Mediji: SAD je napravio grešku – Patriot neće spasiti Ukrajinu

Rakete Patriot konačno su stigle u Ukrajinu, ali nade u njihov učinak, možda, nisu opravdane.

Operatori ukrajinske protuzračne odbrane izazvali su pohvale tokom obuke za njihovo korištenje, ali prijetnja s kojom se Ukrajina suočava postavlja izazove pred kojima će biti ovaj američki raketni sistem, piše National Interest (NI).

Ukrajina se suočava s prijetnjama ruskog raketnog i bespilotnog arsenala.

Ruski bespilotni zračni sistemi kreću se od izviđačkih bespilotnih letjelica potrošačke klase do sofisticiranijih bespilotnih letjelica kamikaza iranske proizvodnje.

Patriot može presresti nekoliko klasa dronova, ali onda to postaje i taktičko i ekonomsko pitanje – dronovi mogu iskoristiti manevarsku sposobnost i modele koji se uklapaju u teren kako bi ostali neotkriveni od radara Patriota.

Štaviše, upitno je koristiti presretače od tri miliona dolara za uništavanje bespilotnih letjelica koje koštaju mnogo manje.

Postepeno ukidanje zastarjelih presretača

To je naročito slučaj kada se očekuje da ukrajinska zaliha presretača iz sovjetske ere uskoro nestane, a američke isporuke novih zaliha raketa Stinger budu upitne.

Ovo bi ostavilo Patriot kao jedinu odbranu koju Ukrajina ima od ruske zračne nadmoći.

Ni SAD ne može tako jednostavno “baciti“ više presretača Patriot na Ukrajinu.

Kao prvo, oni su dragocjena roba.

Washington je ove godine kupio samo 252 PAC-3 MSE presretača za cijelu američku vojsku, a mnogi od njih će se koristiti za postepeno ukidanje zastarjelih presretača.

Patriot, koji radi sam, u najboljem slučaju je slaba opcija.

Iako je tehnološki prvorazredan sistem, ne može se koristiti s punim učinkom ako se odvoji od doktrine protuzračne odbrane.

Sistemi Patriot ograničeni su na preciznu odbranu glavnih sredstava i dizajnirani su za djelovanje u tandemu s protuzračnom odbranom koja napada mete na većim i nižim visinama.

Izolacija od zračnog napada obeshrabruje pregovore

Bez ovih dodataka Patriot će imati previše prijetnji, a rezultat će biti ili porozna pokrivenost, koja ne štiti branjene ciljeve, ili pokrivenost, koja brzo nestane kada Patriotu nestane presretača.

Sistemi Patriot su sami po sebi ranjivi.

Upravljanje radarskim sistemom Patriota otkriva njegovu lokaciju, što ga čini otvorenom metom za ruske napade.

To znači da Patriot nije sve na jednom mjestu za odbranu ukrajinskih vojnih ciljeva ili njenog naroda.

Sistemi Patriot, ili njihov nedostatak, neće okončati rat u Ukrajini.

Zračni rat općenito je sredstvo oblikovanja operacija za manevarske snage, a na ovom frontu ukrajinske i ruske snage ostaju u zastoju.

Izolacija Ukrajine od zračnog napada, također, obeshrabruje pregovore, stvarajući lažni dojam da se zračna prijetnja može umanjiti neograničeno dugo.

Što se duže odgađa pregovarački proces, to će više Ukrajinaca biti ubijeno i dugoročno će biti naneseno više štete ukrajinskoj infrastrukturi.

S obzirom na ove taktičke i operativne nedostatke, postoji dvojbena strateška vrijednost za SAD u slanju novih sistema u Ukrajinu.

Proljetnu ofanzivu nijedna strana nije pokrenula

Sistemi Patriot neće okončati rat u Ukrajini ili omogućiti Kijevu da pregovara ili povrati Krim ili Donbas.

Ono što oni signaliziraju je lažna američka predanost, koja bi mogla produžiti pokolj u Ukrajini.

Ideološki okvir teritorijalne cjelovitosti mora prestati, jer pogoršava više maksimalističke – i neostvarive – ciljeve Kijeva da ponovno preuzme Krim.

Krajnje stanje rusko-ukrajinskog rata vjerovatno neće izgledati kao status quo ante te bi Washington to trebao prepoznati.

Ukrajina je uspjela ostvariti dobitke u Donbasu 2022. godine, ali dugo očekivane proljetne ofanzive nijedna strana još nije pokrenula, a zastoj u Bahmutu u staljingradskom stilu sprečava bilo kakve teritorijalne dobitke.

SAD može slijediti drugačiji model, odnosno model posredovanja i deeskalacije.

SAD prepušta inicijativu i utjecaj kada dopušta drugima da budu tvorci dogovora, kao što je nedavno posredovanje Kine u približavanju Irana i Saudijske Arabije, ili tursko olakšavanje ukrajinskog i ruskog izvoznog sporazuma o žitu tokom rata.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je, zajedno s Kinom, počeo izgradnju temelja za sporazumno okončanje rata.

Put do mira je popločan diplomatskom finoćom

Njemačka, također, nije učinila mnogo na razdvajanju ili ponovnom naoružavanju kao što je njena retorika sugerirala početkom rata.

SAD može iskoristiti stagnirajuću liniju ratišta kako bi pregovorima doveo do kraja ili barem prekida vatre.

Čekanje da se to učini ograničava ono što Washington može postići kada ukrajinska vojna sredstva budu iscrpljena.

Washington je pogriješio dajući Ukrajini Patriot sisteme, koji će vjerovatno donijeti malo koristi.

Međutim, postoji prilika da Washington, ipak, odigra potrebnu ulogu u okončanju rata.

Taktička sredstva ne mogu postići ove strateške ciljeve; sistemi naoružanja neće se pokazati odlučujućim, ali bi diplomatska moć mogla.

Washington još može postići mnogo radeći manje.

Put do mira u Ukrajini, možda, nije popločan oružjem, već diplomatskom finoćom, zaključuje se u tekstu.