Džamija Camlica u Turskoj: Osmansko naslijeđe ili moderni nacionalizam?

Pišu: Arwa Ibrahim i Humeyra Doruk Keskin

Vizura Istanbula ubrzano se mijenjala tokom godina kako su nicali visoki novi neboderi, a veliki mostovi povezivali metropolu koja se proteže na dva kontinenta.

Od 2019. godine velika džamija Camlica (Grand Camlica Mosque), koja se proteže na 57.500 kvadratnih metara, ima šest minareta i visoku centralnu kupolu, najvidljivija je građevina na anadolskoj strani turske kulturne prijestolnice.

Smještena na brdu po kojem je dobila ime, sada najveća džamija u Turskoj otvorila je vrata javnosti 7. marta 2019. godine, kao mjesto bogosluženja, kao simbol državnog ponosa i turskog nacionalnog identiteta.

Od uspostave moderne republike Mustafe Kemala Ataturka 1923. godine, turski nacionalizam uveliko je definiran sekularnim simbolima koji se odvajaju od vjere i otomanske prošlosti zemlje.

Kao predsjednik rane Republike Ataturk je zabranio fes i turban, dva oblika otomanskog muškog pokrivala, a kasnije je marama zabranjena u državnim institucijama.

Također je transformirao turski jezik sa arapskog na latinično pismo, premjestio glavni grad iz osmanskog epicentra Konstantinopolja, današnjeg Istanbula, u novoosnovanu Ankaru i zamijenio vjerske sudove pravnim sistemom inspiriranim Evropom.

Iako je vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP), koja je došla na vlast prije 20 godina, poništila “zabranu nošenja marama”, vjerski simboli ostali su različiti od sekularne turske države.

Ipak, Camlica džamija odražava, kako je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan pokušao osporiti, sekularni narativ turskog nacionalizma, pokušavajući povezati državni ponos s osmanskom prošlošću i islamskim naslijeđem.

“Glavni cilj Turske revolucije 1923. godine bio je stvoriti novu naciju i nacionalni identitet borbom protiv starog”, kaže turski sociolog Ferhat Kentel.

“Da bi to učinili, kemalisti su prekinuli veze s osmanskim vremenima.”

“Isto vrijedi i za AKP. Koristila je vjerski i osmanski simbolizam, kao što je džamija Camlica, ali posebno džamija Aja Sofija, da prekine veze s kemalističkim režimom”, dodao je.

Jaka simbolika

Hayriye Gul, jedna od dvije arhitektice koje stoje iza dizajna kompleksa, rekla je za Al Jazeeru da je cilj građevine doprinijeti silueti Istanbula na moderan i praktičan način, dok odražava tradicionalnu tursko-islamsku arhitekturu.

“To je moderna verzija tradicionalne džamije koja je uključivala medresu (školu) i hamam (javno kupatilo). Kako bi zadovoljio današnje potrebe, ima konferencijsku dvoranu, parkiralište i biblioteku”, kaže Gul.

Za Gul i njenog suarhitektu Bahara Mizraka zgrada, također, izaziva osjećaj nacionalnog ponosa.

“Kao turski građani i arhitekti ponosni smo što smo dio izgradnje tako monumentalne džamije tokom republikanske ere”, kazao je Mizrak.

Dizajniran kao nasljednik džamija iz osmanskog doba, kompleks je inspiriran radom glavnog arhitekte carstva Mimara Sinana, koji je sagradio čuvenu Sulejmaniju džamiju u Istanbulu, među 300 drugih građevina.

Džamija Camlica uključuje molitvenu dvoranu koja može primiti oko 60.000 ljudi, muzej, galeriju, umjetničke radionice, biblioteku i konferencijsku dvoranu te ima mnogo simbola koji povezuju tursku i osmansku historiju s nacionalnim identitetom.

Gledana s bilo kojeg mjesta u centru grada, glavna kupola džamije visoka je 72 metra i predstavlja 72 etničke grupe u Turskoj, a rasponom od 34 metra predstavlja registarsku pločicu grada Istanbula.

Četiri minareta visoka su 107,1 metar, što označava Manzikertsku pobjedu 1071. godine, u kojoj su Turci Seldžuci, predvođeni kraljem Alp Arslanom, slomili carsku bizantsku vojsku, za koju se tvrdilo da je dvostruko veća od njih.

Unutar kupole umjetnički je nacrtano 16 imena koja se u islamu pripisuju Bogu kako bi označili 16 velikih turskih carstava prije uspostave moderne Republike.

Broj 16 nalazi se i na turskom predsjedničkom pečatu, s velikim suncem sa 16 krakova okruženim sa 16 petokrakih zvijezda, koje simboliziraju Tursku Republiku i 16 velikih carstava.

Povezujući se s više vjerskih simbola, kompleks ima pet manjih kupola, koje predstavljaju pet stupova islama i osam monumentalnih vrata, koja predstavljaju osam vrata u nebo, prema islamskom vjerovanju.

Nacionalistički projekti

Dok su neki posmatrači povezivali odluku o izgradnji džamije Camlica s vladinom rekonverzijom Aja Sofije 2020. godine i izgradnjom džamije na Taksimu 2017. godine, trgu koji se povezuje sa sekularizmom i republikanizmom, drugi kažu da je prva dio vladinog političkog manevriranja.

“Postojala je potreba za izgradnjom džamije na Taksimu jer je nije bilo, a obnova Aja Sofije bila je historijsko obećanje konzervativaca, a ne Erdogana. Ali, džamija Camlica nikada nije bila potrebna”, rekao je za Al Jazeeru Osman Sert, istraživački direktor centra PanoramaTR.

“Džamija Camlica bila je politička odluka i dio niza nacionalističkih projekata koje su pokrenuli Erdogan i AKP kako bi izgradili nacionalni ponos u vrijeme kada imaju malo toga za ponuditi u smislu ekonomskog razvoja”, dodao je.

Tokom proteklih pet godina turska lira je zbog ekonomske krize pala na historijski najniži nivo, a zabrinutost ljudi zbog troškova života raste.

U međuvremenu, Turska je poduzela niz političkih i ekonomskih mjera kako bi ojačala nacionalni ponos i nezavisnost.

Među tim projektima su TOGG, prvi električni automobil proizveden u Turskoj, pokrenut 2022. godine; “TCG Anadolu”, amfibijski jurišni brod i prva turska platforma za slijetanje 2023. godine; Camlica Tower, golemi telekomunikacijski toranj koji je 2021. godine inauguriran kao najviši u Istanbulu.

Erdogan se, također, pozivao na nacionalističke poruke tokom predizborne kampanje uoči glasanja 14. maja, uključujući proslavu 100. godišnjice zemlje, uz slogane i obećavajući da će sljedećih 100 godina biti “stoljeće Turske”.

Prema mišljenju Serta, Erdoganova nacionalistička retorika posebno je ojačala od pokušaja državnog udara 2016. godine, u kojem je njegova vlada mogla biti svrgnuta.

“Pokušaj državnog udara bio je prelomna tačka u historiji zemlje, koja je izazvala zabrinutost javnosti za sigurnost i kontinuitet Republike. To je pokrenulo nacionalističke osjećaje umotane u zabrinutost da je sudbina zemlje ugrožena”, kazao je Sert za Al Jazeeru.

Dodao je da na to ukazuje i pojava čelnika ultranacionalističke, desničarske Stranke nacionalističkog pokreta (MHP) Devleta Bahcelija, kao Erdoganova glavnog političkog saveznika u to vrijeme.

“Kako bi ovaj zamah bio održiviji, Erdogan je trebao pristanak naroda, pa su se religija i nacionalizam spojili”, rekao je.

Nacionalni ponos

Ipak, prema mišljenju Kentela, “Erdoganova ideologija nije religijska, već nacionalistička, s nekim vjerskim prizvukom”.

Erdogan i AKP bili su uspješni u “integraciji tradicionalnih i konzervativnih sektora društva u nacionalistički identitet. S ovim obnovljenim oblikom nacionalizma, sektori koji se prije nisu povezivali s nacionalnom državom, sada su s njom snažno povezani”, kazao je Sert.

Kentel i Sert kažu da je, iako je ovaj oblik nacionalizma privukao konzervativne sektore društva, polarizirao i otuđio mnoge druge.

Ipak, džamija Camlica postala je važna stanica za turiste i lokalno stanovništvo koje posjećuje osmanske palače i džamije, a mnogi to vide kao uspjeh Erdogana i njegove stranke.

“Džamija Camlica je izvor nacionalnog i političkog ponosa. Predstavlja prisutnost islama u modernom svijetu i simbolizira političku moć AKP-a”, kaže Mustafa, 39-godišnji knjigovođa koji je posjetio džamiju.

“Dok su vrijednosti Republike bile sekularne i uglavnom su ih odbacivali konzervativni sektori zemlje, AKP je uspio zadržati te koncepte dok je bila privlačna većem segmentu društva”, dodao je.

Još jedan posjetitelj džamije, 37-godišnji Suheyb, slaže se s tim: “AKP je približio državu ljudima. Džamija Camlica se smatra simbolom ove transformacije.”

Kao i posjetitelji džamije, bivši parlamentarac AKP-a Iffet Pollat kazao je za Al Jazeeru da je džamija Camlica “pozdrav Turskoj Republici, osmanskom naslijeđu i našim muslimanskim precima, sve u jednom. To je remek-djelo Turske Republike na čelu s Erdoganom.”