FP: Tajvan se nadmeće za oružje s Bliskim istokom, a ne Ukrajinom

Vrativši se iz posjete Taipeiju u februaru, američki republikanski zastupnik Mike Gallagher, predsjednik nedavno osnovanog odbora Zastupničkog doma za Kinu, izrazio je zabrinutost zbog tempa isporuke oružja Tajvanu, uključujući i kašenjenje isporuke u vrijednosti od 19 milijardi dolara, o kojem se mnogo govorilo, izjavivši za New York Times, „Moramo dokazati da želimo isporučiti [oružje].“

Obim zaostatka naširoko su citirali politički lideri na obje strane kao indikator slabe američke odbrambene industrijske baze koja je nespremna za rat velikih sila i nije u stanju zadovoljiti zahtjeve iz ruskog rata u Ukrajini i potencijalnog sukoba u vezi Tajvana istovremeno.

Gallagherov kopredsjedavajući,  demokratski zastupnik Ro Khanna, učinio je ovaj kompromis između Ukrajine i Tajvana eksplicitnim u govoru krajem aprila o američkom nadmetanju s Kinom, u kojem je također pozvao na upotrebu Zakona o odbrambenoj proizvodnji kako bi se dramatično povećala američka proizvodnja oružja. Argument da američka pomoć Ukrajini mora biti srezana kako bi bilo dovoljno podrške za Tajvan ima mnoge pobornike izvan Capitol Hilla, među kojima su Elbridge Colby, autor nacionalne odbrambene strategije iz 2018. i Kevin Roberts, predsjednik fondacije Heritage, piše Jennifer Kavanagh u autorskom tekstu objavljenom na Foreign Policyju.

Osigurati da je Tajvan spreman odvratiti i odbraniti se od kineske agresije trebalo bi biti prioritet za SAD i zahtijevat će kompromise. Ali srezati pomoć Ukrajini ili povećati američku proizvodnju oružja nisu najbolji načini da se Tajvanu osigura oružje koje mu je potrebno. Najveći tajvanski rival za mnoge od sistema koje traži nije Ukrajina već veliki kupci na Bliskom istoku, a Tajvan također razvija sve sposobniji odbrambeni sektor koji je u stanju proizvesti sve veći broj ključnih sistema lokalno. Kako bi efikasnije zadovoljio zahtjeve Tajvana za oružjem, SAD bi trebao preusmjeriti transfere oružja koji trenutno podržavaju velike bliskoistočne kupce na Tajvan i uložiti više u zajedničku proizvodnju i izgradnju kapaciteta za tajvansku odbrambenu industrijsku bazu.

Raniji zaostaci

Iako rat u Ukrajini uglavnom krive za spore isporuke Tajvanu sistema kao što su rakete Javelin i Stinger, zaostatak u isporuci oružja Tajvanu datira od prije rata. Štaviše, do sada su Tajvan i Ukrajina dobijali oružje kroz dva različita kanala. Većina pomoći koju je Ukrajina dobila potječe iz američkih zaliha kroz predsjednička ovlaštenja za povlačenje sredstava – za koje je Tajvan postao kandidat na osnovu Zakona o nacionalnoj odbrani iz 2023 – a ne iz prodaje oružja stranim državama, na koju se Tajvan tradicionalno oslanjao. Dakle, Tajvan je kupovao novo oružje dok je Ukrajina dobijala staro, piše Kavanagh.

Tajvan se nije nadmetao s Ukrajinom, već s drugim državama koje kupuju nove sisteme. Među najvećim rivalima Tajvana su veliki kupci na Bliskom istoku, uključujući Egipat, Jordan, Katar, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. Ove države ne samo da kupuju mnoge od sistema najpotrebnijih Tajvanu, već ih kupuju u velikim količinama – često premašujući ono što je određeno za Ukrajinu, od zaliha ili na druge načine.

Na osnovu podataka Štokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira, između početka zaokreta bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame ka Aziji 2012. i 2022, SAD je isporučio hiljade komada oružja u ovih pet bliskoistočnih država, uključujući 25 658 raketa TOW, 8512 raketa Hellfire, 46 sistema protivzračne odbrane, 2526 navođenih višestrukih raketnih sistema, 1241 Javelina, 645 rakete Harpoon, 459 Stingera, 24 artiljerijska raketna sistema visoke mobilnosti (HIMARS), 250 tenkova Abrams, 21 borbena aviona F-16 i druge rakete, municiju i vojna vozila. To su sve sistemi koje bi Tajvan mogao iskoristiti za svoju odbranu i mnogi su uključeni u ovaj zaostatak u vrijednosti od 19 milijardi dolara. Preusmjeravanje samo dijela proizvodnog kapaciteta namijenjenog za ovih pet država tokom proteklih 11 godina znatno bi povećalo tajvanske odbrambene zalihe, navodi se u tekstu Foreign Policyja.

Iako je Ukrajina dobila znatan broj raketa Javelin, Stinger i TOW, u poređenju sa ovim kupcima s Bliskog istoka, dobila je mnogo manje većine drugih sistema koji su Tajvanu potrebni. Naprimjer, Ukrajini su obećana samo dva protivbrodska odbrambena sistema Harpoon i dobila je samo jednu bateriju Patriot, ali nije nijednu raketu Harpoon ili rakete dužeg dometa, a njeni sistemi HIMARS su modifikovani kako bi se ograničio njihov domet. Štaviše, iako Ukrajini i Tajvanu trebaju neki od ovih sistema, ove države se suočavaju sa znatno različitim zahtjevima na bojnom polju koji ograničavaju obim bilo kakvog preklapanja. Ukrajina se bori u kopnenom ratu iscrpljivanja, u neposrednoj blizini neprijatelja i najviše joj trebaju kratkodometna artiljerija i protivzračna odbrana. Tajvan bi se mogao suočiti sa zračnim i pomorskim ratovanjem i trebaju mu rakete dužeg dometa, kao i protivzračna i protivbrodska odbrana.

Dikretno nadmetanje

Tajvan i Ukrajina bi se mogli direktnije nadmetati za novoizgrađeno oružje jer se troše američke zalihe. Ali pregled nove proizvodnje obećane Ukrajini kroz Inicijativu Ministarstva odbrane za pomoć u sigurnosti Ukrajine otkriva ograničeno preklapanje između mogućnosti koje će Ukrajina dobiti i onih koje Tajvan treba. Postoje neki sistemi namijenjeni Ukrajini koji bi mogli koristiti Tajvanu, među kojima su Nacionalni napredni raketni sistemi zemlja-zrak, HIMARS i niz različitih tipova dronova. Ali količine su relativno male i vjerovatno neće odgoditi ključne transfere oružja za Tajvan, piše Kavanagh.

Iako postoje i nastavit će postojati kompromisi između resursa namijenjenih Tajvanu i Ukrajini, isto se može reći i za resurse namijenjene naoružavanju drugih saveznika i partnera, od kojih mnogi imaju manje ozbiljne sigurnosne probleme i daleko manje problematičnu situaciju na polju ljudskih prava. Kada su u pitanju sistemi oružja koji su najpotrebniji Tajvanu, veliki kupci na Bliskom istoku, a ne Ukrajina, su bili, a vjerovatno će biti i dalje najveći izvor odliva.

Najbrži i najefikasniji način da se potrebno oružje dostavi u tajvanske ruke bio bi ukoliko bi se pauzirale ili reducirale isporuke velikim kupcima oružja na Bliskom istoku – posebno Egiptu, Jordanu, Saudijskoj Arabiji, Kataru i UAE-u, barem privremeno. Iako ove arapske države imaju neke legitimne sigurnosne bojazni, posebno vezane za Iran i njegove posrednike, znatni i često bezuslovni transferi oružja ovim državama često su podsticali regionalne sukobe, proizvodili sigurnosne ishode koji su suprotni američkim interesima i doprinosili kršenjima ljudskih prava.

Štaviše, ove države često nabavljaju napredne sisteme, kao što su rakete Harpoon i sistemi za protivzračnu odbranu Patriot, koji donose prestiž, ali nisu usklađeni s prijetnjama s kojima se oni suočavaju iz Irana i drugih država. Uprkos ovim dobro dokumentovanim problemima, prodaja američkog oružja ovih pet zemalja je ogromna i iznosi 111,8 milijardi dolara u novim odobrenjima i obavještenjima od početka Trumpove administracije. Samo Saudijskoj Arabiji je prodato oružje u vrijednosti od više od 40 milijardi u pomenutom vremenskom periodu. Preusmjeravanje velikog dijela ovog oružja mnogo bi značilo kada je u pitanju ubrzavanje i proširenje količine oružja isporučenog Tajvanu. Naprimjer, čak i danas Tajvan čeka iza Saudijske Arabije za narudžbu raketa Harpoon, iako su mu hitnije potrebne, navodi Kavanagh u članku objavljenom na Foreign Policyju.

Promjena prioriteta

Promjena prioriteta pomoći će naoružati Tajvan brže, ali možda neće biti dovoljna da zadovolji tajvanske srednjeročne i dugoročne potrebe. Washington će također trebati više uložiti u tajvanski odbrambeni sektor, pa i kroz zajedničku proizvodnju, transfer tehnologija koje tajvanska odbrambena industrija traži kako bi unaprijedila svoje domaće sposobnosti i kroz pružanje pomoći za nadogradnju i ubrzanje postojećih proizvodnih linija.

Tajvan ima rastuću domaću odbrambenu industriju koja je posebno vješta u razvoju i proizvodnji sistema za protivzračnu odbranu i raketa srednjeg i dugog dometa. Trenutni prijedlozi za ubrzavanje isporuka oružja Tajvanu fokusiraju se na povećanje vojne industrijske baze do ratnih kapaciteta, ali za to će biti potrebne godine i podstaći će sve veće izdatke za odbranu. Ulaganje u domaću tajvansku odbrambenu industriju može donijeti brže povrate, povećati američku prodaju oružja i tajvansku sposobnost da se naoruža pod blokadom ili tokom sukoba kada nije opcija dopuna zaliha od SAD-a.

Oba dijela ovog pristupa mogla bi naići na otpor članova Kongresa, odbrambenih izvođača i nekih američkih sigurnosnih partnera. Prikazivanje ovih odluka kao privremenih i strateški nužnih bio bi jedan način da se ublaže takve bojazni. Općenito, Bidenova administracija je pokazala spremnost žrtvovati američke ekonomske dobitke zbog nacionalne sigurnosti kada je u pitanju nadmetanje s Kinom, piše Kavanagh.

Ubrzavanje i povećanje prodaje oružja Tajvanu dolazi sa kompromisima. Ali ni povećanje američke odbrambene industrijske baze ni ukidanje pomoći Ukrajini nije najbolji izbor. Ako je SAD ozbiljan u vezi naoružavanja Tajvana „do zuba“, kao što je Gallagher hitno preporučio, onda će pauzirati ili usporiti isporuke oružja partnerima sa manje hitnom situacijom, uključujući i velike kupce na Bliskom istoku, da bi se preusmjerio proizvodni kapacitet prema Tajvanu i uložilo više u tajvanski odbrambeni sektor kako bi izgradio dodatne sposobnosti i postao samodovoljan.