Izbori u Turskoj: Demirtas dao obećanje da će razoružati PKK

Piše: Mahmoud Allouch

Neobjavljeni dogovor koji je sklopio predsjednički kandidat turskog šestostranačkog opozicionog saveza Kemal Kilicdaroglu sa Kurdskom narodnom demokratskom partijom (HDP) stavio je kurdsko pitanje na listu najvažnijih tema u izbornoj utrci.

Pošto je zabranjena Kurdistanska radnička partija (PKK), po svemu sudeći, u središtu ovog dogovora, iako je naizgled daleko od toga, rasprava o ovoj temi poprima zaokret koji nadilazi pitanje izbornog utjecaja koji će podrška HDP-a Kilicdarogluu imati na predsjedničkim izborima.

U svom ranije objavljenom članku, 10. aprila, govorio o tome da PKK polaže nade u izbore 14. maja, kao i o razlozima koji naveli ovu organizaciju da podrži Kilicdaroglua. Zaključak do kojeg sam došao utemeljen je na analizi obećanja koje je šestostranački savez naveo u dokumentu o ”zajedničkim politikama”, a to je da će se usvojiti politike koje se u nekim aspektima razlikuju od Erdoganove politike u kurdskom pitanju. Također se zasniva na analizi izbornog saopćenja HDP-a i na otvorenom iskazivanju podrške Kilicdarogluu od istaknutih vođa PKK-a. Ove zaključke je još uvijek potrebno potkrijepiti konkretnim podacima kako bi se došlo do tačnog razumijevanja dogovora, kakve veze ima PKK s tim dogovorom i njegov potencijalni utjecaj na budućnost sukoba između Turske i ove separatističke organizacije.

Međutim, nedavne izjave Selahattina Demirtasa, bivšeg kopredsjedavajućeg HDP-a, pružile su važne signale u tom pogledu. U tvitu koji je 14. aprila objavio na svom Twitter nalogu, Demirtas je obećao da će raditi na tome da se PKK razoruža u slučaju da Erdogan bude poražen na izborima i opozicija dođe na vlast.

Kurdsko pitanje u parlamentu

Iako Demirtas više nema zvaničnu ulogu u stranci otkako je lišen slobode, u praksi još uvijek ima glavnu i vodeću ulogu u njoj i nadgleda izradu trenutne strategije HDP-a, posebno u vezi sa formuliranjem dogovora s Kilicdarogluom. Zbog toga su poruke koje šalje iz zatvora od izrazitog značaja za razumijevanje velikih očekivanja koja PKK i oni iza kojih stoji ova organizacija polažu u ove izbore.

S obzirom na to da Kilicdaroglu i HDP nisu otvoreno obznanili da je postignut dogovor između njih o pružanju zajedničke podrške stranci Kilicdaroglua na predsjedničkim izborima, jedan od glavnih motiva za postizanje dogovora u ovakvoj formi jeste smanjenje njegovih negativnih efekata na šestočlani stranački savez, posebno kada je u pitanju mogućnost da izgube glasove nacionalista koji se protive savezu sa kurdskom strankom. Demirtasovo obećanje se može posmatrati kao pokušaj uvjeravanja glasača koji su zabrinuti zbog ovog dogovora. To bi ih, također, trebalo potaknuti da ovaj dogovor posmatraju iz perspektive doprinosa u pronalaženju rješenja za pobunu PKK.

Trenutno je teško procijeniti koliki je eventualni utjecaj Demirtasovog obećanja na raspoloženje turskih birača općenito, a posebno na glasove nacionalista na opozicionom frontu, jer su faktori koji određuju izborno ponašanje brojni i složeni. Međutim, uvjeravanja koja je Demirtas nastojao pružiti ne čine se u značajnijoj mjeri privlačnim za nacionalističke glasače, a mogla bi izazvati i kontrarezultate.

I dok je Kilicdaroglu nastojao, još od postizanja dogovora s HDP-om koji nije obznanjen u javnosti, izbjeći ulazak u isti, Demirtasove izjave ojačale su preovlađujuću pretpostavku da PKK igra ključnu ulogu u savezu iz interesa između Kilicdaroglua i HDP-a. PKK nastoji da, preko glasačkog tijela HDP-a kao snage protuteže, podrška Kilicdarogluu bude zalog da prihvati, u slučaju da pobijedi na predsjedničkim izborima, radikalnu promjenu politike turske države u kurdskom pitanju unutar države, posebno u njenoj borbi protiv PKK u zemlji i inostranstvu.

Jedan od jasnih ciljeva HDP-a, a zatim i PKK, jeste da se pruži lokalna autonomija područjima sa većinskim kurdskim stanovništvom, da se oslobodi Abdullah Ocalan, lider PKK koji je decenijama zatočen u turskim zatvorima, i zaustavi turska vojna operacija protiv ove organizacije i njenog sirijskog ogranka, kurdskih Jedinica za zaštitu naroda (YPG). Budući da Kilicdarogluovo priznanje ovih zahtjeva nanosi veću štetu njegovoj bazi podrške i šestostranačkom savezu nego koristi kojoj teži opozicioni front, može se reći da to predstavlja najosjetljiviji dio dogovora.

Postoje neke jasne naznake na terenu na kojima Kilicdaroglu i HDP zasnivaju svoj savez, a uglavnom se fokusiraju na obećanja koja je šestostranački savez iznio u dokumentu o zajedničkim politikama da će odustati od politike skrbništva nad gradonačelnicima koji su smijenjeni proteklih godina zbog povezanosti sa PKK-om. Također, obavezali su se da će obustaviti procedure za zatvaranje HDP-a u slučaju da opozicija dođe na vlast, pored toga da je Kilicdaroglu obećao da će kurdsko pitanje ponovo iznijeti u parlamentu.

Međutim, Demirtasovo obećanje da će razoružati PKK otvara vrata diskusiji o cijeni koju organizacija traži u zamjenu za podršku Kilicdarogluu na predsjedničkim izborima. U tom kontekstu, može se doći do važnog zaključka: ako Demirtas obeća da će razoružati PKK, realna pretpostavka je da osjetljivi uvjeti dogovora uključuju ispunjenje najvažnijih zahtjeva HDP-a i PKK-a. Važno je sagledati situaciju HDP-a i njenu strategiju na trenutnim izborima, budući da se ona prvenstveno temelji na postizanju dobitaka vezanih uz situaciju s Kurdima općenito i nadilazi cilj da se sruši vladavina predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.

Opravdanost sumnje

Demirtasovo obećanje da će raditi na razoružavanju PKK otvara dva važna pitanja:

Prvo: Iako ovo obećanje nudi alternativu za mirovni proces koji je propao između Turske i PKK sredinom prošle decenije i nije trajao više od dvije godine, ono je dio strategije obmanjivanja koju je prakticirala zabranjena stranka PKK. U ovom slučaju se pojavljuje kao strana koja želi da se stavi tačka na ovaj sukob, a zapravo želi iskoristiti bilo kakav mir sa Turskom u sklopu svog secesionističkog projekta koji prevazilazi granice Turske i koji je povezan sa projektom kurdske države koja okuplja Kurde Turske, Iraka, Sirije i Irana.

Udar PKK na mirovni proces ne ostavlja prostora da se vjeruje u obećanje Demirtasa. Suprotno lažnim tvrdnjama koje iznosi Demirtas i PKK o tome da je mirovni proces propao jer je Erdogan odustao od njega, propao je jednostavno zato što je blokirao put kurdskom separatističkom projektu u Turskoj. To potkrepljuje i činjenica da je uspon kurdskog separatističkog projekta u Siriji, u periodu kada je propao mirovni proces, ponovno uvjerio PKK-a da je povratak nasilju jedini način da se ostvari san o kurdskoj državi.

Erdoganov savez sa nacionalistima može izgledati kao jedan od razloga koji je spriječio uspjeh mirovnog procesa, ali to su sporedni, a ne direktni razlozi. Erdoganov savez sa nacionalistima uslijedio je nakon propadanja mirovnog procesa, a ne prije toga. Štaviše, čak i ako je Kilicdaroglu bio voljan da oživi mirovni proces sa PKK-om, on nema dovoljno utjecaja na PKK da promijeni svoju separatističku ideologiju. Također, neće moći ni na koji način prijeći crvene linije koje nameću interesi turske nacionalne sigurnosti u borbi protiv terorizma.

Drugo: Ako je Demirtas uspio uvjeriti PKK da položi oružje, zašto nije odigrao ovu ulogu nakon završetka mirovnog procesa između stranke i turske države? Suprotno tome, stranka HDP, predvođena Demirtasom, bila je umiješana u oživljivanje separatizma u jugoistočnoj Turskoj nakon uspona kurdskog separatističkog projekta u sjevernoj Siriji. To je učvrstilo uvjerenje da je HDP samo politički paravan za separatistički projekat PKK. Činjenica da je problem PKK povezan sa separatističkom kurdskom situacijom u Turskoj i susjednim zemljama otežava Kilicdarogluu ili bilo kojoj vladi koja će voditi Tursku nakon izbora da se pozabavi ovim pitanjem na način kojim se želi obmanuti javnost, poput onog koji nudi HDP. Sa stajališta PKK, glavna funkcija HDP-a je da igra političku ulogu u Turskoj koja služi separatističkim ambicijama ove organizacije.

U konačnici, saopćenje PKK-a da zaustavlja svoje vojne operacije unutar Turske do dana izbora izazvala je zabrinutost, posebno kada je u pitanju strategija za dan poslije izbora, u slučaju da opozicija izgubi izbore. S obzirom na to da bi okruženje nakon izbora moglo biti polarizovanije ako opozicija doživi poraz, zabranjena stranka PKK pronaći će priliku u svemu tome da nasilno oživi svoju pobunu protiv turske države.

Shvata li Kilicdaroglu uopće koliko je ozbiljna pregovaračka igra u koju je ušao sa HDP-om i organizacijom PKK-a koja stoji iza te stranke?