NI: Eskalacija rata u Ukrajini slijedi, sa tenkovima ili bez njih

Odluka SAD-a i NATO-a da isporuče borbene tenkove „M1 Abrams“ i „Leopard 2“ Ukrajini za rat protivi Rusije logičan je nastavak događaja iz prošle kalendarske godine, pišu u tekstu za National Interest Sreve Cimbala i Lawrence Korb, koji konstatuju da će s tenkovima ili bez njih, u Ukrajini uslijediti eskalacija.

U tekstu se podsjeća da se odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina da napadne Ukrajinu u februaru 2022. nije pokazala onako dobrom kako je Kremlj očekivao, jer se, umjesto da sruši vladu u Kijevu, Moskva uvukla u skup i dugotrajan rat iscrpljivanja.

Vojni nastup ruskih snaga također je bio razočaravajući za njihovo političko i vojno vodstvo, a povremene rotacije komandanata na terenu nisu previše poboljšale stvari.

Na istoku i jugu Ukrajine nastavljaju se teške borbe između ruskih i ukrajinskih snaga. Rusija sada održava odbrambenu liniju od 1.300 kilometara i vrši pregrupisavanje kako bi kasnije ove godine, što mnogi očekuju, počele veliku ofanzivu.

Kako bi odgovorila na očekivanu rusku ofanzivu u kasnu zimu ili rano proljeće, Ukrajina treba dodatna sredstva za modernu bitku zrak – zemlja, uključujući borbene tenkove, oklopne transportere, artiljeriju dugog dometa, napredne odbrambene sisteme projektila i obučene operatere koji mogu koristiti ovu opremu za najbolji učinak, pišu autori.

Dva aspekta eskalacije u ratu

Najave američkog predsjednika Joea Bidena i generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga da će SAD poslati Ukrajini 31 tenk „Abrams“, raščistile su put Njemačkoj, Poljskoj i drugim članicama NATO-a da pošalju stotine tenkova „Leopard 2“ Ukrajini.

Autori pojašnjavaju da problem eskalacije u ratnim vremenima ima najmanje dva dijela, a to su vojno-tehnički i političko-psihološki. Vojno-tehnički aspekt je vođenje bitke i osiguranje potrebnih sastojaka za to – jedinica, opreme, municije, komandovanja, kontrole, obavještanih podataka…

Same ove komponente učinkovitog djelovanja na ratištu dovoljno su izazovne. Svega nekoliko bitki prođe tačno onako kako je planirano, pa se, dok se borbe nastavljaju, može očekivati velika količina neizvjesnosti i haosa.

Političko-psihološki aspekt eskalacije još je izazovniji. Ovaj se aspekt pojavljuje na dva načina: prvo, u percepcijama i očekivanjima političkih vođa i njihovih viših vojnih savjetnika, i drugo, u stavovima glavnih domaćih političkih snaga u svakoj zemlji, uključujući elitne utjecajne osobe i masovnu javnost.

Što se tiče političko-psiholoških aspekata eskalacije, čini se da je Rusija već dobro pogođena. Njen lošiji vojni učinak u poređenju sa prijeratnim očekivanjima posramio je Kremlj i više vojne komandante. Moral jedinica je oslabio, a pojavio se i široko rasprostranjen otpor pozivanju dodatnih snaga.

Čini se da Putin vjeruje da je uvjerio rusku javnost u nužnost ovog dugotrajnog rata, ali to pretpostavljeno uvjerenje je krhko i zavisi od sposobnosti ruskih snaga da pruže uvjerljive dokaze o napretku na ratištu. U međuvremenu, ukrajinske vojne snage nadmašile su većinu predratnih očekivanja. To je navelo ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i njegove savjetnike da vjeruju da će više vrhunske vojne opreme od NATO-a, zajedno s drugom podrškom koja uključuje obavještajne podatke, obuku, logistiku i sisteme komandovanja i kontrole, omogućiti ukrajinskim snagama da krenu u ofanzivu i preuzimu teritorije koje je Rusija prethodno okupirala ili proglasila pripojenim.

Američki tenkovi kao lični izazov Putinu

U skorijoj budućnosti, navodi se, postoje najmanje dva potencijalna scenarija eskalacije – vertikalni i horizontalni. Vertikalna eskalacija podrazumijevala bi upotrebu većeg i razornijeg konvencionalnog oružja i, u najgorem slučaju, rusko pribjegavanje taktičkom nuklearnom oružju kratkog ili srednjeg dometa. Horizontalna eskalacija podrazumijeva širenje sukoba na druge zemlje, uključujući možda i neke zemlje članice NATO-a.

Iz ruske perspektive, NATO je već uključen u indirektan rat protiv Rusije, a simbolika američkih tenkova koji su raspoređeni u Ukrajini mogla bi izgledati kao lični izazov Putinu i njegovom vojnom vodstvu od strane Washingtona.

Osim horizontalne i vertikalne eskalacije, ili Rusija ili NATO mogli bi se uključiti u eskalaciju domena. Jedan primjer eskalacije domena bili bi cyber napadi velikih razmjera jedne strane na vojne, ekonomske ili društvene mete druge strane.

Znamo da velike sile već imaju sposobnost stalnog ispitivanja vojnih i civilnih računarskih i komunikacijskih mreža drugih. U slučaju rata mogu se očekivati još agresivniji pokušaji krađe tajni i izazivanja destrukcije. Strana koja osjeća da gubi „kinetički“ rat mogla bi se okrenuti cyber ratu kako bi to kompenzirala eskalacijom na drugom mjestu.

Još jedan primjer eskalacije domena mogla bi biti šira upotreba bespilotnih letjelica za napad ili odbranu vojnih i drugih sredstava, što je Rusija već učinila u mnogo većoj mjeri od Ukrajine. Obje strane koristile su bespilotne letjelice za izviđanje, kontrolu komandovanja i napade. Ekspanzija ograničenih napada dronovima u masovnije letove, kako se tehnologija bude poboljšavala, odgovarala bi komandantima i softverskim inženjerima koji su okrenuti tehnologiji.

Atentati na političke ili vojne vođe

Eskalacija domena također bi mogla poprimiti oblik ciljanih atentata na političke ili vojne vođe, što je taktika koju je Rusija, ali ne i Ukrajina, koristila. Zapravo, naširoko se izvještavalo o navodima o ruskim tajnim naporima da ukloni ukrajinske vođe tokom ranih faza rata. Osim udarnih odreda komandosa, Rusija bi također mogla upotrijebiti napredne tehnologije za precizne udare bespilotnim letjelicama, mikrovalovima ili laserima, između ostalih mogućnosti, protiv pojedinih ukrajinskih čelnika ili vitalnih centara donošenja odluka u Ukrajini.

Konačno, i na veliku žalost, eskalacija može poprimiti oblik zločina protiv čovječnosti. Namjerno ciljanje civila za terorizam s učinkom šoka, osim bilo koje legitimne vojne svrhe, jedna je od opcija kojoj pribjegavaju frustrirane vođe suočene sa razočarenjima na bojnom polju. U vezi s tim, Rusija je namjerno raketama ciljala ukrajinske civile, uključujući napade na škole, bolnice, stambene zgrade i električne mreže.

Ovaj šok ima za cilj obeshrabriti podršku ratu u Ukrajini, ali je imao suprotan učinak. Javna podrška ratu protiv Rusije i vladi Zelenskog ostala je snažna, a ruski zločini samo su delegitimizirali razloge Kremlja za rat, a poslužili su i za dodatno osnaživanje Ukrajine i NATO-a i njihovom cilju da spriječe Rusiju da preuzme trajnu kontrolu nad bilo kojim dijelom Ukrajine, bez obzira koliko vremena bude trebalo za to, konstatuju autori.