Godinu dana kasnije, šta mladi Rusi misle o ratu u Ukrajini?

Nije lako saznati šta mladi Rusi stvarno misle o ratu u Ukrajini.

Ankete pokazuju da, iako je najmanje vjerovatno da će podržati invaziju, mnogi je još uvijek podržavaju.

Ali kako se antiratni osjećaji žestoko suzbijaju, malo je onih koji su stvarno otvoreni u svojim uvjerenjima.

Ono što znamo jest da mladi Rusi, za razliku od svojih starijih, odrastaju u eri pametnih telefona i društvenih mreža te stoga imaju pristup širem rasponu informacija u usporedbi s onim što im se govori o ratu u državnim medijima.

Neki su tinejdžeri uhapšeni zbog sabotiranja željeznice, dijeljenja antiratnih memova na društvenim mrežama i učestvovanja u mirovnim skupovima, iako su stvarne krivične prijave za mlađe od 18 godina relativno rijetke.

U isto vrijeme, bilo je slučajeva da su proratni učenici snimali svoje učitelje kako daju smirujuće izjave u razredu i prijavljivali ih vlastima.

Razgovarali smo sa šest Rusa generacije Z o njihovim stavovima:

‘Bili smo nervozni pa smo otišli u žurbi’
Kim, 18, porijeklom iz Novosibirska, sada živi u SAD

“Budući da smo živjeli u Rusiji, rat nas je jako pogodio. Majka i ja smo se jako bojale za svoje živote pa je pala odluka da odemo. Bili smo nervozni pa smo žurno otišli. Preseljenjem mi se život dramatično promijenio.

“Ja sam protiv svakog rata. Ova specijalna operacija je potpuna besmislica i apsurd koji nikome nije trebao. Iako je Ukrajina puno manja zemlja, domoljubno je jaka. Ruski predsjednik Vladimir Putin je samo još jedan čovjek koji je predugo na vlasti. Uostalom, čemu služe izbori? Jedna osoba ne bi smjela biti dugo na vlasti, sva ta vlast uvrće i kvari ljude. Njegovo čudno ponašanje bilo je davno uočeno. Tako je bilo i 2014, s njegovom odlukom o aneksiji Krima.

“Pratim sve na Telegramu i nezavisne analize s obje strane. Budućnost je vrlo mračna. Sve što se događa ne daje mi nikakvu nadu za stabilno rješenje.”

‘Ima puno laži. I s naše strane i s ukrajinske’
Jasmine, 21, Moskva

“To je zastrašujuće. Ne znate kada će vam prijatelji i porodica biti odvedeni na mobilizaciju. Rođaci prijatelja već umiru na fronti. Bojim se da će objaviti potpunu mobilizaciju i povesti sve.

“Osim toga, još nismo mnogo pogođeni. Ekonomija već dugo nije stabilna i sankcije nisu nestale. Putovati je teško – ne možete nigdje s ruskim pasošem. Ali postoji i pozitivna strana. Mnogi zapadni brendovi koji napuštaju Rusiju utrli su put mladim poduzetnicima, a novi, visokokvalitetni ruski brendovi napreduju.

“Što se tiče rata, ne znam puno o ovoj situaciji, pa ne mogu suditi. Svugdje govore različite stvari i ne znam kome vjerovati. Jedno znam sigurno – na TV-u ima puno laži. I s naše strane i s Ukrajine.”

‘Rat je j…n i pogrešan’
Jurij, 20 godina, Tbilisi

“Dogodilo se da sam godinu dana služio vojsku pred sam rat. Bio sam sam kriv što nisam učio umjesto toga. Fizički sam potpuno zdrav, nemam ravna stopala i astmu. Demobilisao sam se u novembru 2021.

“Rat je j…n i pogrešan, politički teatar u kojem ljudski život ne vrijedi ništa.

“U početku sam viđao sve više ljudi u odjeći sa simbolima i natpisima proratne pozicije. Svaki put sam bio bačen u bijes i žaljenje, kako možete misliti da je ovo što se događa normalno? Ali nisam bio ništa bolji: nisam nikoga od njih uvjeravao, nisam išao na skupove. Ponekad sam dijelio udarne vijesti na Instagramu i razgovarao s rođacima na tu temu. Srećom, u našoj porodici nitko ne gleda TV i niko već dugo ne glasa za Putina.

“Djevojka me 21. septembra 2022. probudila riječima: ‘Probudi se, cirkus je opet u gradu’ Savršeno sam razumio sve iz Putinova mobilizacijskog govora, da odmah moram kupiti karte za Tbilisi, budući da su tamo već bili mnogi prijatelji i poznanici. Cijene avionskih karata rasle su svaki put kad sam osvježio stranicu dosegnule su cifru od 300. 000 rubalja (4000 dolara), shvatio sam da je potrebna alternativa i kupio autobusne karte za Tbilisi sa svojom djevojkom iz Moskve po 5000 rubalja (66 dolara) svaka.

“Septembra 27. zapeli smo u saobraćajnoj gužvi na prelazu Lars. Shvatio sam da ako ne izađemo iz autobusa, nećemo preći granicu. Kupili smo dva bicikla iz Vladikavkaza za 15. 000 rubalja (200 dolara) svaki i odvezli se do granice. Svaki policajac od Moskve do carine je rekao: ‘Nećete proći, neće vas pustiti, tamo je već sve zatvoreno.’

“Bilo je puno lakše disati u Tbilisiju. Koncentracija ljudskih bića – a ne kiborga vječno smrknutih lica – po četvornom kilometru ovdje je puno veća nego u Moskvi. Lijepo je. Ali ako imate imperijalističke stavove, nećete moći dugo živjeti u Tbilisiju. Našao sam posao i vrlo dobro mjesto.

“Dva dana nakon što sam prešao granicu, nazvala me tetka i rekla da su u stan u kojem sam prijavljen došli ljudi u uniformama i pitali da li tu živim.”

‘Neću otići odavde i odustati. Rusija je moj dom’
Asya, 19 godina, Arkhangelsk

“Na početku rata stalno sam plakala. Činilo mi se da sve to nije stvarno i da ne može dugo trajati. Jako suosjećam sa svim stanovnicima Ukrajine. Ali kako je vrijeme prolazilo, navikla sam se, ma koliko strašno bilo. Ljudi se naviknu čak i na rat, pogotovo ako žive daleko od bojnog polja.

“Također sam počela drugačije razmišljati i počela učiti nove teme: dekolonizacija, antropologija i anarhizam.

“Moj otac ima vrlo čudan stav – čini se da istovremeno podržava i ne podržava specijalnu vojnu operaciju. Sve u svemu, uvijek je imao nacionalističke stavove, pa to ne čudi. Dugo godina ne živim s roditeljima, ali i da jesam, ne bih se svađala s njima, jer njihova je stvar šta da misle.

“Poznajem aktiviste iz drugih zemalja i oni podržavaju ruske aktiviste, ali ne razumiju kako možemo nastaviti živjeti i raditi pod ratom i sadašnjom vladom. Vjerovatno postoje mnogi drugi koji mrze Rusiju, ali mora se zapamtiti da je potrebno razdvojiti rusku vladu, ludi stroj represije i destrukcije, i narod Rusije, koji većinom nije kriv.

“Pomirila sam se s tim da će u budućnosti biti samo gore. Što se tiče politike, ne vjerujem da će opozicija u Rusiji uspjeti u narednim godinama, ali neću otići odavde i odustati. Rusija je moj dom.”

‘Nakon tako kolosalnih gubitaka, vojsku će se morati ponovno graditi’
Nikita Karpov, 25 godina, Noginsk

“U početku sam zauzeo povoljnu poziciju kampanje, jer sam i prije 24. februara smatrao potrebnim eliminirati ukrajinski problem. Ali sada je prošlo vrijeme, postalo je očito da se ne očekuju nikakvi pozitivni ishodi.

“Putin je predsjednik rođen u sovjetskom sistemu. Ovaj čovjek ima određeni politički stil, na koji je većina ruskog stanovništva već navikla. On nije svijetli vođa, niti tiranin kakvim ga opozicija prikazuje, ali definitivno nije nešto najbolje što se Rusiji moglo dogoditi.

“Budući da je Ruska Federacija najveća država na svijetu u ovom trenutku s ogromnim brojem stanovnika, proizlazi da se radi o opasnoj zvijeri. Nemoguće je tek tako otpisati Rusiju, kao što mnogi rade, predviđajući poraz, odštetu i tako dalje.

“Sukob između Rusije i Ukrajine mogao bi trajati još nekoliko godina. Vjerujem da će politički sistem u Rusiji biti ozbiljno degradiran u nadolazećim godinama. Posao, stanovanje i društvene usluge, medicina, obrazovanje, sve će pasti. Nakon tako kolosalnih gubitaka, vojska će se morati ponovno obnoviti.

“Sve to izgleda zastrašujuće, ali moja generacija će sigurno imati šta raditi.”

‘Ne zaslužujemo rusofobiju’
Renazimov, 16, Moskovska regija

“Posljednjih nekoliko godina blisko sam uključen u volontiranje. I život mi se nije previše promijenio. Ja sam, grubo rečeno, tek počeo pomagati drugom dijelu stanovništva. Tokom 2022. pomagao sam s humanitarnom pomoći za posjete izbjeglicama iz Donjecke i Luganske narodne republike, prikupljao humanitarnu pomoć i pisao pisma za mobilizirane vojnike. Zbog toga sam u svom rodnom gradu Odintsovu proglašen ‘Volonterom godine’.

“Svako ima svoje mišljenje, ali općenito, smatram da djeca i tinejdžeri ne bi trebali direktno izražavati gorljivo stajalište o politici i specijalnim vojnim operacijama.

“Za mene je specijalna vojna operacija faza koju treba proći, treba li doći do zadiranja u toliko života, to je druga stvar. Moj cilj je pomoći ljudima koji se trenutno bore.

“Također je važno uzeti u obzir informacijski rat i rusofobiju. Moj stav o rusofobiji je da mi, građani Ruske Federacije, to ne zaslužujemo. Ne vidim stvarno čvrst argument da me se mrzi.”

Napomena urednika: Neki intervjui su uređeni radi jasnoće i sažetosti.