Žene se suočavaju s političkim preprekama uoči izbora u Turskoj

Piše: Andy Wilks

Neugledni stan u istanbulskoj poslovnoj četvrti predstavlja “nervni“ centar napora da se više žena uključi u tursku politiku.

Ali, s oko 60 miliona birača koji će glasati na predsjedničkim i parlamentarnim izborima u nedjelju, raspoloženje u uredu Ben Secerima (Ja biram) je razočaravajuće.

Ova nevladina organizacija osnovana je prije dvije godine kako bi potaknula učešće žena u politici, posebno kako bi pronašla odgovarajuće kandidatkinje za parlamentarne izbore i preporučila ih političkim strankama ka dobitnice glasova.

Ranije ovog mjeseca je Ben Secerim predstavio 20 žena koje će se kandidirati za četiri stranke na parlamentarnim izborima 14. maja.

Međutim, zbog prirode izbornog procesa – glasovi za stranke dodjeljuju se kandidatima prema njihovom položaju na rangiranim stranačkim listama – samo četiri imaju stvarnu nadu da će ući u Veliku narodnu skupštinu Turske.

Žene još imaju mnoge blokade i to žele promijeniti

“To je vrlo razočaravajuće za nas. I u liberalnijim strankama postoji zid za kandidatkinje. To pokazuje da žene još uvijek imaju mnoge blokade i one to ne žele promijeniti”, rekla je Nilden Bayazit, predsjednica Ben Secerima

Šira slika je na sličan način obeshrabrujuća za one koji traže veću zastupljenost žena u zemlji u kojoj žene čine 50,7 posto biračkog tijela i u kojoj je žensko pravo glasa uvedeno 1934. godine.

Od svojih 600 parlamentarnih kandidata, vladajuća Partija pravde i razvoja (AKP) predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana nominirala je 113 žena, dok je glavna opoziciona Republikanska narodna partija (CHP) odabrala 156 žena, što predstavlja 18,8 posto, odnosno 26 posto zastupljenosti žena na listama.

Radnička partija Turske (TIP) ima najveći udio kandidatkinja od 40,5 posto.

Gledajući broj visoko plasiranih žena na stranačkim listama, još sumornije izgleda uloga žena u politici.

CHP ima žene na prvom mjestu na svojoj listi u samo 11 od 87 izbornih jedinica u Turskoj, dok AKP ima četiri.

Podzastupljenost žena u nacionalnim zakonodavstvima nije jedinstvena situacija samo u Turskoj.

Povlačenje iz Istanbulske konvencije o zaštiti žena od nasilja

Prema Interparlamentarnoj uniji, žene čine polovicu ili više zastupnika u samo pet zemalja.

Turska je 132. u svijetu, sa 17,4 posto zastupnica izabranih 2018. godine.

Neki su istaknuli patrijarhalna društva kao glavnu prepreku ženama da se uključe u politiku, ali dokazi u Turskoj pokazuju da su se takvi stavovi znatno smanjili.

U istraživanju, koje su prošle godine proveli Ben Secerim i agencija za ispitivanje javnog mnijenja KONDA, 62 posto ispitanika reklo je da bi političarke pomogle Turskoj da se razvije i postane bolje društvo.

Sličan broj podržao je obavezne kvote za žene u političkim strankama.

Gotovo tri četvrtine kazalo je da bi podržali ulazak žene iz njihove porodice u politiku.

“Pitanje političarki nije samo pitanje ravnopravne zastupljenosti; žena političarka potrebna je za demokratsko društvo, za pravdu, za rješavanje problema klime, za okončanje korupcije, za transformaciju obrazovnih politika i za reguliranje porodičnih politika” rekla je Nilden Bayazit.

Turske žene dugo su bile na čelu kampanja o društvenim pitanjima.

Svakog 8. marta, Međunarodnog dana žena, ljudi preplave ulice pozivajući na jednakost i prava žena.

Povlačenje Turske iz Istanbulske konvencije o zaštiti žena od nasilja 2021. godine povećalo je strahove građanskih aktivista.

Drugim mjestom na listi ne ulazi se u Veliku skupštinu

U tadašnjem saopćenju vlade piše: “Odluka o povlačenju iz Istanbulske konvencije ni na koji način ne znači da se Republika Turska ‘kompromitirala kako bi zaštitila žene’. Iako se Turska povlači iz Konvencije, nikada neće odustati od borbe protiv porodičnog nasilja.”

Međutim, aktivizam civilnog društva uglavnom se nije uspio pretočiti u učešće žena u stranačkoj politici.

“Političke stranke su igrališta u kojima dominiraju muškarci”, rekla je Gulseren Onanc, osnivačica organizacije SES Equality and Solidarity Association.

“Ženi je jako teško ovdje napraviti mjesta za sebe. Žene su najjače dominirale poljem građanske opozicije, ali to se iz nekog razloga nije odrazilo na politiku.”

Advokatica Sibel Piskin predstavlja opozicionu partiju Iyi u Kirklareliju, jednoj od 20 turskih pokrajina u kojoj nikada nije bila žena u Parlamentu.

Postavljena je na drugo mjesto na stranačkoj listi, što joj vjerovatno neće donijeti mjesto, uprkos istraživanjima koja pokazuju da je vrlo cijenjena osoba u sjeverozapadnoj regiji.

“Nisam izabrana jer sam bila na drugom mjestu na prethodnim izborima 2018. godine i opet sam na drugom mjestu. Naravno, dolazi do gubitka motivacije. Društvo je spremno za političarke i misle da će država ići na bolje s političarkama.”

Nilden Bayazit, bivša političarka CHP-a, vjeruje da je hijerarhija većine političkih stranaka kojom dominiraju muškarci velika prepreka ženama.

‘Žena vođa nas može izvući iz nereda u kojem smo se našli’

“Struktura stranke je tako formalna i još uvijek pod kontrolom muškaraca, koji ponekad izgleda žele promovirati druge muškarce”, kazala je.

“Naprimjer, gradonačelnik CHP-a u Kirklareliju pokušao nam je blokirati put kada smo predložili vrlo poznatu i sposobnu ženu.”

Na ulicama Istanbula žene su bile jednako otvorene u svojim mišljenjima o političkoj dominaciji muškaraca i o tome kako riješiti trenutne ekonomske probleme Turske.

“Muškarci se vole ponašati kao oni koji imaju moć i misle da oni mogu najbolje voditi stvari”, rekla je Ayse Cinar dok prodaje cvijeće ispred pristaništa Kadikoy.

“Ali, mi smo te koje stvarno znamo kako svijet funkcionira i kako stvari obaviti. Treba nam žena vođa, da nas izvuče iz nereda u kojem smo se našli.”