Šest mjeseci nakon smrti, Mahsa Amini postala simbol otpora u Iranu

Ove sedmice napunilo se šest mjeseci otkako je Mahsa Amini bila uhapšena jer navodno nije poštivala stroga iranska pravila o nošenju vela. Za nekoliko dana je umrla, što je izazvalo najveće proteste u Iranu zadnjih godina, piše France Presse.

Ta 22-godišnja Iranka kurdskog porijekla postala je općepoznato ime u Iranu, žarišna tačka poziva za promjenama. Širom svijeta postala je heroj za aktiviste za ženska prava i simbol za zapadne protivnike Islamskoj Republici, prenosi Hina.

Amini je prošlog septembra bila u posjeti Teheranu sa svojim bratom i rođacima. Uhapšena je kada su izlazili iz stanice metroa. Moralna policija optužila ju je da je “neprimjereno” odjevena i odvela u policijsku stanicu. Ondje se srušila nakon svađe s policajkom, po kratkoj snimci video kamere koju su objavile vlasti. Provela je tri dana u bolnici u komi i umrla 16. septembra, za što su vlasti okrivile njene zdravstvene probleme.

Za mnoge ta mlada žena iz zapadnog iranskog grada Sakeza personificira borbu protiv obaveze nošenja vela. Njeno ime postalo je žarišna tačka za protestni pokret koji je tresao zemlju mjesecima.

Epitaf na njenu grobu kaže: “Nisi umrla Mahsa, tvoje ime je postalo simbol.”

Gotovo preko noći njen portret postao je sveprisutan u iranskim gradovima, izvješen na zidovima i istaknut na transparentima demonstranata. Pojavio se na naslovnicama nekih časopisa objavljenim u Iranu uključujući časopis Andisheh Pouya od marta.

“Nepoznata prije svoje smrti, Mahsa je postala simbol opresije i njeno nedužno lice jača tu sliku”, rekao je politolog Ahmad Zeidabadi.

Poziv na otvorenost

Protesti zbog njene smrti u pritvoru, koji su počeli u Teheranu i njenu rodnom Kurdistanu, brzo su prerasli u nacionalni pokret za promjene.

Bijes javnosti zbog njene smrti nadovezao se na “niz problema, uključujući ekonomsku krizu, stajališta prema moralnoj policiji i politička pitanja kao što su odluke konzervativnog Vijeća čuvara o diskvalificiranju kandidata za izbore”, rekao je sociolog Abas Abdi.

Predvođeni mladima koji traže veću spolnu ravnopravnost i veću otvorenost bez vođe ili političkog programa, ulični protesti doživjeli su vrhunac potkraj prošle godine.

Stotine ljudi bile su ubijene, uključujući desetke pripadnika snaga sigurnosti, a hiljade uhapšene zbog sudjelovanja u “neredima”, kako su ih ocijenili dužnosnici, okrivljujući za to neprijateljske snage povezane sa Sjedinjenim Američkim Državama, Izraelom i njihovim saveznicima.

U februaru, nakon što su se protesti smirili, a vrhovni vođa Ajatolah Ali Khamenei proglasio djelomičnu amnestiju, vlasti su počele puštati na slobodu hiljade ljudi uhapšenih u vezi s protestima.

Do sada je pušteno na slobodu oko 22.600 ljudi “povezanih s neredima”, rekao je ove sedmice čelnik pravosuđa Gholam-Hossein Mohseni Ejei.

No Abdi je rekao da bi se demonstranti mogli vratiti na ulice jer razlozi za njihovo nezadovoljstvo nisu riješeni.

“Protesti su prestali, ali sumnjam da je to doista kraj”, rekao je, ističući da “glavni uzroci krize i dalje nisu riješeni”. “U sadašnjoj situaciji bilo kakav incident može izazvati nove proteste.”

Kao primjer je naveo bijes javnosti zbog vala tajanstvenih trovanja hiljada učenica u više od 200 škola u zadnja tri mjeseca.

Tihe promjene

Masovni protesti u Iranu, među najvećima od revolucije 1979, potaknuli su neke u opoziciji u egzilu da govore da predstoji promjena režima.

“Neki ljudi, osobito u dijaspori, pogrešno se klade na pad Islamske Republike u jako bliskoj budućnosti”, rekao je politolog Zeidabadi.

Zeidabadi smatra da su emigranti pogrešno shvatili prirodu protestnog pokreta koji je po njegovu mišljenju više “građanski” nego politički.

Naglasio je da, ako se tako promatra, pokret polučio “rezultate”, osobito u smislu tihog ublažavanja provedbe pravila o odijevanju za žene.

“Tolerira se određeni stepen slobode od hidžaba čak i ako se zakoni i pravila nisu promijenili”, rekao je Zeidabadi.

On očekuje jednako diskretne i oprezne reforme u drugim područjima, prije svega ekonomiji, pod pritiskom inflacije od oko 50 posto i rekordne deprecijacije riala u odnosu prema američkom dolaru.

“Izgleda da je Islamska Republika shvatila da treba promijeniti politiku, premda ne postoji konsenzus unutar vlasti o trajnom odgovoru na izazove.”