NI: Zašto Kina neće vojno pomoći Rusiji i zašto neće promijeniti taj stav?

Velika kriza u odnosima SAD-a i Kine je izbjegnuta.

Govoreći 14. aprila na konferenciji za štampu sa gostujućom njemačkom ministricom vanjskih poslova Annalenom Baerbock, kineski ministar vanjskih poslova Qin Gang dao je uvjeravanja: „Što se tiče izvoza vojnih artikala, Kina zauzima razborit i odgovoran stav. Kina neće isporučivati oružje relevantnim stranama [ukrajinskog] sukoba i upravljat će i kontrolirati izvoz robe s dvojnom namjenom u skladu sa zakonima i propisima.”

Ova epizoda je školski slučaj teorije odvraćanja na djelu, piše National Interest, te dodaje da je to uspješan primjer SAD-a, koji praktikuje prisilnu diplomatiju kako bi odvratio Kinu od pružanja vojne pomoći Rusiji.

Administracija američkog predsjednika Joea Bidena je u nekoliko navrata direktno upozorila Kinu da Rusiji ne pruža vojnu pomoć. I nakon pažljivog i stalnog razmatranja tokom nešto više od godine, Kina je na vagu stavila troškove i koristi, te se povinovala prijetnji.

Ovaj američki diplomatski uspjeh bio je blizu neuspjeha. Nedavno navodno curenje presretnutih američkih obavještajnih podataka od strane Jacka Teixeire, člana Zračne nacionalne garde Massachusettsa, pružilo nam je neke uvide.

Presudio niz američkih upozorenja

Prema sažetku američkih obavještajnih službi o ruskim “obavještajnim signalima” od 23. februara, kineska Centalna vojna komisija je “odobrila povećanje nabavke” oružja i željelo je da to ostane tajna. Ipak, u nekom trenutku između tog datuma i 14. aprila, Peking se predomislio.

Da bismo najbolje razumjeli zašto je Kina odlučila ne naoružati Rusiju, objašnjava National Interest, potrebno je istaknuti ključnu ulogu niza direktnih američkih upozorenja Kini, koja su se odvijala više od godinu.

Prvo upozorenje dogodilo se tokom sastanka savjetnika za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana u martu 2022. s Yangom Jiechijem, tadašnjim direktorom Centralne komisije za vanjske poslove Komunističke partije Kine.

Prema Sullivanu, “mi komuniciramo direktno i privatno s Pekingom i govorimo da će sigurno biti posljedica za pokušaje izbjegavanja sankcija velikih razmjera ili podrške Rusiji”.

Upozorenje je ponovio državni sekretar Antony Blinken tadašnjem kineskom ministru vanjskih poslova Wang Yiu u Ujedinjenim narodima u septembru 2022.

State Departmenta za taj sastanak kaže da je Blinken “ponovio američku osudu ruskog rata protiv Ukrajine i naglasio implikacije ako bi Kina pružila podršku invaziji Moskve na suverenu državu.”

Nekoliko mjeseci kasnije, na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji 2023. (od 17. do 19. februara), Blinken je ponovio poruku.

Visoki dužnosnik State Departmenta upućen u razgovor izvijestio je novinare da je Blinken “bio prilično otvoren u upozoravanju na implikacije i posljedice kineske materijalne podrške Rusiji ili pomaganja Rusiji u sistemskom izbjegavanju sankcija”.

U odvraćanju, prijetnje moraju biti praćene vjerodostojnim garancijama da će, ako se Kina pridržava upozorenja, nastupiti suzdržanost. Očitavanje za Sullivanov sastanak u martu 2022. “naglasilo je važnost održavanja otvorenih linija komunikacije između SAD-a i Kine”.

Kineski razlozi za suzdržanost

Slično tome, Blinkenov sastanak sa Wangom u septembru 2022. pokazuje da je prenio kineskom kolegi da “SAD ostaje otvoren za saradnju sa NR Kinom tamo gdje se naši interesi presijecaju”. A na sastanku od 18. februara 2023. rečeno je kako će se „SAD natjecati i bez pardona se zalagati za naše vrijednosti i interese… Ne želimo sukob s NR Kinom i ne tražimo novi Hladni rat. Sekretat je istaknuo važnost održavanja diplomatskog dijaloga i otvorenih linija komunikacije u svakom trenutku“.

Čini se da su dosljedna upozorenja Washingtona Pekingu upalila. Ali hoće li Kina ostati pri ovoj politici? Prije nego što se o tome pozabavimo, piše autor teksta, vrijedi napomenuti dva preliminarna opažanja.

Prvo, nijedan embargo nije „vodootporan“. Razni faktori – u rasponu od želje za profitom od strane pojedinaca zaposlenih u kineskoj državi, historijski poroznih granica u 21. stoljeću i uloge trećih strana, sugerišu da će se prenos kineske tehnologije dvostruke namjene na kraju pojaviti na ratištu bez obzira na sve. Zaista, deklasificirane informacije koje je objavila Bidenova administracija krajem februara 2023. pokazuju da je kineska oprema za navigaciju, radare, bespilotne letjelice i elektroničku komunikaciju s dvostrukom namjenom stigla do ruske vojske. Možda čak postoji i druga prenesena oprema, poput poluprovodnika, koja jednostavno nije otkrivena.

Drugo, Kina ima razloga pružiti vojnu pomoć. U očima Pekinga, ideja da bi SAD, koji je do 4. aprila 2023. dao 35,8 milijardi dolara sigurnosne pomoći Ukrajini, trebao izdati upozorenje Kini da ne pomaže zaraćenoj strani u sukobu koji je (prema mišljenju Pekinga) tvorevina Washingtona, vrhunac je licemjerja. Ipak, koliko god Peking bio naklonjen Moskvi, Qin Gangova izjava naglašava činjenicu da Kina ima još uvjerljivije razloge za suzdržanost. U skladu s tim, sve dok opstanak Putinovovog režima nije u pitanju, Peking neće pružiti Moskvi vojnu pomoć potrebnu da preokrene tok rata.

Sve u svemu, kineska politika određena je političkom logikom. Suzdržanost Kine vjerovatno će se nastaviti, a za to postoje tri konkretna politička razloga, piše NI.

Kineske kritike slabom ruskom učinku

Prvo, Peking shvata opasnosti i mogućnost eskalacije rata u Ukrajini, kao i rizika od svog uplitanja. Kineski kreatori politike tvrdoglavi su realisti koji prepoznaju važnost balansiranja uz izbjegavanje uplitanja u sukob koji izaziva bijes Zapada i šteti ostvarivanju nacionalnih interesa Kine.

Slab ruski vojni učinak u Ukrajini izazvao je vrlo kritične interne komentare u kineskoj zajednici strateških studija. Konkretno, izdanje Dnevnika Narodne oslobodilačke vojske, vodećeg kineskog službenog vojnog magazina, od 12. januara 2023, sadrži rijetke direktne kritike. To što se takvo nešto pojavilo u uglednom i autoritativnom magazinu pruža uvid u unutrašnje kineske stavove. Zaključak je jasan: kineski stratezi shvataju da bi, kako bi se vojni ishod u Ukrajini promijenio u korist Moskve, bilo potrebno pružanje politički neodrživog nivoa vojne podrške Rusiji. Također su jako svjesni da kineska vojna podrška ozbiljno riskira uvlačenje Pekinga u močvaru koju je stvorio NATO savez predvođen SAD-om.

U skladu s tim, Peking povlači jasnu razliku između diplomatske i ekonomske podrške Moskvi s jedne, i politike vojne podrške s druge strane.

Drugo, pružanje vojne pomoći Rusiji koja bi odredila ishod neizbježno bi izazvalo ekonomske sankcije Brisela i Washingtona, ugrozivši izglede za ekonomski rast Kine. Domaći politički legitimitet KPK-a, posebno u razdoblju nakon pandemije korona virusa, počiva na njenoj sposobnosti da osigura održivi povratak snažnom ekonomskom rastu, koji će se oslanjati na nastavak trgovine sa EU-om i SAD-om. EU i SAD bili su dva glavna trgovinska partnera Kine u 2021, na koje se odnosilo 13,7, odnosno 12,5 posto kineske trgovine.

No, u pitanju je mnogo više od obima trgovine. Evropska tehnologija sve je kritičnija za kvalitet ekonomskog razvoja Kine. Nakon drastičnog smanjenja prenosa tehnologije iz SAD-a nakon prelaska Washingtona 2017. godine s politike “angažmana” na ono što se naziva “strateškim takmičenjem” s Kinom, Peking ovisi o Evropi kao pouzdanom alternativnom izvoru tehnologije. Vojna podrška Moskvi ugrozila bi taj pristup.

Peking želi pozitivniju sliku o sebi

Ova stvarnost objašnjava susretljive komentare koje je Wang Yi, koji je u januaru 2023. unaprijeđen na mjesto direktora Centralne komisije za vanjske poslove KPK-a, dao većem krugu evropskih sudionika Minhenske sigurnosne konferencije u februaru.

Prema Wangu, “moramo smireno razmisliti, posebno naši prijatelji u Evropi, o tome koje napore treba učiniti da se zaustavi rat; kakav bi okvir trebao postojati da se u Evropu donese trajni mir; koju bi ulogu Evropa trebala igrati da bi manifestirala svoju stratešku autonomiju“.

Treće i konačno, Kina namjerava projicirati pozitivniju sliku o sebi u svjetskoj politici, posebno nakon pandemije korona virusa. U februaru ove godine kinesko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je dva značajna dokumenta. Prvi je bio sistemska kritika hegemonije SAD-a, naglašavajući navodnu zloupotrebu vlasti iz Washingtona kako bi maksimizirao svoje političke, vojne, ekonomske, tehnološke i kulturne interese. Drugi je bio pozitivniji, ocrtavajući pekinšku Globalnu sigurnosnu inicijativu (GSI) – kinesku alternativu američkom modelu svjetske politike.

Kako stvari stoje, kineska odluka da pruži vojnu potporu Rusiji nanijela bi težak udarac GSI-u, jer bi navela mnoge države da na Peking gledaju kao aktera vrlo hegemonističkog ponašanja, za koje Kina kritikuje SAD.

Po pitanju kineske vojne pomoći Rusiji, američka politika odvraćanja je uspjela – Peking će nastaviti svoju diplomatsku i ekonomsku podršku Rusiji, ali će biti suzdržan u pogledu vojne. Razlozi za nastavak ove politike odražavaju kombinaciju faktora: opasnosti kineske vojne obaveze prema Rusiji; zabrinutost da će vojna pomoć Rusiji izazvati ekonomske sankcije Brisela i Washingtona; i imperativ poboljšanja međunarodnog imidža Kine.

Osim malo vjerovatnog scenarija “Putinov pad”, Peking neće Moskvi pružiti vojne sposobnosti koje su joj potrebne. Rusija se, čini se, mora zadovoljiti onim što ima.