Šah-mat Francuskoj i dobrodošlica Rusiji: Da li je Afrika donijela odluku?

Gosti Al Jazeerine emisije “Suprotni smjer” složili su se da francuski utjecaj na afričkom kontinentu blijedi, no razišli su se oko toga je li to bio njen dobrovoljni odlazak ili su je protjerale zemlje ovog kontinenta, kako bi “modernu kolonizaciju” zamijenila drugačija ruska prisutnost.

U emisiji emitiranoj 7. marta 2023. godine, Jean Messiha, stručnjak za političke nauke i ekonomiju te član Nacionalnog fronta u Francuskoj, ovakav pad pripisuje tome da francuski čelnici u proteklih četrdeset godina više nisu vjerovali u stratešku snagu svoje zemlje u inostranstvu, što se odrazilo na postepeno povlačenje francuskih trupa iz Afrike.

Iako je naglasio da je ovaj izlazak dobrovoljan i bez prisile, Messiha je spomenuo još jedan razlog za ovaj izlazak, a to je koketiranje afričkih vođa sa svojim narodom pripisujući bilo kakvo kašnjenje i neuspjeh francuskoj prisutnosti u zemlji. Jedan od takvih primjera je i potez predsjednika Konga Felixa Tshisekedija tokom konferencije za novinare sa svojim francuskim kolegom Emmanuelom Macronom, kada ga je zamolio da na njegovu zemlju gleda s poštovanjem i kao stvarni partner, a ne kroz paternalistički odnos i diktat.

U kontekstu ove tvrdnje, Messiha se pita o razlogu koji navodi Macrona da ode u te zemlje i pokuša opravdati povlačenje svoje države, u trenutku kada druge zemlje, poput Rusije i Kine, postepeno napreduju kako bi popunile prazninu koju će ostaviti Pariz nakon svog povlačenja.

Historija francuske prisutnosti u Africi

Član Nacionalnog fronta poriče da se historija francuske prisutnosti u Africi temelji na krađi njene imovine, opisujući to kao naivnost u analizi, naglasivši da Francuska plaća afričko bogatstvo koje dobija po tržišnoj cijeni.

Isključio je da bi Rusija ili Kina mogle popuniti prazninu koju će Francuska ostaviti nakon povlačenja, ističući u tom kontekstu da francuska prisutnost nije bila ograničena samo na vojno i ekonomsko područje, već je imala i kulturnu prisutnost koju će drugi teško ispuniti.

Također smatra da će ruski pokušaji da uspostavi prisutnost u Africi imati privremeni učinak, te očekuje da će afričke zemlje požaliti zbog svog stava o prisustvu Francuske, pa će kasnije možda tražiti da se ona vrati.

S druge strane, Mahmoud al-Afandi, stručnjak za ruska pitanja, koji se javio iz Moskve, vjeruje da će Rusija pomoći ovim afričkim zemljama da se oslobode modernog francuskog kolonijalizma i vrate političku i ekonomsku nezavisnost.

U tom smislu dodaje da se “četrnaest afričkih zemalja nalazi pod modernim francuskim kolonijalizmom”. Negirao je da Pariz dobrovoljno napušta Afriku, već smatra da je prisiljen na to zbog brojnih motiva koji navode afričke zemlje da ga izbace.

Uloga Rusije

Prema Al-Afandiju, Rusija se razlikuje od Francuske u svom odnosu prema afričkim zemljama, jer se prema njima odnosi kao prema suverenim državama, te im pruža potrebnu podršku kroz političku povezanost i vojno partnerstvo.

Tvrdi da Rusija posjeduje jaku i pozitivnu reputaciju koju je naslijedila od Sovjetskog saveza u svojoj ulozi u oslobađanju niza afričkih zemalja od kolonijalizma, što je rezultiralo snažnim odnosima između Moskve i tih zemalja, jer one znaju, prema njegovom mišljenju, da ih Rusija ne krade.

Istaknuo je kako Rusija nije imperijalistička kolonijalna zemlja, već “nudi istinsku nezavisnost i cilj joj je osloboditi narode”, te nastoji pomoći zemljama u izgradnji njihove infrastrukture koju su uništile kolonijalne zemlje, rekao je.

Smatra da bi ruska intervencija i sudjelovanje u rušenju francuskog kolonijalizma pomoglo privlačenju investicija u afričke zemlje, što bi pomoglo tim zemljama da obnove svoj vojni, politički i ekonomski suverenitet, dok bi ruske sigurnosne kompanije mogle imati ulogu u jačanju sigurnosti na kontinentu.