početku novog mandata očekuju ozbiljni procesi donošenja odluka u oblasti vanjske politike. Pojašnjava da globalna situacija svjedoči procesima dezintegracije i formiranja novih saveza, što se odražava i na Tursku i na značaj njenog stava koji će zauzeti u nekim pitanjima.

Mert je za Al Jazeeru izjavio da će Turska, na čelu s Erdoganom, pokušati da se distancira od polarizacije na međunarodnoj sceni. Predviđalo se da bi “u slučaju da je Kilicdaroglu odnio pobjedu, Turska bila bliža Zapadu”. Ističe da je prva odluka koju će Turska morati donijeti odobrenje ulaska Švedske u Sjevernoatlantski savez (NATO).

Marginalizacija Turske

Turski profesor dodaje da će ova odluka biti pokazatelj stava Turske u svjetlu međunarodnih dešavanja, jer je ulazak Švedske u NATO značajna stvar kako bi se vršio pritisak na rusku prijetnju. Kaže kako se od Turske traži da pristane na priključenje Švedske, ali da zbog njenog trenutnog stava, glavne zemlje u NATO-u pokušavaju marginalizirati Tursku na međunarodnoj sceni.

Mert je naveo da ove zemlje pokušavaju okružiti Tursku sa istočnog Mediterana i Egejskog mora preko Grčke, te iz pravca Sirije i Iraka, podržavajući Kurdistansku radničku partiju (PKK), koju Ankara svrstava u terorističke grupe.

Turski profesor odbacuje mogućnost da će njegova zemlja ući u Evropsku uniju, što je vidljivo iz stava zemalja poput Njemačke, pored toga da ne postoji dogovor s Engleskom i Francuskom.

Ismail Numan Telci, profesor na Univerzitetu Sakarya, smatra da će rezultati turskih izbora dovesti do stabilnosti vanjske politike, koja će biti u jačoj poziciji da prevaziđe problematične periode u odnosima sa zapadnim zemljama i saveznicima kao što su Sjedinjene Američke Države i NATO.

Kada Turska bude u stanju da učvrsti svoju stabilnost u unutrašnjoj i vanjskoj politici i ojača svoje ekonomske resurse i ekonomsku situaciju općenito, to će rezultirati novim poglavljem u kojem će odnosi Turske sa zapadnim zemljama biti jači, izjavio je Telci u razgovoru za Al Jazeeru.

Ovakvo mišljenje pripisuje činjenici da iskustvo u upravljanju krizama, kako Erdogana tako i vlada na čelu sa Strankom pravde i razvoja (AKP), potvrđuje stabilnost u pogledu turske vanjske politike. Prema tome, bit će moguće uspješno upravljati razvojem dešavanja koje nije očekivano i uzeto u obzir.

S druge strane, Kaan Devecioglu, istraživač na Institutu za bliskoistočne studije Orsam, rekao je da je jedan od najvažnijih iskoraka Turske u njenoj vanjskoj politici tokom Erdoganove ere razvijanje veza sa NATO-om, imajući u vidu da je to najveća vojna sila unutar Alijanse.

Odbrambena industrija

Istraživač je istakao da je napredak Turske u oblasti odbrambene industrije značajno smanjio uvoz sigurnosne opreme iz Sjedinjenih Američkih Država, te povećao njeno učešće sa različitim akterima, uz pridavanje značaja lokalnoj proizvodnji.

Devecioglu je istakao da bi bilo u interesu Sjedinjenih Američkih Država da se u narednom periodu približe Turskoj, skrećući istovremeno pažnju na Erdoganovu politiku “Ponovo Azija”, zahvaljujući kojoj su se razvili diplomatski i ekonomski odnosi sa turkijskim zemljama u centralnoj Aziji, kao i sa Rusijom i Kinom.

Prema istraživaču, produbljivanje odnosa dovelo je do bliskih veza sa Rusijom i Azerbejdžanom, što je bilo evidentno u podršci Azerbejdžanu tokom rata s Armenijom prilikom pripajanja regije Nagorno-Karabah, te u sirijskoj krizi i ekonomskim i sigurnosnim odnosima sa Rusijom. Očekuje da će se ove veze u odnosima Turske i Rusije nastaviti i u narednom periodu, s obzirom na činjenicu da su interesi dvije zemlje u velikoj mjeri usklađeni.

S druge strane, Telci je naveo da je Turska služila kao važan most i za Rusiju i za zapadne zemlje u rusko-ukrajinskom ratu, što se pokazalo kroz sporazum o koridoru za izvoz žitarica i druge diplomatske samite. Ističe da Turska nastavlja vodi uravnoteženu politiku između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država, što će joj omogućiti da ojača svoju poziciju kao geopolitičkog, diplomatskog i ekonomskog centra.

Muhammad Ali Mert je, pak, naglasio da će, zbog prirode trenutnih odnosa sa Zapadom, postojati potreba da se postigne partnerstvo sa Rusijom u pogledu nekih pitanja, posebno u slučaju sukoba između Azerbejdžana i Armenije i neriješenih pitanja u Siriji i sjevernom Iraku. Smatra da ovo dolazi u svjetlu suprotstavljenih stavova Zapada i Rusije, posebno u pogledu Ukrajine.

Dva desetljeća približavanja

Mert kaže da bi se približavanje Rusiji negativno odrazilo na odnos Turske sa Zapadom. Smatra kako je izgledno očekivati usložnjavanje odnosa s Iranom u narednom periodu i da će se ponovo razgovarati o bilateralnim odnosima i tražiti izlazne tačke u cilju prevazilaženja neslaganja.

Smatra da će stav Irana prema Turskoj podržati Kina, koja se stavlja na njegovu stranu u pitanjima vezanim za Bliski istok.

Što se tiče okvira tursko-arapskih odnosa, Telci smatra da će od ove godine biti uspostavljeni intenzivni politički, ekonomski i vojni odnosi sa zemljama Bliskog istoka i islamskim svijetom, ističući kako je došlo do jačanja tih odnosa tokom vladavine AKP-a.

Profesor kaže da čestitke koje su se nizale jedna za drugom iz zemalja Bliskog istoka i islamskog svijeta nakon Erdoganove pobjede na predsjedničkim izborima upućuju na to da ove zemlje vjeruju u bilateralne odnose sa Turskom i regionalnu stabilnost.

Devecioglu je dodao da se vanjska politika Turske suočila s izazovima zbog važnih regionalnih dešavanja, a posljednji su kriza u Siriji i Libiji. Kaže da će sirijska kriza i pitanje izbjeglica, koja su ostavila traga i na unutrašnju politiku, biti na vrhu vanjskopolitičkog programa.

Odnosi s Afrikom

Istraživač sa Instituta za studije Orsam objašnjava kako se može reći da će Erdoganova administracija u narednom periodu voditi politiku koja garantira siguran i dostojanstven povratak Sirijaca u svoju domovinu.

Prema riječima sagovornika, Turska, predvođena Erdoganom, razvila je svoje odnose sa Afrikom kroz svoju pionirsku i humanu viziju vanjske politike, dodajući da je međunarodna zajednica cijenila ulogu koju je Ankara odigrala u Somaliji i Libiji.

Devecioglu je naglasio da će Turska nastaviti svoje diplomatske napore sa libijskim i međunarodnim akterima s ciljem da se održe demokratski izbori u Libiji i uspostavi poštena i održiva uprava.

S druge strane, Mert je sugerirao da odnos Turske sa zemljama Bliskog istoka nije nezavisan od odnosa sa zapadnim zemljama. U tom smislu, skrenuo je pažnju na saradnju Grčke, koja želi smanjiti utjecaj Turske na istočnom Mediteranu, sa zemljama regije, a posebno s Egiptom i Izraelom.