Kraj rata u Ukrajini ne znači i kraj Vladimira Putina

Ruska invazija na Ukrajinu bila je vježba razmišljanja o nezamislivom – od šokantnog barbarstva same invazije, do neočekivanog toka sukoba, do razbijanja davno uspostavljenih normi nacionalne sigurnosti i tabua s obje strane Atlantskog okeana.

Slika o tome kako će rat završiti jasna je koliko i blatnjavi rovovi u crnom tlu Donbasa. U međuvremenu, već se ocrtavaju obrisi ukrajinske poslijeratne budućnosti – milijarde dolara potrebne pomoći za obnovu i perspektivno članstvo zemlje u NATO-u i Evropskoj uniji.

No, kako piše Amy Mackinnon u tekstu za Foreign Policy, predvidjeti kako će Rusija izgledati nakon završetka sukoba je mnogo teže.

Osim radikalne promjene mišljenja u Kremlju, možda najnevjerovatnijeg scenarija od svih, dugogodišnji posmatrači Rusije i bivši službenici američke vlade vide sumornu sliku zemlje koja će iz rata vjerovatno izaći siromašnija, oštećenija i nestabilnija.

Po svoj prilici, Rusija će ostati najveća zemlja na svijetu, velika nuklearna sila čija će se zajednička granica s NATO-om više nego udvostručiti kada Finska bude primljena u Alijansu. Rusija koja izađe iz rata imat će duboke posljedice za Evropu, SAD i cijeli svijet.

Putin i najjači i najranjiviji ikada

“Ono što bi se moglo dogoditi Rusiji nakon toga je, naravno, nešto o čemu moramo pažljivo razmisliti”, rekao je britanski ministar vanjskih poslova James Cleverly tokom posjete Washingtonu prošlog mjeseca.

“Ne mislim da je ikome u interesu vidjeti propalu državu u Rusiji.”

Osim nevjerovatne bezuslovne predaje ili Rusije ili Ukrajine, rat će najvjerovatnije završiti nekom vrstom mirovnog sporazuma. Priroda tog dogovora mogla bi igrati značajnu ulogu u oblikovanju buduće Rusije i dugovječnosti ruskog predsjednika Vladimira Putina. Kao što je nedavno primijetila estonska obavještajna služba, Putinov režim je ujedno i najjači i najranjiviji ikada.

U invaziji na Ukrajinu, ruski predsjednik raskinuo je društveni ugovor na kojem se temeljila njegova popularnost tokom njegove 24 godine na vlasti – osiguranje relativnog prosperiteta ruskom narodu. Stotine omiljenih zapadnih bredova povukle su se iz zemlje dok su sankcije izazvale šok u ekonomiji.

“U nekom smislu, rizici od Putinovog gubitka položaja sada su vjerovatno veći nego što su bili”, rekao je Timothy Frye, profesor političkih nauka na Univerzitetu Columbia.

“Glavno postignuće tokom njegovih 20 i više godina na vlasti bilo je postizanje stabilnosti u Rusiji.”

Rat je Putinovu poziciju učinio neizvjesnijom, a ruski čelnik osvajanje Ukrajine očito vidi kao egzistencijalnu stvar. Spektakularan poraz, kažu stručnjaci, mogao bi predstavljati ozbiljan izazov njegovoj vladavini, ali Putinov odlazak s dužnosti nakon što rat završi nipošto nije gotov zaključak.

“Mislim da moramo pronaći put naprijed na temelju pretpostavke da bi Putin još neko vrijeme mogao biti predsjednik Rusije”, rekla je Fiona Hill, koja je bila Trumpova glavna savjetnica za Rusiju u Vijeću za nacionalnu sigurnost SAD-a.

Čak i ako Putin napusti dužnost, postoji velika šansa da će onaj ko ga slijedi biti izabran po njegovom liku.

“Naglasio bih da je takozvani putinizam raširen u Rusiji u mnogim krugovima”, rekao je Mikk Marran, koji je do oktobra prošle godine bio šef estonske obavještajne službe.

Bolje Putin nego promjene

Ankete nezavisnog Levada centra i interna istraživanja Kremlja, do kojih je došla Meduza, ukazuju na sve veću podršku mirovnim pregovorima, što bi Putinu moglo pružiti put da rat pregovorima okonča bez opasnosti od bijesa javnosti.

Međutim, to bi mogao biti mač sa dvije oštrice, jer istraživanje Levada centra pokazuje da se Rusi odlučno protive vraćanju teritorija koje je Rusija okupirala u Ukrajini.

“Postoji šansa, posebno u scenariju dogovora strana, da to ne postane egzistencijalno za Putinov režim – ali samo ako je voljan krenuti prema tom cilju”, rekla je Liana Fix, saradnica za Evropu pri Vijeću za vanjske poslove.

Drugi mogući scenario je da rat preraste u nerješiv zastoj. Vojni analitičari ne vide znakove da Putin odustaje od svog krajnjeg cilja zauzimanja Ukrajine u cijelosti, čak iako su ruske snage imale zapanjujuće gubitke – prema nedavnoj procjeni američkih zvaničnika, blizu 200.000 mrtvih. Takvi zapanjujući gubici brzo bi opteretili mnoge vođe, ali s Putinove tačke gledišta, cijena nenastavka rata bila bi gubitak same Rusije.

“U Putinovim očima, alternativa bi bila izgubiti 145 miliona Rusa. To je pitanje postojanja Rusije”, rekla je Tatjana Stanovaja, viša saradnica u Fondaciji Carnegie za međunarodni mir.

Ratovi, dobijeni ili izgubljeni, rijetko svrgavaju moćnike poput Putina. Studija iz 2016. koju su provele naučnice Sarah Croco i Jessica Weeks otkrila je da su od 1919. autoritarni lideri visoko personaliziranih režima uglavnom izdržali ratove koje su vodili  – bez obzira koliko su bili loši. Ratovi čak mogu ponuditi zaštitu od državnih udara, rekla je Andrea Kendall-Taylor, koja je proučavala političku dinamiku autoritarnih režima kao viša analitičarka u CIA-i, piše Foreign Policy.

Ruske elite i dalje vide Putina kao najbolju šansu da spriječe potpuni kolaps sistema kakvog poznaju, rekla je Stanovaja. U očima ruskih najviših dužnosnika, dvije najneposrednije prijetnje statusu quo dolaze od novopečenih autsajdera – poput Jevgenija Prigožina, vlasnika plaćenićke Wagner grupe – ili od narodne pobune ruskog društva, dodala je Stanovaja. “Među elitama postoji tako izražen strah da se sve može srušiti, pa tako više vole imati Putina nego suočiti se s bilo kakvim promjenama”, rekla je.

Mračni ekonomski oblaci

S prostorom za neslaganje u Rusiji koji je brutalno ugušen i anketama javnog mnijenja koje pokazuju veliku javnu podršku ratu, strahovi elite od pobune na lokalnom nivou čine se neopravdanim.

Ali iskre je teško uočiti; Malo je ljudi očekivalo da će samoubistvo tuniskog prodavača voća 2011. izazvati pobune i građanske ratove širom Bliskog istoka.

“Uvijek se pokušavam podsjetiti na zabludu linearnog razmišljanja koje obično imamo. Ko bi mogao predvidjeti dolazak [bivšeg sovjetskog vođe Mihaila] Gorbačova?” rekao je Fix.

“Uvijek se trebamo pripremiti za iznenađenja koja se mogu dogoditi.”

Blagi tračci nade koji postoje za budućnost Rusije leže u njenom stanovništvu, a ne među elitom. Rusi su, primijetio je Frye u svojoj knjizi, bogatiji i bolje obrazovani od prosječnog građanina autokratije. Mlađe generacije u Rusiji pokazale su se, prema anketama, mnogo otvorenije prema Zapadu, a nedavna istraživanja pokazuju da su mladi u zemlji skeptičniji prema ratu od starijih. Barem na papiru, Rusija nije obavezna ostati autoritarni režim.

“Slika o budućnosti Rusije više je mješovita od jednostavnog stava da će sve biti uredu ako se riješimo Putina ili da je Rusija težinom historije osuđena na autokratski režim”, kaže Frye.

Iznad zidova Kremlja, ekonomski oblaci izgledaju mračno – bez obzira na to kako se rat odvija. SAD i njegovi saveznici nametnuli su valove neviđenih finansijskih kazni Rusiji, koja je nadmašila Iran i postala zemlja s najviše sankcija na svijetu. Ali dosadašnji učinak bio je daleko od scenarija spaljene zemlje, predviđenog prije invazije. Međunarodni monetarni fond predvidio je da će ruska ekonomija ove godine ostvariti malen rast od 0,3 posto, dok ekonomisti koje je anketirala Ruska centralna banka predviđaju manje lijepo, ali daleko od katastrofalnog, smanjenje od 1,5 posto.

“Sve dok Rusija nastavlja negdje prodavati naftu, plin i robu, država će nastaviti stvarati prihode”, rekao je Hill.

Stručnjaci za sankcije primjećuju da te kazne nikada nisu imale za cilj urušiti rusku ekonomiju, već su prije imale za cilj razbiti moskovski ratni stroj – nešto za šta američki zvaničnici vjeruju da se dešava. Mogućnost Rusije da pristupi naprednim poluprovodnicima smanjena je za 70 posto, procijenilo je američko ministarstvo finansija prošle godine, čime je proizvodnja sofisticiranih hipersoničnih balističkih projektila gotovo zaustavljena.

Malo vjerovatan potpuni kolaps Rusije

Međutim, Moskva se pokazala sposobnom napraviti pustoš u Ukrajini koristeći nesofisticirane bespilotne letjelice iranske proizvodnje.

U isto vrijeme, Rusija je godinama pokušavala zaštititi svoju ekonomiju od sankcija, a autoritarni režimi mogu se pokazati iznenađujuće otpornim – Iran je još uvijek prijetnja Bliskom istoku uprkos godinama međunarodnih napora da se režim izolira i prekine njegovo finansiranje.

“Postoje zemlje širom svijeta koje se nekako uspijevaju održati na okupu i nastavljaju s jakom prisilom, poput Irana, ali ne pridonose prosperitetu čovječanstva”, rekao je Hill.

Još jedan scenarij o kojem Zapad raspravlja je da je Putin možda pokrenuo raspad Ruske Federacije, budući da bi se njene konstitutivne republike – od kojih su mnoge bile otete tokom stoljeća imperijalne ekspanzije – mogle nastojati odvojiti od Moskve. Izvještaji da su ruske etničke manjine neproporcionalno korištene kao topovsko meso u ratu dodatno su potaknula ta nagađanja.

Većina stručnjaka smatra da je potpuni kolaps Rusije malo vjerovatan, budući da je Moskva ustrajno radila na oduzimanju političke moći svojoj 21 konstitutivnoj republici.

“Ne vidim previše snage u tim regijama da se odvoje. Mislim da je vjerovatnoća za to prilično mala”, rekao je Marran.

Također je teško zamisliti da se Rusija rascjepka, a da ne upadne u krvavi haos – kao što se dogodilo u bivšoj Jugoslaviji, iako u puno većoj mjeri. Moskva je vodila dva brutalna rata 1990-ih i ranih 2000-ih, nastojeći ugušiti separatističke pokrete u malenoj planinskoj republici Čečeniji.

“Ako razmišljate o zemlji sa 6.000 nuklearnih bojevih glava koja se tako raspada, to je prilično zastrašujuća perspektiva”, rekla je Angela Stent, ekspertica za rusku vanjsku politiku.

Prije manje od dvije godine, u junu 2021, Putin i novi predsjednik SAD-a Joe Biden susreli su se u vili iz 18. stoljeća na obalama Ženevskog jezera dok je Washington pokušavao izgraditi “stabilan i predvidljiv” odnos s Rusijom. Samo nekoliko mjeseci kasnije, američki obavještajni zvaničnici počeli su hvatati prve znakove da je Rusija krenula u rat, a odnosi između SAD-a i Rusije od tada su strmoglavo krenuli prema dolje.

Ograničen raspon opcija za promjene

S Putinom, ili barem putinizmom, koji će se zadržati u doglednoj budućnosti, malo je vjerovatno da će se odnosi Rusije i Zapada poboljšati nakon rata, a Ukrajina će ostati pod prijetnjom. Neophodni napori da se Moskva pozove na odgovornost za zločine počinjene u Ukrajini dodatno će zakomplicirati stvari.

“Uprkos svim pozitivnim učincima koje bi ruski poraz mogao imati… ovo neće biti zlatno doba stabilnosti. Trebamo se pripremiti za poraz Rusije jednako kao što se trebamo pripremiti za povratak Rusije”, rekao je Fix.

U nadama da bi se Rusija mogla rekonstruirati kao Njemačka nakon Drugog svjetskog rata zanemaruje se kako se to dogodilo.

“Nije Nijemcima iznenada izašlo iz duše da im je potrebna demokratija i [preispitivanje] vlastite historije. Okupacione vlasti bile su te koje su Njemačku natjerale na denacifikaciju i izgradnju demokratskih struktura”, dodao je Fix.

Dok će zvaničnici obavještajnih službi i planeri politike širom Zapada nastaviti pomno analizirati Rusiju tražeći naznake gdje zemlja ide, raspon realnih opcija za promjene unutar Rusije ostaje vrlo ograničen.

“Jedna stvar koju smo naučili u 30 godina od raspada SSSR-a je da Zapad i SAD imaju veoma malo utjecaja na ono što se događa unutar Rusije”, rekao je Stent.