NI: Je li Rusija problem ili prilika za Kinu?

U martu je novi ministar vanjskih poslova Kine Qin Gang elokventno govorio o stanju kinesko-ruskih odnosa.

“Što svijet postaje nestabilniji, to je Kini i Rusiji sve veći imperativ da stalno unapređuju svoje odnose… Strateško partnerstvo sigurno će jačati i jačati”, rekao je.

To je nekima na Zapadu djelovalo neiskreno, piše Valerie M. Hudson u autorskom tekstu objavljenom na National Interestu (NI).

Profesorica na katedri Bushove škole za državnu upravu i javne službe na Univerzitetu Texas A&M dodaje da je, uzimajući sve u obzir, Rusija “dobila po nosu” i krvari u Ukrajini, što nije samo neugodno sa gledišta politike moći (ko želi da ga vide kao nekog ko podržava gubitničku stranu?), nego je, također, dovelo do povećanja jedinstva i veličine NATO-a.

Nadalje, Rusi su Kinezima očito rekli da očekuju ograničeniju “specijalnu vojnu operaciju” – ne invaziju punog opsega, koja uključuje zločine protiv čovječnosti.

Kineski mirovni plan u 12 tačaka

Osakaćeni saveznik može se pokazati teretom i smetnjom, ali saveznik koji potencijalno pređe nuklearni prag donosi katastrofu, navodi Hudson.

Kina ipak ima veće želje kojim se želi posvetiti, dodaje.

Sanja o zamjeni poretka pod vodstvom Zapada s poretkom pod vodstvom Kine i planira vlastitu invaziju na teritoriju koji smatra dijelom svoje nacionalne baštine.

Neki smatraju da nedavno predloženi kineski mirovni plan u 12 tačaka pokazuje njenu želju da vidi kako se njen saveznik Rusija povlači iz dugog, mukotrpnog posredničkog rata sa Zapadom, dok istovremeno Moskva čuva obraz.

Pregovori o takvom prekidu vatre također bi poštedjeli Kinu bolnog izbora da li da izazove po Peking bolne zapadne ekonomske sankcije ili ne ako bude prisiljena naoružati Ruse kako oni ne bi bili poraženi.

Uostalom, kineski filozof Sun Tzu je rekao: “Pobjeda dolazi iz pronalaženja prilika u problemima.”

Iako definitivno postoje neke loše strane za Kinu u njenom trenutnom odnosu s Rusijom, postoji i vrlo dobra strana, piše Hudson.

Posrnuli saveznik postaje još više ovisan o vama, jer je Kina postala nezamjenjiva za opstanak Rusije, a to Kini nudi značajnu moć nad svojim susjedom.

Nepravednosti Aigunskog sporazuma iz 1858.

Peking je već dogovorio velika smanjenja cijena energenata koje kupuje od Moskve.

Rusiji trebaju rublje, a Kina je prilično voljna igrati tu igru, za određenu cijenu.

Uz ta smanjenja cijena energenata, Kina je dogovorila povoljne uvjete za kineska ulaganja u ključnu rusku infrastrukturu, kao što su ceste i luke, pa čak i poljoprivredno zemljište.

Iako uvjeti tih sporazuma nisu javni, slična kineska ulaganja u drugim zemljama bila su uvjetovana kontrolom većom od prosjeka nad dobivenom imovinom, piše Hudson.

Velik dio kineskih ulaganja koncentriran je na ruski Daleki istok, koji je posljednjih godina tako brzo raseljen da bilježi nevjerovatnu stopu “rasta” stanovništva od 33 posto.

Zanimljivo je, piše Hudson, da je istaknuti akademik Yan Yuetong, koji je prošle godine pisao za Foreign Affairs, komentirao: “Nedugo nakon početka sukoba, neki antiruski nastrojeni kineski korisnici interneta počeli su ponavljati tvrdnje o nepravednosti Aigunskog sporazuma iz 1858. godine, kojim je ustupljeno 596.000 kvadratnih kilometara kineske teritorije Rusiji.”

Pekinški ugovor iz 1860. godine, prema kojem je još veći dio sjeveroistočne Kine dat Rusima, također je spomenut.

Dramatičan pad ruske prodaje oružja

De facto, kineska kolonizacija ruskog Dalekog istoka mogla bi biti jedna od prilika koje Peking vidi s obzirom na oslabljeno stanje sjevernog susjeda, što bi moglo utjecati na novu kinesku inicijativu “Polarnog puta svile”.

Postoji još nekoliko popratnih korisnosti zbog posrtanja Rusije, poput dramatičnog pada ruske prodaje oružja na međunarodnom tržištu.

Ne samo da Kina može preuzeti neke od kupaca, već to, također, znači da će zemlje koje Kina ne želi da Rusija naoružava, kao što je Vijetnam, imati prekid u opskrbi, piše Hudson.

U isto vrijeme, međutim, Kina također važe koliko cijela situacija pomaže ili šteti njenoj viziji ponovnog preuzimanja Tajvana u bliskoj budućnosti.

Iako nesposobnost Rusa zasigurno mora natjerati Kinu da stane i razmisli – njeni vlastiti vojnici i oficiri jednako su netestirani u borbi kao što su to bili Rusi – naoružavanje Ukrajinaca je skupo i ubrzano iscrpljuje zapadne zalihe sistema oružja i municije.

Naprimjer, vlada Velike Britanije upravo je objavila izvještaj u kojem se navodi da će zemlji trebati deset punih godina da zamijeni zalihe oružja darovane Ukrajini, navodi se u tekstu National Interesta.

Iz središta Washingtona se čuje da Sjedinjenim Američkim Državama također ponestaje nekih sistema i municije zbog onoga što su poslali Ukrajini.

Veliki stratezi u problemima vide priliku

I dok je administracija Joea Bidena namjerno pomagala tajvansku vladu na višem nivou i češće nego što su to činili prethodni predsjednici, koliko dugo SAD može figurativno paliti svijeću sa oba kraja a da ne naruši vlastitu sposobnost da se bori?

Upetljavanje Amerike u dugi, dugotrajni sukob, kakav je ukrajinski rat, itekako je u nacionalnom interesu Kine, piše Hudson.

Je li Rusija teg oko vrata Kine?

Ili, alternativno, da li ruska slabost pruža Kini mnoštvo prilika da osigura svoje nacionalne interese?

Veliki stratezi u problemima vide priliku, a domovina Sun Tzua svakako nije izuzetak, navodi Hudson u autorskom tekstu objavljenom na National Interestu.