NI: Priprema li se Rusija za nuklearni test?

Ruski predsjednik Vladimir Putin najavio je prije nekoliko dana rusku suspenziju sporazuma Novi START.

Radi se o posljednjem preostalom sporazum o kontroli nuklearnog naoružanja između Rusije i SAD-a. Ugovor ograničava veličinu oba arsenala na 1.550 nuklearnih bojevih glava raspoređenih na 700 strateških sistema — kombinacija interkontinentalnih balističkih projektila (ICBM), balističkih projektila koji se lansiraju sa podmornica i bombardera dugog dometa.

Također, pruža postupak provjere koji službenicima svake zemlje omogućuje inspekciju nuklearnih lokacija u drugoj.

Iako se Rusija nije službeno povukla iz sporazuma, njegova suspenzija vjerojatno nagovještava raspad ugovora.

Moguće je buduće širenje ruskog nuklearnog arsenala. Međutim, trenutna briga je nastavak nuklearnog testiranja. Ruski predsjednik Vladimir Putin spomenuo je mogućnost testiranja u svojoj objavi, poručivši Rosatomu – ruskoj državnoj kompaniji za nuklearnu energiju – da počne pripreme za testiranje.

U tekstu za portal National Interest, autor Spencer Warren tvrdi da će to testiranje imati dva cilja.

Sredstvo ‘prisilne’ diplomatije

Prvo, Rusija će koristiti nuklearne testove kao sredstvo “prisilne” diplomatije. Testovi će se vremenski uskladiti sa događajima od političke ili vojne važnosti. Ti bi se testovi mogli dogoditi prije novih ofanziva u Ukrajini ili širenja ruskih napada na civilnu infrastrukturu.

Osim Ukrajine, nuklearno testiranje moglo bi prethoditi naporima da se destabiliziraju drugi ruski susjedi, kao što je moguća zavjera za svrgavanje moldavske vlade, na šta se ovih dana upozorava.

Ovi nuklearni testovi poslužili bi kao signali da je Rusija voljna upotrijebiti svoj arsenal u slučaju američkih ili NATO-ovih operacija protiv Rusije.

U slučaju ruskih vojnih operacija – bilo da je riječ o trenutnoj operaciji u Ukrajini ili budućim operacijama negdje drugo – ti bi testovi mogli biti dio ruske strategije za sprečavanje eskalacije lokalnog sukoba u regionalni. Ovo upravljanje eskalacijom centralna je osobina ruske vojne doktrine. Stručnjaci tvrde da je nuklearno oružje važan alat za upravljanje eskalacijom, iako postoji rasprava o tome kako se to oružje može koristiti.

Rusija već šalje nuklearne signale u te svrhe. Putin i drugi ruski čelnici više su puta koristili nuklearne prijetnje tokom i prije rata u Ukrajini. Hipersonično oružje s nuklearnim mogućnostima raspoređeno je u Kalinjingradu i u Siriji — te u dometu ima glavne gradove zemalja članica NATO-a u zapadnoj Evropi i na Mediteranu. Nuklearna testiranja bila bi novi nuklearni signali.

Ova strategija nije isključivo ruska. Sjeverna Koreja također kombinuje nuklearna testiranja s političkim ciljevima. Sjevernokorejske probe često se podudaraju sa zajedničkim američko-južnokorejskim vojnim vježbama, inauguracijom novih američkih ili južnokorejskih predsjednika ili važnim događajima u odnosima SAD-a s Južnom Korejom, Japanom ili Kinom.

Drugi cilj novog nuklearnog testiranja je poboljšanje ruskog nuklearnog arsenala. Rusija je trenutno uključena u veliki program nuklearne modernizacije koja utiče na sve tri strane ruske nuklearne trijade i uključuje nadogradnje postojećih sposobnosti, poput razvoja interkontinentalnog balističkog projektila Sarmat ili podmornica Borei-A, kao i novih sistema kao što je hipersonični klizni projektil Avangard.

I Rusija i SAD razvili su nove bojeve glave i sisteme bez detoniranja nuklearnog oružja tokom posljednjih nekoliko decenija. Računarsko modeliranje omogućilo je objema zemljama da dizajniraju i procijene novo oružje. Američko nuklearno održavanje i modernizacija kroz Program upravljanja zalihama ministarstva energetike bili su uspješni. Zvaničnici očekuju da će se u doglednoj budućnosti više oslanjati na upravljanje zalihama, nego na testiranjima uz detonacije.

Nagađanja o stanju ruskog nuklearnog arsenala

Ruski vojni programi održavanja i modernizacije nisu bili tako pouzdani kao američki. Rusija je doživjela vojne neuspjehe u Ukrajini, uprkos sveobuhvatnom i skupom konvencionalnom programu modernizacije nakon šokantno lošeg učinka tokom rusko-gruzijskog rata 2008. godine.

Pojavili su se izvještaji o korupciji i nesposobnosti u ruskoj odbrambenoj industriji i vojsci, u kojima se navodi da je veliki dio ruskih ulaganja u konvencionalnu modernizaciju otišao u džepove raznih elita umjesto u novu i bolju opremu.

Neuspjeh ruske konvencionalne modernizacije doveo je do nagađanja o stanju ruskog nuklearnog arsenala. Korupcija i nesposobnost ruskog odbrambenog industrijskog i vojnog vodstva mogu degradirati pouzdanost ruskog oružja.

Testiranje bi, piše autor, moglo omogućiti ruskim čelnicima da potvrde sposobnosti novih sistema bolje od računarskog modeliranja, ublažavajući strahove od nepouzdanog nuklearnog odvraćanja.

Testiranje također pokazuje protivnicima da će ovo oružje djelovati, poboljšavajući sposobnosti odvraćanja ruskog nuklearnog arsenala.

Ako se testiranje i dogodi, ono će se najvjerojatnije dogoditi na Novoj Zemlji. Arktički arhipelag je jako militariziran i bio je jedna od glavnih lokacija za nuklearna testiranja bivšeg SSSR-a. Tamo je testirana Car Bomba, najveća dizajnirana i detonirana nuklearna naprava.

Rusija je tokom posljednjih nekoliko godina povećala razvoj vojne infrastrukture i sposobnosti na svom krajnjem sjeveru, uključujući Novu Zemlju. Regija se smatra kritičnom za rusku sigurnost, a nastavak nuklearnog testiranja povećao bi njenu stratešku vrijednost za Moskvu. To bi moglo dovesti do daljnje militarizacije ruskog Arktika.

Povećanje militarizacije Arktika imalo bi značajne strateške posljedice za druge arktičke sile, od kojih su sve članice NATO-a, ili to žele postati.

Sporovi na Arktiku

Rusija je proširila svoja potraživanja na arktičko morsko dno u posljednjih nekoliko godina, dovodeći svoje teritorijalne zahtjeve u veću vezu s onima Kanade i Norveške. Rusija i Norveška također su uključene u napete odnose duž svojih kopnenih i morskih arktičkih granica. Ti su sporovi postali sve više militarizirani. Povećanje ruske vojne imovine na Arktiku zaoštrilo bi ove sporove i povećalo nesigurnost drugih arktičkih država, te i SAD-a.

SAD treba pokušati oživjeti rusko učešće u sporazumu, no, malo je vjerovatno da će napori biti uspješni, pogotovo bez ustupaka koji su neprihvatljivi SAD-u i njihovim saveznicima.

S obzirom na vjerojatni neuspjeh diplomatskih pokušaja prema Moskvi, SAD i NATO moraju biti spremni suočiti se s nastavkom ruskog nuklearnog testiranja.

Američka nuklearna testiranja vjerovatno nisu potrebna. Međutim, poboljšanje odbrane na Arktiku — regiji kojoj su SAD odbacile prioritet — jeste. Uz razvoj vlastitih sposobnosti, SAD mora sarađivati sa ključnim arktičkim partnerima poput Kanade, Norveške i Danske. Nearktičke članice NATO-a, poput Velike Britanije i Francuske, također bi trebale sarađivati s arktičkim saveznicima i osigurati da njihove pomorske snage mogu pridonijeti jačanju sigurnosti na Arktiku.

Ovo također povećava hitnost učlanjenja Švedske i Finske u NATO. Obje zemlje su arktičke sile i dodaju značajne vojne sposobnosti savezu u ranjivoj regiji. Oni također imaju sredstva i geografski položaj za pružanje važnih obavještajnih podataka o ruskim aktivnostima na ili u blizini Nove Zemlje.

Ruska obustava sudjelovanja u Novom START-u posljednji je u nizu događaja koji su doveli do vjerojatne smrti sporazuma. Rusija je javno suspendovala američke inspekcije ruskih lokacija u augustu i u decembru se povukla sa sastanka bilateralne konsultativne komisije Sporazuma u Kairu. Inspekcije provjere na licu mjesta u prekidu su od 2020. zbog pandemije COVID-19.

Zašto Rusija sada preduzima ovaj korak? Vjerovatni razlog je to što su se troškovi povlačenja za Rusiju smanjili, dok su prednosti testiranja postale važnije. Rusija će morati povećati svoje oslanjanje na nuklearno oružje kako bi odvratila ili protivničku agresiju na Rusiju ili međunarodnu intervenciju za podršku Ukrajini.

U međuvremenu, povlačenje iz ugovora vjerovatno bi izazvalo značajnu osudu međunarodnih aktera. Pristalice veće kontrole naoružanja pozvale bi na povećanje izolacije Rusije. To bi moglo naštetiti ruskoj trgovini i odnosima s evropskim susjedima.

Moguće širenje nuklearnog arsenala

Ova se potencijalna šteta već dogodila. Izolacija Rusije od tih država znatno je porasla tokom rata, a trgovina s Evropom – naročito naftom i plinom – naglo je opala. Velik dio te trgovine prešao je u Kinu i Indiju, s potencijalom budućeg rasta trgovine i s Pekingom i s Delhijem. Nijedna od te dvije zemlje nema snažnu podršku sporazumima o kontroli naoružanja. Kina se opirala nastojanjima da se uvede u režim kontrole i ima interes proširiti sopstveni arsenal. Također je izgradila tijesno partnerstvo s Rusijom.

Indija je, pak, bila otvoreni kritičar globalnog režima kontrole naoružanja od početka 1960-ih. Indija bi također mogla imati ekonomske koristi od novih nuklearnih testiranja. Napredak u tehnologiji nuklearnog oružja mogao bi se preliti na ruski civilni nuklearni sektor, koji je bio važan partner za malu, ali rastuću industriju nuklearne energije Indije.

Smrt Novog START-a je vjerovatno pred nama, piše autor. Posljedica toga je sve veći potencijal za novu eru ruskog nuklearnog testiranja. Ovo testiranje će povećati učinkovitost ruskog nuklearnog oružja, postati alat za prisilnu diplomatiju i dovesti do veće militarizacije na Arktiku. Rusija bi također mogla proširiti svoj nuklearni arsenal.

Ali strateški i politički učinci toga vjerojatno će biti manji od učinaka nuklearnog testiranja. SAD imaju veliku zalihu neraspoređenog nuklearnog oružja koje bi neko vrijeme moglo parirati ruskoj nuklearnoj ekspanziji. A to će širenje biti ograničeno finansijskim ograničenjima i ograničenjima resursa, naročito budući da konvencionalni gubici povećavaju troškove zamjene materijala.