FP: Kako se društvene mreže i internet koriste za lociranje ruskih snaga
Ukrajinska kompanija Molfar prikuplja vrijedne podatke i proslijeđuje ih ukrajinskoj objavještajnoj služni, koja priprema napade na lokacije.

Dana 12. oktobra 2022. ruski vojnik Aleksej Lebedev prijavio se na VKontakte, najpopularniju rusku društvenu mrežu i postavio svoju fotografiju u vojnoj uniformi kako čuči u velikom bijelom šatoru.
Bio je dovoljno pametan da sakrije svoje lice, ali na njegovu i žalost njegovih drugova, nije uklonio tačnu lokaciju s koje je slika objavljena: selo Svobodne u južnom Donjecku.
Lebedevljevu lokaciju preuzela je ukrajinska vojna istraživačka kompanija Molfar, a trag je prebačen analitičaru u ogranku Otvorene obavještajne službe (OSINT).
Istražitelji su proveli sljedećih nekoliko sati konstruirajući profil lokacije Lebedeva i njegove vojne jedinice. Vjerovalo se da je to bila baza za obuku ruskih i proruskih separatističkih trupa.
Nakon što je otkrio dvije druge fotografije koje su s iste lokacije objavili proruski vojnici — kao i druge dokaze koji su podijeljeni s portalom Foreign Policy — Molfar je svoja otkrića proslijedio ukrajinskoj obavještajnoj službi.
Dva dana kasnije, prema Molfaru, eksplozije i “vatromet” primijećeni su na mjestu Lebedevovog selfija, otprilike 65 kilometara iza ruske linije.
Ruske digitalne nesreće
O napadu je na Telegram kanalu izvijestila Služba sigurnosti Ukrajine (SBU). Nije poznato koliko je žrtava bilo u eksplozijama.
Lebedev je nakon toga izbrisao svoju fotografiju, pokazujući da je preživio eksplozije.
Molfar je rekao kako se, na temelju njegovih postova na VKontakteu, čini da se Lebedev nastavio boriti protiv ukrajinskih snaga, iako je sada dovoljno mudar da ne uključi svoje geolokacijske podatke.
Kako piše Jack Hewson, britansko-irski novinar u tekstu za Foreign Policy, prve veće ruske digitalne nesreće u ratu datiraju iz 2014. U to je vrijeme Kremlj negirao prisutnost svojih snaga na Krimu, dok su te iste snage objavljivale svoje geolocirane slike na društvenim mrežama, razotkrivajući laži Moskve. Zbog ovakvih stvari od 2019. ruskim vojnicima je zabranjeno koristiti pametne telefone dok su na dužnosti.
To je ono na što većina ljudi misli kada razmišlja o OSINT-u koji se bavi prikupljanjem obavještajnih podataka iz bilo kojeg javno dostupnog materijala, istražnim tehnikama otvorenog koda, koje se koriste za dokazivanje vojnih ili kriminalnih nedjela.
Istrage visokog profila kao što je Bellingcatova istraga o korištenju hemijskog oružja sirijskog diktatora Bashara al-Assada u Doumi u Siriji i njeno razotkrivanje separatista koje podržava Rusija i koji su oborili let MH17 Malaysia Airlinesa, između ostalog, dokazale su moć OSINT-a.
Ali ono što je novo u Ukrajini je kako se te tehnike reverzibilno projektiraju: ne da se retrospektivno razotkriju zločini i malverzacije, već da se proaktivno ubijaju neprijateljske snage i uništava njihova oprema na ratištu.
Korištenje OSINT-a za praćenje i ciljanje neprijateljskih boraca potaknulo je značajne promjene u načinu na koji vojska upravlja operativnom sigurnošću (OPSEC). U Ukrajini i drugdje to je zapravo narušilo način na koji televizija i fotoreporteri prate rat.
Pronalazak i gađanje ruskih lokacija
Lebedevljev je jedan od sedam takvih primjera koje je Molfar podijelio s portalom FP, u kojima su informacije s interneta korištene za lociranje ruskih vojnika. Molfar je rekao da svoje nalaze prosljeđuje ukrajinskoj obavještajnoj službi, koja ih koristi za planiranje i izvođenje napada.
Privatni i volonterski sektor su pioniri u ovakvom radu. Molfar je nastao iz krila Noospherea, kompanije specijalizirane za raketnu i satelitsku tehnologiju koju je otkupio Ukrajinac Artem Starosjek i formirao je u zavisni korporativni entitet. Sa sjedištem u Ukrajini i 56 zaposlenika primarno preduzeće Molfara su korporativne istrage, ali nakon invazije 24. februara 2022. njegov se portfelj brzo promijenio.
Sigurnosne službe Ukrajine (SBU) neće potvrditi svoje partnerstvo s kompanijom ili bilo kojom drugom trećom stranom iz sigurnosnih razloga. Molfar je pristao podijeliti ovaj izvještaj o svom radu s FP-om, koliko je to moguće, a FP je to potkrijepio dodatnim povezanim dokazima.

“Upravo smo prenijeli svoje znanje iz svemirskih startup kompanija u vojne [aplikacije]”, rekao je Starosjek, izvršni direktor Molfara.
Starosjek je prvi put stupio u kontakt s ukrajinskom obavještajnom službom prije rata na sigurnosnoj konferenciji gdje je Molfar pozvan da obučava nove regrute SBU-a OSINT tehnikama.
“Rekli su mi da su dvije sedmice nakon našeg seminara već uspjeli pronaći lokaciju ruske vojske i pogoditi ih”, rekao je Starosjek.
Od početka rata Molfar je primao sredstva od Fondacije za civilno istraživanje i razvoj – nevladine organizacije koja podršku ima i od Ministarstva vanjskih poslova SAD-a, Ministarstva odbrane SAD-a i Vlade Velike Britanije – za održavanje dodatne OSINT obuke za službenike iz SBU-a, kao i odbrambenoj obavještajnoj službi Ukrajine i drugim državnim tijelima.
Molfarovo okretanje vojnim istražiteljskim uslugama pokazatelj je šireg rasta potražnje za uslugama OSINT-a u protekloj deceniji, rekao je Di Cooke, tehnološki saradnik u Centru za strateške i međunarodne studije. Taj rast je ubrzan ruskim ratom u Ukrajini.
Svaki izvještaj može biti obavještajni podatak
“Iako je OSINT korišten za otkrivanje zločina protiv ljudskih prava i dezinformacija u sukobima prije, poput sirijskog građanskog rata, ovo je prvi veliki aktivni sukob koji je vrlo vidljivo i instinktivno pokazao prednosti koje OSINT može imati na ratištu i van njega, “, rekao je Cooke.
Pet velikih američkih obavještajnih konglomerata (Booz Allen Hamilton, CSRA, Leidos, SAIC i CACI International) se, također, značajno obavezuju na otvorene obavještajne podatke. Kao rezultat toga, predviđa se da će OSINT industrija, procijenjena na 5,1 milijardi dolara 2021. godine, dostići 34,9 milijardi dolara do 2030. godine, prema kompaniji za istraživanje tržišta VMR.
Osam desetljeća nakon što je Američka vlada uspostavila Službu za praćenje inostranog emitiranja kako bi nadgledala inostrane medije, stvari su se radikalno promijenile. Za razliku od 1941. godine, kada nije bilo satelitske tehnologije, strano izvještavanje sada može postati obavještajni podatak koji se brzo može iskoristiti.
Poput Rusije, Ukrajina je to naučila na teži način i patila je zbog vlastitih grešaka OPSEC-a, kao što je slučaj kada su ruski OSINT istraživači uspješno identificirali lokaciju pogona za popravak tenkova u Kijevu iz izvještaja ukrajinskog kanala 1+1 od 7. aprila. Lokalni mediji izvijestili su da je objekt ubrzo nakon toga, 15. aprila, gađao ruski projektil, što je navodno rezultiralo “razaranjem i žrtvama”.
Ovaj događaj nadahnuo je Starosjeka da u junu počne Molfarove operacije ciljanja. Rekao je da je mislio: “Mogli bismo učiniti bolje i preokrenuti ovu metodu protiv neprijatelja.”
Starosjekova se osveta desila u julu 2022. protiv čete snaga Ahmat, koje su lojalne čečenskom moćniku Ramzanu Kadirovu. Izvještaj Russia Today čečenskog dopisnika Sargona Hadaje preuzeo je 6. maja Molfar na proruskoj grupi na VKontaktu pod nazivom Beyond the Edge.
U izvještaju Hadaje odaje se približna lokaciju trupa, navodeći grad u koji stižu, Rubižne. Na videosnimcima muškarci izlaze iz vojnih kamiona, jedan sa slovom “Z” na prednjem dijelu. Glasovni zapis izvješća navodi da 240 vojnika dobrovoljaca stiže na mjesto.
Nakon što je lokacija izazvala Molfarovu pažnju, ubrzo je uslijedilo više detalja. Sličan video, koji se poziva na izvještaj RT-a i koji je 10. maja objavio drugi korisnik VKontakta, bio je naslovljen: “Od Kamčatke do Dagestana – dobrovoljci iz različitih regija Rusije stižu u Rubižne na lokaciju specijalnih snaga Ahmat“.
Gađanje Čečena
Regnum, proruska web-stranica je, također, 12. maja objavila tekst o otvaranju vojne bolnice u Rubižneu za liječenje ranjenih vojnika.
Molfaru se činilo da je značajan čečenski sastav prisutan u Rubižneu. Preostali posao bio je utvrditi tačnu lokaciju vojnika.
Posmatranje Molfarova istražnog procesa otkriva koliko mali mogu biti detalji koji identificiraju metu nakon što se utvrdi približna lokacija. U izvještaju RT-a nema širokih snimaka šireg područja, ali je iz drugih snimaka jasno vidljivo da je mjesto okruženo visokim stambenim zgradama. Manji dodatni detalji brzo su odali poziciju kompanije. Na jednoj snimci ispod se mogla uočiti prepoznatljiva pravougla linija krova zgrade dječjeg vrtića Ljubistok, koju je identificirao Molfar na Google Earthu.
Prizor s druge fotografije dodatno je pomogao da se triangulira tačna lokacija trupa u odnosu na zgradu vrtića. U pozadini drugog kadra, isklesanog prepoznatljivim betonskim slovima, nalazi se riječ “Vizit”, naziv Doma zdravlja koji se nalazi nasuprot dječijeg vrtića.
Još jedna fotografija – objavljena na proruskoj novinskoj stranici URA 3. juna, u članku o vojniku koji je s čečenskim snagama “oslobodio” Rubižne – prikazuje vojnike kako stoje u sobi s dječjim tapetama na kojima su prikazane ptice i sunce iz crtića. To je sugeriralo da su bili u dječijem vrtiću ili sličnoj obrazovnoj ustanovi za djecu.
Prema Molfarovoj procjeni, mala je ili nikakva vjerojatnoća da su djeca još u vrtiću, nakon što su ih potisnule čečenske trupe. Ali opisao je rizik od civila u blizini kao “visok” zbog stambenih zgrada koje okružuju metu.
Molfar je svoje nalaze prenio Glavnoj obavještajnoj upravi 5. juna, iako je Molfar tek 24. jula dobio potvrdu da je meta pogođena. Slike oštećenja zgrade u neposrednoj blizini dječijeg vrtića u Rubižnom – u kojem je Molfar vjerovao da su boravili ruski vojnici – objavljene su 3. augusta 2022. na anonimnom, ali navodno proukrajinskom Telegram kanalu pod nazivom “Rubežnoe”.
Nije jasno čime je mjesto bombardovano. Samo 12 milja od linije ratišta, bilo je u dometu granatiranja, ali Molfar je vjerovao da je upotreba HIMARS-a najvjerovatnije bila posljedica njegove visoke preciznosti.
Novinarsko ugrožavanje vlastitih trupa
Nije bilo vidljivih naznaka da je bilo koji čečenski vojnik ubijen ili ozlijeđen, ali da je četa bila prisutna u vrijeme napada, vjerojatno je došlo do značajnih gubitaka.
Nejasno je koliko je civila ostalo u tom području, a Starosjek je istakao da je izvještavanje o civilnim žrtvama uobičajena taktika koju koriste ruski propagandisti kada pretrpe gubitke vojnika. U vrijeme objave, FP tvrdi da nije mogao provjeriti tvrdnje nijedne strane.
U još jednom primjeru ruskog ugrožavanja sigurnosti vlastitih trupa koji dijeli s FP-om, Molfar je ciljao bazu međunarodne brigade Pjatnaška u Donjecku. To je uključivalo intervju na licu mjesta proruske novinske stranice Donetsk Time s ruskom voditeljicom i slavnom osobom Julijom Baranovskom objavljenom na Telegramu. Brigada je, također, objavila više videozapisa svoje baze na vlastitom Telegram kanalu (proslavljajući godišnjicu brigade). Ovi dodatni sadržaji koje je Molfar podijelio sa FP-om pružili su dovoljno mogućnosti za triangulaciju lokacije baze. Udar na brigadu Pjatnaška potvrđen je snimkom dronom eksplozije silosa za municiju u bazi, koju su objavili lokalni mediji 22. augusta.
Molfarovi izvještaji izgleda pokazuju da je ruski vojni oficir Sergej Marenko pomogao odati lokaciju 185. streljačke bojne Narodne Republike Donjeck nakon što je snimio ekran leta drona iznad svog položaja. Videozapisi su naknadno objavljeni na Telegram kanalu najpoznatijeg ruskog propagandiste Vladimira Solovjova – koji ima više od milion pretplatnika – u julu. A u septembru se činilo da Molfarovi izvještaji pokazuju da je ruski dobrovoljac Alexander Heres učinio isto za svoju 123. pukovniju nakon što je objavio slične videozapise snimaka dronom na Telegram kanalu.
Molfar tvrdi da ukrajinskoj obavještajnoj službi mjesečno dostavlja prosječno 15 obavještajnih izvještaja koji se mogu iskoristiti.
Potpuno svjesna smrtonosnog potencijala OSINT-a, Ukrajinska vlada je strogo ograničila novinare koji izvještavaju s prve linije i drugih osjetljivih lokacija.
Prema zakonu koji je na snazi od ožujka 2022, snimanje kretanja ukrajinskog vojnog osoblja, mjesta granatiranja, naziva ulica, saobraćajnih stanica, trgovina, tvornica i drugih civilnih i vojnih objekata kažnjava se kaznom do 12 godina zatvora.
Sada su digitalna tehnologija, povezanost u stvarnom vremenu i umjetna inteligencija učinili najsitnije detalje – od drvoreda preko planinskog lanca do manje arhitektonske značajke – podložne identifikaciji i geolociranju, naročito kada je približna lokacija mete već poznata.