FP: Ruske gerilske grupe pokušavaju nasilno svrgnuti Putina

Roman Popkov se okušao na ruskoj krajnje lijevoj i krajnje desnoj političkoj sceni prije nego što se posvetio oružanom svrgavanju predsjednika Rusije Vladimira Putina u ime demokratije. Godine 2011, preselio se u Kijev nakon što je bio zatvoren u Rusiji zbog učešća na protestima protiv Putina. Svoj najveći uspjeh možda je ostvario prošli mjesec, 2. aprila, kada je poznati ruski propagandista Vladlen Tatarski, ubijen u kafiću u Sankt Peterburgu. Priča se da je Popkov regrutovao atentatora u ime ukrajinske obavještajne službe i da je pomogao u planiranju ubistva.

U dugom razgovoru sa Foreign Policyjem preko šifrovanih poruka, Popkov se sjetio Darje Trepove, navodne nove članice, kao jedne od „najboljih ljudi“ koje poznaje i opisao je kao „heroinu“ jer se suprotstavila invaziji Rusije na Ukrajinu. Nije ni potvrdio ni negirao da je lično uključen u napad, ali je priznao da je pobunjenička mreža za koju radi, Rospartizan, bila umiješana u „likvidaciju Putinovog propagandiste i ratnog zločinca Vladlena Tatarskog“. Dodao je da su učestvovale i druge ruske antiratne partizanske grupe. Nacionalna republikanska armija (NRA), još jedna antiratna partizanska grupa koju predstavlja bivši poslanik Dume, Ilja Ponomarjev, također je tvrdila da je izvršila napad.

Teško je provjeriti Popkovove tvrdnje, ali njegovu posvećenost i uvjerenost da postupa ispravno teško je negirati. Popkov je uvjeren da će gerilski pokret predvođen Rusima biti jedini način da se svrgne Putin, odbacujući nenasilne proteste Rusa u egzilu u Evropi kao neefikasne, kratkovide i nemoralne čak. Nije se potrudio pobiti ideju da je ruska opozicija duboko strateški podijeljena.

„Mi u Ukrajini živimo pod raketnim napadima. Naši drugovi u Rusiji rizikuju živote i slobodu u borbi protiv tiranije. A ruski politički emigranti u Evropi sjede po kafićima i razgovaraju“, kazao je on. Popkov je dodao kako želi da Zapad „prizna pravo slobodnih Rusa da se bore protiv zla. I da se prema njima odnosi s poštovanjem.“

Misteriozni napadi

Od početka invazije na Ukrajinu u februaru 2022, širom Rusije se dešavaju misteriozni napadi. Eksplozivi su izbacivali vozove iz šina, dizali u zrak dalekovode i oštetili most koji povezuje Krim sa Rusijom. Piromani su također bacali Molotvoljeve koktele na centre za regrutaciju. Ruske opozicione grupe kasnije su preuzele odgovornost za ove napade u okviru veće oružane pobune.

Ali, ko su ove grupe? Koliko su snažne i dobijaju li podršku Ukrajine i Zapada, kako tvrdi Rusija? „Ukrajinske specijalne snage i njihovi zapadni pomagači pokrenuli su agresivnu ideološku indoktrinaciju i regrutaciju naših građana“, prošli mjesec je kazao Aleksandar Bortnikov, šef ozloglašene Federalne sigurnosne službe (FSB) ili ruske unutrašnje obavještajne agencije.

Sjedinjene Američke Države su odbacile optužbe o umiješanosti i kazale su kako nisu znale ni za jedan od napada koji su se desili unutar Ruske Federacije, a obavještajni službenici su šapnuli novinarima da ih je njihov saveznik, Ukrajina, možda držao u neznanju. Ukrajina nije potvrdila ni negirala svoju umiješanost, osiguravši uvjerljivo poricanje, ali ipak dozvolivši da kruže glasine o sposobnosti u stilu Mossada.

Uvriježeno je vjerovanje da, u tajanstvenoj igri tajnog ratovanja ili prikrivenog otpora, puna istina može izaći na vidjelo tek kasnije, u zavisnosti od tog ko pobijedi, ali teorija dedukcije mogla bi se upotrijebiti kako bismo pokušali shvatiti ove događaje.

Razgovori Foreign Policyja sa ruskim disidentima i informacije otvorenog koda ukazuju na to da su neke grupe izgleda dobile neku vrstu podrške od Ukrajine. Ali to ne umanjuje iskrenost njihove posvećenosti pokretu protiv Putina.

Ponomarjev, jedini ruski parlamentarac koji je glasao protiv pripajanja Krima, rekao je Foreign Policyju da je lično povezan sa gotovo šest ruskih antiratnih partizanskih grupa i da kanališe ukrajinsku podršku kako bi pomogao ovim grupama da izvrše svoje misije. „Pomažem im“, kazao je, neodređeno dodajući, „u nekim stvarima“. Na pitanje šalje li oružje ili eksplozive, odgovorio je: „Mislim da je sasvim očito šta je potrebno antiratnim grupama.“

U Rusiji djeluju partizanske grupe

Postoje uvjerljivi dokazi o prisustvu nekoliko takvih grupa, uključujući Borbenu organizaciju anarhokomunista (BOAK – akronim na ruskom), Zaustavite vagone (STW), Legiju slobode Rusije i ultradesničarsku grupu Ruski dobrovoljački korpus (RVC).  Postoje sumnje u vezi postojanja NRA-e, koju politički zastupa Ponomarjev, jer ova grupa ili djeluje iz sjene zbog sigurnosnih razloga ili naprosto ne postoji.

Među aktivnijim grupama je BOAK, čiji se suosnivač Dimitrij Petrov, poznati i kao Ilja Leši, također borio u Siriji. BOAK je izveo nekoliko napada sabotaže, uključujući eksploziju koja je oštetila dio Transsibirske željeznice u Krasnojarsku početkom januara. U maju prošle godine, digli su u zrak željezničku prugu koja je redovno transportovala vojnu opremu u rusku vojnu bazu sjeverno od Moskve, ostavivši svoje inicijale na pruzi. Ova grupa je na listi onih koje je Ponomarjev naveo kao one koje dobijaju podršku od Ukrajine. Ta grupa je, pak, istinska antiratna partizanska grupa koja je postojala prije rata i borila se u domovini za osnovne slobode.

Petrov je nedavno poginuo u Bahmutu boreći se za ukrajinske snage Teritorijalne odbrane, ukrajinske vojne rezervne snage. Na njegovoj komemoraciji, kolege su ga opisale kao ruskog anarhistu aktivnog od 2000-ih koji se borio za prava radnika, okolinu i sa Kurdima u sirijskom ratu. U oproštajnoj poruci koju je ostavio iza sebe, napisao je: „Učinio sam to zbog pravde, zaštite ukrajinskog društva i oslobođenja moje domovine Rusije od ugnjetavanja.“ Ovo su riječi koje ukazuju na nezavisno djelovanje prije nego na prisilu ili utjecaj od druge države da se poduzme subverzija.

Denis Nikitin, vođa ultradesničarske grupe RVC, koji je poznat i kao Denis Kapustin, aktivan je duže od decenije. Nikitin je lutao po ultradesničarskim krugovima u nekoliko evropskih država nakon što se preselio u Njemačku 2001. i sprijateljio s njemačkim navijačima huliganima. Pokrenuo je bijeli nacionalistički modni brend pod nazivom White Rex sa nacističkim simbolima na odjevnim predmetima.

Drugog marta su Nikitini ljudi ušli u Brjansku oblast u Rusiji kroz Ukrajinu i izveli napad u kojem je, prema riječima ruskih zvaničnika, ubijeno dvoje civila. Video koji je dostupan na internetu prikazuje dvojicu njihovih ljudi, koji govore svojim sunarodnjacima da su došli kao oslobodioci, a ne saboteri i pozivaju sugrađane Ruse da uzmu oružje i bore se protiv Putina, dodajući „smrt tiraninu iz Kremlja“ pred kraj poruke dok su se čuli pucnji u pozadini.

Nikitin je za Financial Times rekao da je operacija dobila zeleno svjetlo od ukrajinskih vlasti kako bi se razotkrile slabosti ruske granične sigurnosti – i očito kako bi podstaknuo pobunu među Rusima. Ukrajina je negirala pružanje bilo kakve direktne podrške ovoj grupi, svjesna da bi to Putin mogao iskoristiti da ojača svoj argument o denacifikaciji.

Popkov je kazao da ni RVC ni BOAK nisu povezane sa grupom Rospartizan, ali da ne iznenađuje činjenica da su i krajnja ljevica i krajnja desnica dio pokreta otpora. Putinov režim, kazao je on, „je apsolutno zlo“ i „ujedinio je razne ljude protiv sebe“.

Među ostalim partizanskim ruskim grupama je STW, koja nema poznate veze s Ukrajinom. Ova grupa je sabotirala znatan broj teretnih vozova koji su dovozili ratni materijal ruskim četama i možda ih je usporila.

Je li vrijeme za oružani otpor?

Popkov i Ponomarjev – koji se nekada pojavljuju zajedno u Ponomarjevovoj informativnoj online emisiji February Morning (februarsko jutro) – obojica smatraju da su mirne metode istrošene i da je vrijeme za oružani otpor. Istina je da Rusi koji se suprotstave Putinu politički često bivaju ubijeni, zatvoreni ili protjerani. (Prema nekim procjenama, pokrenuto je najmanje 70 slučajeva sumnjičenja za izdaju od početka rata, što je znatan porast čak i za ruske standarde.)

Ali potencijal za uspjeh oružanog otpora u društvu pod čvrstom kontrolom sigurnosnih snaga je upitan. Aleksandru Garmažapovu, koja se nalazi na čelu disidentske grupe Free Buryatia koja predstavlja etničku manjinu u Rusiji, ruska vlada je proglasila stranom agentkinjom i prisilila je da pobjegne u Čečeniju. Govoreći za Foreign Policy iz Praga, Garmažapova je kazala da je „protiv nasilja“ i da u svakom slučaju ne smatra da je oružani otpor pravo rješenje, jer se boji da FSB „kontroliše“ situaciju. „Niko ne može tek tako izvesti bombaški napad u Rusiji“, kazala je ona. „To je mnogo teže nego što izgleda.“

Još je teže promijeniti tok ruske politike. Uprkos svim napadima koji su se već desili, rat koji Kremlj vodi u Rusiji nije se značajno promijenio.