Decenije u zatočeništvu: Nekadašnji palestinski zatvorenici pričaju o svojim patnjama

Piše: Awad Alrjoub

Izlazak iz zatvora nije značio i kraj patnji za pojedine palestinske zatvorenike. Društvo u koje su se vratili Palestinci nakon decenija provedenih u zatvoru više nije bilo isto, zbog velikih promjena koje su se desile. Stanje je, u nekim svojim aspektima, postalo i šokirajuće.

Na Dan palestinskih zatvorenika, koji se obilježava 17. aprila, Al Jazeera nastoji skrenuti pažnju na promjene s kojima se ovi ljudi suočavaju nakon izlaska na slobodu. Kakvi su uvjeti u kojima se oni nalaze i kako su se vratili normalnim životima? Postoji li barijera između njih i zajednice koja ih okružuje? Koji su njihovi interesi i problemi o kojima razgovaraju? Dobivaju li priznanje za ono što su podnijeli u okupacijskim zatvorima zbog svoje borbe za palestinsko pitanje?

Prema podacima Kluba palestinskih zatvorenika, od ukupno 4.900 zatvorenika u izraelskim zatvorima, 23 zatvorenika su uhapšeni prije sporazuma iz Osla 1993. godine, a oko 400 njih je više od 20 godina u zatvoru.

Različiti običaji i tradicije

Bivši zatvorenik Maher Younes kaže kako se sve promijenilo, što ponekad izaziva čuđenje. “Priroda ljudi, njihovi interesi i način na koji se ophode jedni s drugima su se promijenili, u pojedinim slučajevima na negativan način”, dodao je.

Izraelski okupatori oslobodili su Younesa, koji je porijeklom iz mjesta Ara na sjeveru teritorija okupiranih ‘48, 19. januara, nakon što je okončana njegova 40-godišnja kazna.

Maher Younes još uvijek provodi vrijeme u upoznavanju svog grada, njegove prirode i njegovih ulica, a rado se odaziva na pozive za učešće u društvenim događajima i raznim aktivnostima, uključujući i okupljanja u znak solidarnosti sa zatvorenicima.

Iako je imao komunikaciju s vanjskim svijetom tokom godina provedenih u zatočeništvu, zatekla ga je drugačija stvarnost od onoga što je zamišljao. “Ne mogu se u potpunosti uklopiti u društvo jer ne razumijem prirodu života i promjene koje su se dogodile, a koje su postale prihvaćene na neki čudan način”, kazao je.

Bivši zatvorenik (65 godina) dodaje: “Govorim sasvim iskreno da ponovo upoznajem društvo i način na koje ono funkcionira; svoju obitelj, njihove običaje, tradiciju i način života. Izašao sam iz zatvora sa starim mentalitetom i načinom razmišljanja koji je bliži periodu do uhićenja (1983.). Bili smo naviknuti na poštivanje, bratstvo, bliskost i zajednički život.”

Međutim, danas, dodaje Yunus: “Komšija se ne zalaže za svog komšiju, brat za brata. Iznenadio sam se čuvši da sin zove oca po imenu i da otac to sasvim normalno prihvata. Toga nije bilo u prošlosti.”

O promjeni načina života ljudi kaže: ”Troškovi života su visoki. Svako juri da zaradi za život. Žena i muž rade i opet ne mogu podmiriti potrebe porodice. Prije mog hapšenja, djeca su se radovala kada dobiju slatkiš, a danas ne žele ništa manje od dječjeg kvada i električnog bicikla, a roditelji im to ne mogu odbiti. Zahtjevi društva su postali brojni.”

Iako su se desile promjene u društvu, Maher Younes naglašava da palestinska zajednica cijeni zatvorenike, njihovu borbu i ono što su pružili. Do te mjere da smo  “bili iznenađeni u trenutku oslobađanja”.

Ističe da pojedini gledaju na zatvorenike sa sažaljenjem, ”čemu se protivim i to odbacujem. Dali smo nešto za svoju domovinu. Četrdeset godina života u čast Palestini samo je mali dio poklona ovoj zemlji.”

Dominacija ega u životu ljudi

Oslobođeni zatvorenik Fakhri Al-Barghouti (69 godina) iz sela Kobar (na sjeveru Ramallaha) kaže kako je osjetio iste promjene o kojima je govorio Younes. Al-Barghouti je u izraelskim zatvorima proveo 34 godine, a pušten je prilikom razmjene zarobljenika 2011. godine.

Iako je prošlo 12 godina otkako je oslobođen, Al-Barghouti se i dalje suočava s poteškoćama u uklapanju u zajednicu s obzirom na promjene koje su se desile. Kaže da je tužan jer u životima ljudi dominira ego, i zato što ”ja” prevladava nad “mi”.

“Nema nečega što se nije promijenilo, bilo u materijalnom smislu po pitanju izgradnje, infrastrukture i potreba ljudi, ili u društvu, njegovom ponašanju i međuljudskim odnosima”, dodao je.

Današnje odnose u društvu među ljudima Al-Barghouti opisuje kao neuspjeh i smatra da ocrtavaju mračnu sliku. “Lični interesi su postali puno važniji od javnih interesa. Kultura javnog interesa je nestala. Nema dobrih namjera među ljudima. Ako neko ma neki interes, onda te traži”, kazao je.

Oslobođeni zatvorenik nastavlja: “Nisam se lako uklopio, a postoje i problemi koje do danas nisam razumio. Ljudima je jedino stalo da zarade. Nestalo je riječi ‘mi’, dok riječ ‘ja’ dominira društvom.”

Al-Barghouti smatra da su “političke stranke i organizacije postale prazne i bez sadržaja. Revolucionarno samopouzdanje i istinska pripadnost domovini postali su nešto čime se trguje i postiže slava.”

Dodaje da reakcijama ljudi na ono što se događa palestinskom pitanju i gradu Jerusalemu “nedostaje topline i uglavnom su ravnodušne, o čemu govori i slabo učešće u raznim aktivnostima”.

Nema mjesta za kajanje

O onome što je dovelo do ovakvih negativnih promjene koje je osjetio, Al-Barghouti kaže: “Od sporazuma iz Osla (1993.) do danas, palestinska situacija se pogoršava. Došlo je do udaljavanja od glavnog cilja oslobađanja i nacionalne mobilizacije te se okrenulo ličnim interesima.”

U svjetlu te stvarnosti, Al-Barghouti kaže da ga uznemirava pitanje koje svakodnevno čuje: “Nije li vam žao što ste proveli 34 godine u zatvoru?” Odgovara: ”Vjerujem u palestinsko pitanje i domovinu i obavezu plaćanja cijene. Od tog načela se ne može odustati. Ostajem privržen tome radi nekolicine onih koji su sačuvali sebe i svoja načela.”

Danas Al-Barghouti poziva na ponovno mobiliziranje snaga i frakcija i izgradnju institucija daleko od nepotizma, korupcije i frakcijskih interesa, te smatra kako se ne može prebacivati krivca na okupaciju za sve što se dešava.

Iako je razočaran situacijom, Al-Barghouti rado sudjeluje u svim političkim aktivnostima, posebno u okupljanjima u znak solidarnosti sa zatvorenicima, bez obzira da li je pozvan na njih ili ne. Izrazio je tugu zbog onoga što se dogodilo tim okupljanjima, rekavši: ”Osjećam da su ta okupljanja mrtva, bez topline i duše.”

Brza integracije u društvo

Suprotno iskustvima dvojice zatvorenika Younesa i Al-Barghoutija, bivši zatvorenik Alaa Buhais (40 godina) kaže da se lako integrirao u društvo.

Buhais, koji je u zatvoru proveo 20 godina, pušten je na slobodu u februaru. Dodaje da su se za vrijeme njegovog odsustva dogodile velike promjene, ali da ima i pozitivnih strana koje su ga iznenadile.

”Postojanost naroda i privrženost svojoj zemlji i palestinskom pitanju, te porast osjećaja patriotizma, sve to sam lično osjetio u ogromnom slavlju prilikom mog izlaska na slobodu, među onima koje sam poznavao, ali i među nepoznatim licima. Osjetio sam da osobe koje ranije nisam poznavao niti sam imao neke odnose s njima također pokazuju zainteresiranost, što je posebno bilo izraženo na društvenim mrežama.”

Buhais smatra da je za njegovu brzu integraciju u društvo zaslužna stalna upućenost u ono što se dešavalo izvan zatvorskih zidina, s obzirom na konstantna hapšenja Palestinaca.

“Svaki novi zatvorenik donosio je sa sobom vijesti o ljudima, gradu i zajednici, pa sam imao neku sliku o onome što se dešava ljudima, njihovim interesima i razvoju događaja izvan zatvora”, kazao je.

Jedna od promjena koje su privukle njegovu pažnju za vrijeme odsutnosti bilo je ukidanje Zone A, nad kojim su palestinske vlasti imale potpunu kontrolu do invazije 2003., te sve veći životni pritisci na ljude i njihova zaokupljenost svakodnevnim brigama što je odvraćalo njihovu pažnju od politike i dovelo do udaljavanja jednih od drugih.

Nakon više od dva mjeseca od puštanja na slobodu, Buhais kaže da nastavlja upoznavati ljude iz svoje okoline i svoju zajednicu.