Politico: Koji republikanac ima najveće izglede da pobijedi Bidena?

Američki predsjednik Joe Biden kampanju novog izbora počinje s ne baš sjajnim preduslovima. Demokratski predsjednik bio je “pod vodom“ u anketama gotovo dvije godine.

Njegov rejting pao je ispod 50 posto u vrijeme haotičnog povlačenja iz Afganistana u augustu 2021. godine i od toga se nikada nije istinski oporavio.

Samo tri poslijeratna predsjednika – Jimmy Carter, Ronald Reagan i Donald Trump – bili su u lošijoj poziciji u ovom trenutku svojih reizbornih kampanja. A dva od ta tri su izgubila izbore.

Ipak, Biden neće biti lak plijen za protivnike. Tokom proteklih 75 godina samo su dvojica demokrata osvojila veći postotak glasova od Bidena – Barack Obama 2008. i Lyndon Johnson 1964. godine.

A Biden nosi ogromne prednosti, zajedno s prilično ujedinjenom strankom koja stoji iza njega.

Dok predizborna kampanja za 2024. godine ozbiljno počinje, pandemija korona virusa je skoro gotova, ekonomija pokazuje otpornost, a republikanski štab (GOP) ide ka potencijalno haotičnim predizborima.

Ono što je možda najvažnije je da je Biden 2020. godine dokazao da ne samo da može ponovo izgraditi “Plavi zid“ (savezne države Michigan, Pennsylvania i Wisconsin), nego i da može osvojiti Arizonu i Georgiju.

Dakle, koji je republikanski kandidat u najboljem položaju da se suprotstavi Bidenu i vrati te swing države?

Portal Politico je u tekstu svog višeg urednika za politiku Charlieja Mahtesiana ponudio pogled na republikanske kandidate, s njihovim snagama i slabostima.

Bivši predsjednik Donald Trump

Dvaput opozvan, jednom optužen i jedini predsjednik od kako postoje ankete čiji rejting nikada nije prelazio 50 posto, Trump baš i nema profil uzornog izazivača. U dvije predsjedničke utrke njegov najbolji rezultat glasanja bio je nešto ispod 47 posto. No, 2016. godine je pokazao da ipak postoji put do pobjede na Elektorskom koledžu.

U revanšu s Bidenom, Trump bi vjerovatno bio bolje politički pozicioniran od mnogih svojih suparnika iz GOP-a po pitanjima kao što su reforma prava i pobačaj. Ipak, tu je pitanje pet država koje je Biden uspio “oteti“ republikancima 2020. godine. Trump ih ne bi trebao sve pridobiti natrag da ponovo preuzme Bijelu kuću, ali bi mu vjerovatno trebale barem tri od tih država – a nijedna od njih nije siguran pogodak.

To nije zbog Bidenovih prednosti, već Trumpovih mana. Postoje jasni znakovi profesionalnijeg rada Trumpove kampanje nego u prošlosti. No, Trump je i dalje Trump. Neodlučne (swing) države koje će odlučiti o izborima 2024. godine su među onima koje je najviše destabilizirala Trumpova polarizirajuća politika.

Recimo Georgia – republikanski predizbori 2022. godine tamo su predstavljali iznjedrili masovno odbacivanje bivšeg predsjednika, a šlag na tortu bilo je decembarski drugi krug, kada je Trumpova kandidatkinja Herschel Walker poražena. U Arizoni su kandidati koje je Trump podržavao u novembru doživjeli debakl. Biden nije bio velika prednost demokrata 2022. godine, no Trump je bio jednako štetan. Dok je 38 posto birača u Arizoni reklo da su glasali protiv Bidena, prema izlaznim anketama, 35 posto je reklo da su njihovi glasovi bili protiv Trumpa.

“Plavi zid“, koji je Trump razbio 2016. godine, jednako je zastrašujući. Demokrate su sada u usponu u Michiganu i Pennsylvaniji, državama koje su u prošlosti bile među onim koje su odlučivale o ukupnom pobjedniku, dijelom zbog negativne reakcije protiv Trumpa. Osim u slučaju masovnog odaziva ruralnijeg stanovništva u tim državama, Biden ima odlučnu prednost protiv Trumpa na oba mjesta.

U Wisconsinu se 2020. godine vodila najneizvjesnija borba između Bidena i Trumpa, koje je dijelilo samo 20.000 glasova. Trendovi za GOP niti tamo nisu obećavajući. I 2016. i 2020. godine Trump je išao van tradicionalnih republikanskih margina u konzervativnim predgrađima Milwaukeeja, koji su ključni za šanse GOP-a. Što je još gore, u Trumpovoj eri liberalni okrug Dane postao je moćan izborni centar.

Guverner Floride Ron DeSantis

Prema mišljenju mnogih republikanskih dužnosnika, Ron DeSantis je Trump bez tereta i drame. Ako se nakon uvjerljivog reizbora konzervativni guverner velike američke savezne države kandidira za republikanskog kandidata, za takmaca će imati Bidena, koji je gotovo dvostruko stariji od njega.

Istina je da bi DeSantis mogao zaustaviti muke u tradicionalno republikanskim predgrađima, naročito diljem “Sunčevog pojasa“, dok bi zadržao ostale elemente koalicije MAGA. Jednako važno, njegov snažan učinak među svim latinoameričkim grupama na Floridi u reizboru 2022. godine privukao je pažnju obje strane – nadmašio je čak i Trumpove latinoameričke uspjehe iz 2020. godine.

No, nedavni guvernerovi posrtaji potaknuli su stvarna pitanja o tome kako bi se snašao na nacionalnoj pozornici pod nemilosrdnim pritiskom predsjedničkih izbora – gdje nema mjesta za sakrivanje od medija DeSantisa, koji je nesklon medijima. A discpliniran pristup i oštri politički instinkti koji su mu omogućili brz uspon na nacionalnoj sceni nisu bili dovoljni da ga zaštite od Trumpovih napada. Ako izađe iz predizborne oštre bitke s Trumpom kao pobjednik – a drugačije borbe s Trumpom ne može niti biti – DeSantis će ući na opće izbore protiv Bidena s dubokim ožiljcima, koji će biti vidljivi.

Na predsjedničkim izborima guverneri se obično suočavaju s pitanjima o nedostatku vanjskopolitičkog iskustva, a DeSantisov opis ruskog rata u Ukrajini kao “teritorijalnog spora” – koji je kasnije odbacio usred dvostranačkih kritika – samo će ojačati poziciju Bidena, kao iskusnog vuka.

Ipak, taj stav možda nije ni približno toliko politički problematičan kao prijedlog zakona koji je nedavno potpisao o zabrani pobačaja nakon šest sedmica trudnoće. DeSantis – za kojeg se očekuje da će objaviti kandidaturu u maju – možda je unaprijedio izglede na predizborima GOP-a, ali ankete i rezultati nedavnih izbora u swing državama koje mijenjaju glasačke opcije koje će odlučiti o predsjedničkom mjestu sugeriraju da bi njegova pozicija mogla biti slaba. Ako DeSantis bude kandidat GOP-a, zabrana abortusa će vjerovatno biti centralno pitanje pred izbore, više nego ikad prije, bacajući u drugi plan ostala pitanja u kojima bi Biden bio ranjiviji.

Bivši potpredsjednik Mike Pence

Biden je dokazao da bivši potpredsjednici mogu sjediti sa strane četiri godine i vratiti se i osvojiti predsjedničku poziciju. Ali, Mike Pence nije običan potpredsjednik. Kao prvo, šef je izrazio podršku njegovom “vješanju“ usred pobune 6. januara.

Taj zategnuti odnos s Trumpom dao je Pencea, koji je u nedjelju rekao da će objaviti odluku o kandidaturi 2024. godine “mnogo prije“ kraja juna, izglede za osvajanje republikanske nominacije. Najbolji argument za Pencea na općim izborima je da je on konzervativac Ronalda Reagana, čija bi lojalna služba Trumpu mogla premostiti jaz između tradicionalnih republikanaca i MAGA krila stranke.

Kao bivši guverner Srednjeg zapada, pozicioniran je da se natječe u industrijskim swing državama koje su 2020. godine pale u ruke Bidena. Čini se da bi Pence mogao doći do 16 elektorskih glasova Georgije, s obzirom na arhitekturu uspješne reizborne kampanje republikanskog guvernera Briana Kempa 2022. godine.

Druga strana je da neki dijelovi MAGA pokreta možda nikada neće oprostiti Penceovo odbijanje da se povinuje Trumpovom pritisku da blokira ovjeru glasova Elektorskog kolegija 2020. godine. Uprkos otuđenosti od Trumpa – i imidžu oca iz predgrađa – on ne može lako zaobići povezanost s Trumpovom politikom “rezanja i spaljivanja“. Nije bio kandidat 2016. godine, dok ga Trump nije odabrao da se pridruži njegovoj predsjedničkoj listi.

Bivša guvernerka Južne Karoline Nikki Haley

Kćerka indijskih imigranata, Nikki Haley bi bila kandidatkinja za historiju – prva žena i prva tamnoputa osoba koja bi predvodila Republikansku stranku. Taj status, zajedno s njenim godinama – otprilike je 30 godina mlađa od Bidena – predstavljao bi oštar kontrast u kampanji.

Haley, koja je najavila kandidaturu u februaru, također nudi izglede za smanjenje jaza među spolovima na općim izborima – koji je 2020. godine bio nevjerojatnih 57-42. Izlazne ankete nakon njenog reizbora 2014. godine također su pokazale da je Haley bila jaka u predgrađima i kod nezavisnih birača, što  su dvije dodatne grupe koje je Trump izgubio 2020. godine.

Ali, uspostava njene nezavisnosti od Trumpa neće biti laka. Često je bila kritična prema bivšem predsjedniku, ali je i radila za Trumpa kao njegova ambasadorica u Ujedinjenim narodima i provela je posljednjih nekoliko godina hvaleći njegovu agendu, što su argumenti koji bi mogli ograničiti njenu privlačnost kod birača koji traže čisti odmak od Trumpa.

Senator Južne Karoline Tim Scott

Nevjerovatne političke vještine Tima Scotta pokazale su se kada ga je tadašnja guvernerka Nikki Haley imenovala u Senat 2013. godine. U roku od godinu nadmašio je i Haley i senatora Lindseyja Grahama na glasanju. Godine 2016. je u Južnoj Karolini nadmašio Trumpa za više od 86.000 glasova.

U svoje tri kampanje za Senat, međutim, Scott se nikada nije suočio s ozbiljnim demokratskim protivljenjem  ili intenzivnim medijskim nadzorom. Pokazalo se to drugog dana njegove kampanje, nakon što je najavio predsjedničku istraživačku komisiju, kada se spotakao na pitanju hoće li podržati savezna ograničenja abortusa.

I svako očekivanje da bi Scott, koji bi bio prvi afroamerički predsjednički kandidat Republikanske stranke, mogao uzeti nešto značajne podrške tamnoputih birača Bidenu mora biti ublaženo Scottovim stvarnim učinkom. Iako je senator popravio postotke tokom proteklog desetljeća, redovno gubi većinu u devet većinski afroameričkih okruga u državi.

Ostali kandidati

Nekoliko kandidata koji ulaze u rane krugove – među njima Vivek Ramaswamy i Perry Johnson – nemaju izborni učinak za procjenu. No, bivši guverner Arkansasa Asa Hutchinson u dva mandata i sadašnji guverner New Hampshirea Chris Sununu postigli su uspjeh na izborima. Kao popularni, tradicionalni konzervativci koji su bili usamljeni Trumpovi kritičari unutar stranke, vjerojatno bi bili u dobroj poziciji da se takmiče sa svim kartama na općim izborima – ali baza GOP-a ne pokazuje previše apetita da podrži nekog ko je Trumpov kritičar.

Bivši guverner New Jerseyja Chris Christie, nekadašnji Trumpov saveznik, koji je kasnje postao njegov oštar kritičar, suočava se s istom nevoljom. Njegov uspješan mandat predsjedavajućeg Udruženja republikanskih guvernera dao mu je iskustvo sa zahtjevima natjecatelja na nacionalnom nivou.

Međutim, iskustvo tokom neuspješne predsjedničke kampanje 2016. godine pokazuje i optimizam i pesimizam potencijalne kandidature. Dobivši željenu podršku čelnika sindikata New Hampshirea, vrijednog glasa na predizborima, novinar Joseph McQuaid opisao je Christieja kao “čvrstog konzervativca” koji je uspio pobijediti i vladati u liberalnoj državi.

Međutim, nekoliko mjeseci kasnije novine su povukle podršku, nakon što je Christie iznenada podržao Trumpa. “Gledajući Christieja kako ljubi Donaldov prsten ovog vikenda – i kako opravdava čovjeka za kojeg je i sam rekao da nije podoban za predsjednika – pokazalo je koliko smo bili ukrivu”, napisao je McQuaid.

“Umjesto da se suprotstavi nasilniku, Christie je savio koljeno.”