FP: Biden i Xi Jinping su osuđeni na eskalaciju

I Sjedinjene Američke Države i Kina dodaju pritisak na svoje ionako zategnute bilateralne odnose. Ove sedmice je američki predsjednik Joe Biden otkrio detalje sigurnosnog pakta AUKUS između Australije, Velike Britanije i SAD-a, osmišljenog da obuzda Kinu u indopacifičkoj regiji slanjem nuklearnih podmornica Australiji, piše James Crabtree, kolumnist u Foreign Policyju i izvršni direktor Međunarodnog instituta za strateške studije – Azija. Nekoliko dana ranije je kineski predsjednik Xi Jinping učvrstio vlast na godišnjim sastancima parlamenta. Tokom tih sastanaka otkrio je niz novih imenovanja, uključujući novog ministra odbrane i održao oštar govor, optužujući SAD za pokušaj suzbijanja razvoja Kine.

Ovi najnoviji potezi dešavaju se u novom opasnom trenutku američko-kineskih tenzija. Nakon kratkog, lažnog “odmrzavanja” odnosa i prijateljskog sastanka Bidena i Xija u novembru, ni Peking, ni Washington ne čine se sposobnim za poduzimanje značajnih i trajnih koraka za povećanje povjerenja, a kamoli za podsticanje saradnje. I jedan i drugi već pripremaju daljnje mjere za međusobno takmičenje u ekonomskoj, vojnoj i tehnološkoj domeni – što povećava rizik da bi se ta konkurencija isuviše lagano mogla preliti nenamjerno, ili čak namjerno, u sukob. Bidenova administracija se nada odnosu koji karakterizira konkurencija sa “zaštitnim ogradama”, ali i riskira period konkurencija tipa “milo za drago” bez ikakvih zaštita, piše Crabtree.

‘Oni žele određeni stepen predvidivosti i stabilnosti’

Prije samo nekoliko mjeseci na američko-kineske odnose spustio se dašak privremenog optimizma. Nakon prošlogodišnje posjete bivše predsjednice Zastupničkog doma Kongresa SAD-a Nancy Pelosi Tajvanu, Bidenov i Xijev bilateralni novembarski satanak na Baliju, u Indoneziji, počeo je ono što je izgledalo kao “odmrzavanje”. “Posljednje što Kina sada treba je otvoreno neprijateljski odnos sa SAD-om“, kazao je u decembru koordinator za Indo-Pacifik američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost. “Oni žele određeni stepen predvidivosti i stabilnosti, a i mi to tražimo”.

Ovaj pozitivni ton nije potrajao. Prvo je metež u vezi kineskog špijunskog balona podstakao američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena da otkaže planiranu posjetu Kini. Blinken je potom održao primjetno hladan sastanak s Wang Yijem, šefom kineske diplomatije, na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji. Koja strana je kriva za ovaj negativan zaokret na mnogo načina je manje važno od tog kako ove dvije strane doživljavaju poziciju one druge. Obje se međusobno okrivljavaju i stoga se osjećaju opravdanima u pripremi novih mjera koje će signalizirati njihovo nezadovoljstvo, navodi se u autorskom tekstu objavljenom na FP-u.

Prvo ćemo razmotriti raspoloženje u Washingtonu, piše Crabtree. Bidenov tim smatra da je SAD na dobrom mjestu u odnosu na Kinu, zbog tri razloga. Prvi su uspjesi politika, prvenstveno pravila uvedenih prošlog oktobra, koja ograničavaju pristup Kine naprednim poluprovodnicima. Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan izjavio je u septembru 2022. godine da SAD ima za cilj “održati što je moguće veću prednost“ u naprednoj tehnologiji. Naredne mjere za čipove bile su usmjerene na ključne kritične tačke u globalnom lancu nabavke čipova i od tada su ih podržali važni partneri, uključujući Japan i Nizozemsku, dva ključna igrača u ekosistemu naprednih poluprovodnika. Epozodu s balonom su uglavnom pozitivno doživjeli i u Washingtonu. Bidenova odluka da pošalje borbeni avion F-22 naoružan raketama Sidewinder da obori balon, iako uz odgodu, učinila je da SAD izgleda odlučno. U međuvremenu su kineska objašnjenja, koja je svako malo mijenjala, izgledala, u najbolju ruku, okolišava.

Američko-indijska inicijativa o ključnoj i novoj tehnologiji

Zatim, Bidenov tim smatra da dobro sarađuje s indopacifičkim saveznicima i partnerima na razvoju novih mjera usmjerenih na Kinu. Među njima je najvažniji AUKUS. Ali, u januaru su SAD i Japan otkrili niz novih poteza kako bi produbili uzajamne ekonomske i vojne veze – tako mnogo njih, zapravo, da su američki zvaničnici u razgovoru s autorom nazvali taj mjesec “japanuar“. Jedan primjer je taj da će se novi 12. primorski puk marinaca SAD-a preseliti u Japan u narednim godinama – korak koji je pomoćnik američkog ministra odbrane Ely Ratner možda imao na umu krajem prošle godine, kada je predvidio neposredne “transformativne“ promjene za položaj snaga američke vojske u Indo-Pacifiku. Veze između Indije i SAD-a također bruje nakon što je prošli mjesec otkrivena američko-indijska inicijativa o ključnoj i novoj tehnologiji, sporazum o zajedničkom razvijanju tehnologije i uspostavljanju lanaca opskrbe zaobilazeći Kinu, piše Crabtree.

Konačno, Bidenov vanjskopolitički tim uzdignut je nastupom Demokratske stranke na novembarskim međuizborima. Na ovoj središnjoj tački u američkom političkom krugu iscrpljeni zvaničnici za nacionalnu sigurnost često napuštaju pozicije. Ali, nedavni odlazak Laure Rosenberger, više direktorice odjela za Kinu i Tajvan u američkom Vijeću za nacionalnu sigurnost, bio je prije izuzetak nego pravilo, pošto Bidenovi odbrambeni i vanjskopolitički timovi uglavnom ostaju na svojim pozicijama i smišljaju nove mjere usmjerene na Kinu. Prvi na redu bit će nova pravila koja će ograničiti američke vanjske investicije i zaustaviti američke ulagače od ulaganja u kineski odbrambeni i tehnološki sektor. Druge mjere će se vjerovatno fokusirati na ključne minerale, zelene tehnologije i informatičke oblake. Na samitu Kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga u Australiji i samitu G-7 u Japanu, koji će vjerovatno biti održani u maju, očekuje se još inicijativa.

Teže je procijeniti raspoloženje Kine. Ali, sudeći po Xijevim izjavama, ni Peking nije raspoložen za kompromis. Xi je održao oštar govor početkom marta, napadajući Washington neobično direktnim jezikom. “Zapadne zemlje predvođene SAD-om realizirale su sveobuhvatno obuzdavanje, okruživanje i potiskivanje Kine, što je donijelo neviđene ozbiljne izazove razvoju naše države“, kazao je on, kako prenosi novinska agencija Xinhua.

‘Više centralizirano, disciplinirano i koordinirano nego što je to slučaj’

Xi je prošle sedmice najavio planove o povećanju potrošnje na odbranu za više od sedam posto ove godine. Dva velika nova plana za razvoj međunarodnog partnerstva u Aziji i šire – Globalna razvojna inicijativa i Inicijativa za globalnu sigurnost – vjerovatno će biti ostvarena tokom naredne godine. Iako pekinški mirovni plan od 12 tačaka nisu ozbiljno shvatili ni ukrajinski, ni zapadnjački zvaničnici, nedavno kinesko posredovanje u saudijsko-iranskom detantu pokazuje da Peking itekako može ostvariti zavidan diplomatski utjecaj.

Naravno, postoje ljudi unutar sigurnosnih elita obiju država koji bi voljeli vidjeti bilateralnu saradnju samo kako bi uravnotežili svu konkurenciju, navodi Crabtree. Blinken je planirao pokrenuti specifične predjele potencijalne saradnje tokom svoje prekinute posjete Pekingu. Biden i dalje kaže kako se nada da će izgraditi “pod” ispod ovog odnosa, kako je to sročio jedan viši američki zvaničnik prije sastanka između Bidena i Xija u Indoneziji. No, nejasno je kako bi ovaj pod mogao izgledati u praksi – ili kako može biti izgrađen. Trenutno nema mnogo komunikacije između kineskih i američkih zvaničnika. Potezi da se uravnoteže konkurentske mjere s mogućom saradnjom su uglavnom propali. Visoki zvaničnici u Kini i SAD-u imaju malo dragocjenih podsticaja za kompromis.

Ovaj obrazac će vjerovatno biti karakteristika, a ne greška, kinesko-američkih veza u narednim godinama. Stručnjaci za međunarodne odnose često govore o sigurnosnim dilemama, u kojima će postupci jedne države kojima unapređuje svoju sigurnost izgledati prijeteće rivalu, vodeći do kontramjera u kontinuiranom krugu. Rezultirajuća silazna spirala mjera “milo za drago” često se povezuje s Robertom Jervisom, istaknutim politologom koji je bio mentor mnogim visokim zvaničnicima u Bidenovom timu zaduženom za Kinu. Jervis je 1968. godine napisao poznati članak pod nazivom “Hipoteze o pogrešnoj percepciji“, u kojem je izložio tezu da vlade “imaju tendenciju vidjeti ponašanje drugih kao više centralizirano, disciplinirano i koordinirano nego što je to slučaj“. Velike sile poput Kine i SAD-a su pripremljene vidjeti potencijalno prijeteće ponašanje protivnika kao namjerno i zlonamjerno – i stoga odgovoriti shodno tome, navodi se u tekstu.

Regionalni partneri Washingtona traže nemoguć dvostruki cilj

I Peking i Washington su sada uhvaćeni upravo u takvu sigurnosnu dilemu, stvarajući začarani krug postupaka “milo za drago” i rušeći povjerenje. Pa ipak, daleko je od jasnog da SAD ima drugu, bolju strategiju za slijediti. Neki se u Washingtonu nadaju da bi se kineski rast mogao prirodno usporiti, opterećen nepovoljnom demografijom, sporije rastućom ekonomijim ili političkim sistemom koji je sve autoritarniji – a samim time i potencijalno sklerotičan. Ali, razumne pretpostavke sugeriraju da će kineska geopolitička i vojna moć nastaviti rasti u srednjem roku. Indopacifička strategija balansiranja predvođena zvaničnicima kao što su Campbell i Sullivan ostaje najvjerovatnija strategija suprotstavljanja rastućoj snazi Kine, očuvanja elemenata postojećeg regionalnog poretka i kreiranja novog, stabilnijeg, dugoročnog regionalnog balansa moći. Sve ovo, zauzvrat, zahtijeva da SAD sarađuje sa saveznicima i partnerima kako bi podsticao nove balansirajuće inicijative kakav je AUKUS.

Ova vrsta balansiranja, međutim, otvara dvije temeljne dileme. Prva je ta da će Kina odgovoriti mjerama “milo za drago” ciljajući SAD direktno ili udvostručavanjem pokušaja proširenja svog geopolitičkog utjecaja u novim regijama, kao što je nedavno učinila na pacifičkim otocima. Druga je ta da će mnoge države u indopacifičkoj regiji vidjeti vašingtonske inicijative kao destabilizirajuće i provokativne. Ovdje regionalni partneri Washingtona često zahtijevaju gotovo nemoguć dvostruki cilj: iako podržavaju (barem privatno) dugoročne mjere balansiranja rastuće kineske moći, oni također žele da te mjere budu uvedene na način koji neće riskirati pogoršavanje tenzija s Kinom kratkoročno.

Lideri nesvrstanih država u jugoistočnoj Aziji posebno su uznemireni pogoršanim američko-kineskim vezama, piše Crabtree. Mnogi žele period deeskalacije, iako to uglavnom znači traženje od Washingtona da prestane uznemiravati Peking, prije nego traženje od Pekinga da ograniči svoje konfrontacijsko ponašanje. Bidenov tim vjerovatno neće prihvatiti taj savjet. Ali, dok administracija napreduje, prisutan je rizik da se Washington, prije nego Peking, posmatra kao – pošteno ili nepošteno – strana koja je u većoj mjeri antagonistička.

Najbolje što se trenutno može je da se ne pogoršavaju stvari

Tu je i problem neočekivanog. Plan predsjedavajućeg Zastupničkog doma Kongresa SAD-a Kevina McCarthyja da se ove godine sastane s tajvanskim predsjednikom Tsai Ing-wenom u Kaliforniji, umjesto da slijedi primjer Pelosi i otputuje na Tajvan, otklonio je jednu potencijalnu krizu. No, postoji niz drugih koje bi se mogle pojaviti, od priprema za naredne predsjedničke izbore na Tajvanu, koji trebaju biti održani početkom 2024. godine, do moguće posjete Taipeiju ratobornih republikanskih kandidata dok se pripremaju za američke izbore 2024. godine. Osim toga, teško je procijeniti koja će od Bidenovih planiranih antikineskih mjera naići na snažnu reakciju Pekinga. Prošle godine je Kina bijesno reagirala na posjetu Pelosi Tajvanu. No, nije učinila gotovo ništa da odgovori na oktobarska pravila o poluprovodnicima, koja su argumentirano daleko veća prijetnja za dugoročnu sigurnost Kine.

Diplomatija, naravno, može pomoći u otklanjanju tenzija. Blinkenova posjeta Kini će vjerovatno biti pomjerena na vrijeme. Ali, Biden i Xi se vjerovatno neće lično sastati do samita G-20 u Indiji u septembru, uz još jedan potencijalni sastanak na samitu azijsko-apacifičke ekonomske saradnje u San Franciscu u novembru – ako Xi odluči da je u njegovom interesu posjetiti SAD. U odsustvu ličnog sastanka, još jedan poziv između Bidena i Xija bit će potreban uskoro kako bi se resetirao odnos i ponovo izgradile “zaštitne ograde” koje uporno bivaju oborene. Izvještaji ukazuju da je takav poziv možda već u planu.

Najbolje što se trenutno može reći o kinesko-američkim vezama je da Biden i Xi, kada zaista razgovaraju, ne pogoršavaju stvari. Činjenica da je ovo jedina pozitivna bilateralna nota, međutim, potcrtava koliko opasna postaje situacija između ove dvije velike sile, zaključuje Crabtree.