WSJ: Kina i Rusija ohrabruju Iran da nabavi nuklearno oružje
Islamska Republika sjajno iskorištava regionalnu prazninu koju su ostavile Sjedinjene Američke Države, navodi Wall Street Journal.

Teheran sada posjeduje napredne centrifuge, rastuću zalihu visoko obogaćenog uranija, kadar vrlo iskusnih nuklearnih fizičara i inžinjera, kao i pokroviteljstvo dvije velike sile, zbog čega je na korak do toga da dođe do tehnologije neophodne za proizvodnju nuklearnog oružja, navodi američki list Wall Street Journal (WSJ).
Dvojica stručnjaka – Reuel Marc Gerecht, bivši oficir uključen u praćenje iranskih poslova u Centralnoj obavještajnoj agenciji (CIA) i Ray Takeyh, stručnjak iz Vijeća za vanjske odnose – u članku u američkom listu kažu da je savez Teherana s Moskvom i Pekingom, možda, prevazišao bilo kakve važne tehničke prepreke koje su ometale Iran da dobije nuklearno oružje.
Autori su istakli da je povećanje brzine iranskog nuklearnog programa tokom predsjedavanja Baracka Obame nagnalo Washington i Evropljane da pooštre sankcije Iranu, ponekad uz odobrenje Kine i Rusije.
Danas je geopolitika naklonjenija Iranu, nakon što je Rusija invazijom na Ukrajinu pokazala da ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu nije stalo do svjetskog poretka koji vode Evropa i Sjedinjene Američke Države, a više ga nije briga ni za interese Rusije u globalnom liberalnom sistemu trgovanja.
Međusobno vojno i ekonomsko pomaganje
Zaključili su da je ovaj revizionistički savez okončao stratešku izolaciju Irana, u kontekstu napora tri zemlje (Rusija, Kina i Iran) da smanje američku hegemoniju.
Svjesni su toga da moraju pomoći jedni drugima vojno i ekonomski kako bi postigli zajedničke ciljeve.
Zbog toga je Islamska Republika Iran isporučila Rusiji tehnologiju bespilotnih letjelica i artiljerijske granate kako bi ih koristila u ukrajinskom ratu.
Prema autorima, sve je teže povjerovati da Rusija, koja je spremna Teheranu osigurati napredne lovce Suhoj Su-35 i naprednije sisteme protuzračne odbrane od onih u Teheranu, ne želi dijeliti s Teheranom bilo kakvu nuklearnu ekspertizu i tehnologiju koja mu je potrebna.
Autori smatraju da bi iranska nabavka bombe mogla ubrzati američko povlačenje s Bliskog istoka.
Ako se američki politički establišment nastavi protiviti vojnim udarima na iranske nuklearne lokacije, nije teško zamisliti ove političare kako se pravdaju da iranska bomba znači malo u općem odnosu snaga i da bi fokus trebao biti na Aziji.