Mediji: Kako je ruska invazija na Ukrajinu promijenila geopolitiku?

Ruski rat protiv Ukrajine u nekim je aspektima promijenio svjetski poredak, uključujući formiranje novih blokova, što nije viđeno od Hladnog rata, piše u analizi AFP-a.

Rat zapravo znači da Moskva riskira da postane običan vazal ili satelit Pekinga, piše francuska agencija (EPA)

Ruska invazija na Ukrajinu u nekim je aspektima promijenila svjetski poredak, uključujući formiranje novih blokova, što nije viđeno od Hladnog rata, piše u analizi agencije France Presse (AFP).

Rat je zaoštrio postojeću globalnu tendenciju formiranja blokova oko Washingtona i Pekinga.

“Prešli smo u haotični multipolarni svijet, u kojem je sve oružje – energija, podaci, infrastruktura, migracije”, rekao je šef evropske diplomatije Josep Borrell u decembru.

“Geopolitika je ključna riječ, sve je geopolitika.”

Centralna Azija, Kavkaz, Balkan, Afrika i azijsko-pacifička regija poprišta su borbi za utjecaj između velikih sila poput Kine, Evropske unije, Rusije i Turske, bilo putem finansiranja infrastrukturnih projekata ili sporazumima na području trgovinske, vojne ili diplomatske saradnje.

Rat u Ukrajini dodatno je protresao stvari, oslabivši ruski utjecaj u bivšim sovjetskim republikama u centralnoj Aziji i omogućivši Turskoj novu ulogu posrednika.

“Ta haotična reorganizacija je realna, ali vjerovatno privremena”, kazao je Pierre Razoux, direktor think-tanka FMES iz Francuske.

Peking podržava Moskvu, ne izaziva Zapad

“Neminovno je da će po završetku rata Rusija i Evropa biti slabije i iscrpljene, dok će dva velika pobjednika biti SAD i Kina”, dodao je.

Kina mora promatrati rat u svjetlu svog dugoročnog strateškog cilja da postane vodeća svjetska sila do 2049. godine.

Premda Peking podržava Moskvu, izbjegava poteze koji bi mogli odbiti Zapad.

“Kina se ne distancira, nego konsolidira svoj tješnji odnos” s Rusijom, rekla je Alice Ekman, analitičarka za Aziju pri Evropskom institutu za sigurnosne studije.

U svom godišnjem izvještaju objavljenom u februaru, estonske obavještajne službe ocijenile su da je “suzdržanu podršku [kineskog predsjednika] Xi Jinpgina ratu [ruskog predsjednika Vladimira] Putina prerano smatrati znakom distanciranja od Rusije”.

Podrška nije i potpuna saglasnost, pa Kina ne pruža isti nivo pomoći kao što je Washington pruža Ukrajini, ali “moramo pogledati činjenice: ekonomske veze su ojačale”, kazala je Ekman.

Rat, zapravo, znači da Moskva riskira da postane običan vazal ili satelit Pekinga.

“Rusija nije u poziciji da pregovara s Kinom, koja će uzeti što god poželi od Rusije, ne dajući Moskvi ono što ona želi, kao što su oružje i ključne elektroničke komponente”, rekla je ekonomistica Agathe Demarais, stručnjakinja za sankcije.

“Kremlj računa na diversifikaciju geopolitičkih, ekonomskih i strateških veza s Turskom, Bliskim istokom, Iranom i Afrikom kako bi ograničio ovisnost o Kini”, kazao je Razoux.

Evropljani boluju od ‘strateškog odugovlačenja’

Ruski golemi nuklearni arsenal, daleko veći od kineskog, također sprečava da joj postane posve podčinjena.

Kad je riječ o Evropskoj uniji, rat je prilika da pokaže da može djelovati kao ključni igrač, ali donosi i opasnost da ponovo bude “druga violina” Washingtonu.

“Evropa ne stoji preloše, pokazala je otpornost i sposobnost da reagira jako brzo od početka rata, s vojnom pomoći, pomoći za izbjeglice, smanjenjem energetske ovisnosti o Rusiji”, rekao je visoki evropski političar, koji je želio ostati neimenovan.

Demarais je rekla da “očito postoje dva bloka – jedan je američki, a drugi kineski sa saveznicima i Rusijom”.

“Hoće li Evropa postati treći blok ili će biti u savezništvu s Amerikancima?”, pita se.

Ujedinjeni s Washingtonom u podršci Kijevu, evropski čelnici žele “ojačati odnose sa SAD-om, ali shvataju da bi mogli opet ostati sami na jedan ili dva mandata ako izolacionist osvoji Bijelu kuću”, kazao je Razoux.

Budući da više atlantistički orijentirane države članice EU-a ne vide budućnost izvan američkog i NATO sigurnosnog kišobrana, Unija traži još područja u kojima bi mogla smanjiti strateške ovisnosti pored ruskih fosilnih goriva, koja su sada uglavnom eliminirana.

Deklaracija samita u Versaillesu u martu prošle godine navela je kao prioritetne sektore sirovine, poluprovodnike i hranu.

Bruno Tertrais iz francuske Fondacije za strateška istraživanja (FRS) rekao je da Evropljani boluju od “strateškog odugovlačenja”, odbijajući djelovati sve dok ne ostanu bez drugih opcija.

‘Ako niste za stolom, onda ste na jelovniku’

Ipak, EU će nastojati izboriti se za mjesto za pregovaračkim stolom kojim će se okončati rat.

Kako se kaže, “ako niste za stolom, onda ste na jelovniku”, kazao je Tertrais.

“Ne želim da samo Kinezi ili Turci pregovaraju o tome šta će se dogoditi”, rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron za Le Monde u decembru.

Bivši američki predsjednik Barack Obama prognozirao je 2009. godine da će “odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Kine oblikovati 21. stoljeće”, predviđajući skretanje američke pažnje sa Atlantika prema Pacifiku.

Ali, ruska invazija na Ukrajinu sugerira da odvajanje od Evrope možda neće biti tako lako za bivšeg Obaminog potpredsjednika i sadašnjeg predsjednika Joea Bidena.

“Rusija koči američki zaokret prema Kini. SAD mora relativno brzo riješiti to evropsko pitanje”, kazao je zapovjednik francuskih kopnenih snaga, general Bertrand Toujouse.

Biden mora “balansirati”, rekla je naučnica Univerziteta u Washingtonu Giovanna De Maio, ističući “jačanje poziva američkih političara da se sukob zaustavi što je moguće prije” i prigovaranje Republikanske stranke zbog toga što šalje oružje Ukrajini.

U invaziji na Ukrajinu mogu se naučiti mnoge lekcije o potencijalnom sukobu s Kinom oko Tajvana, kazao je nedavno američki zapovjednik u Japanu, general James Bierman, za Financial Times.

SAD ‘priprema scenu’ u Japanu, na Filipinima…

“Nakon ruske agresije 2014. i 2015. godine iskreno smo pristupili pripremama za budući sukob: obuka Ukrajinaca, priprema zaliha, identifikacija lokacija sa kojih bismo mogli pružati podršku…”, rekao je.

“To zovemo priprema scene. I pripremamo scenu u Japanu, na Filipinima i drugim lokacijama.”

Uz to što šalju oružje, ukrajinski saveznici nastoje ugušiti rusku ekonomiju strogim sankcijama.

Trgovinske mjere osjećaju se i na globalnom sistemu slobodne trgovine, koji je dominirao od kraja Hladnog rata, iako je već bio načet.

“Sankcije će popuniti prazninu u diplomatskom prostoru između neučinkovitih izjava i potencijalno smrtonosnih vojnih operacija”, napisala je Demarais u knjizi Backfire.

Na području energetike, gdje Rusija ima veliku težinu, sankcije poput odluke skupine G7 i EU-a da ograniče cijenu sirove nafte “označile su kraj globalnog tržišta” fosilnim gorivima, rekao je direktor Totalenergiesa Patrick Pouyanne za AFP.

“Šta uopće znači ideja globalne cijene nafte kada odlučimo nametnuti plafone, kada veliki kupci kao što su Kina i Indija [koje nisu uvele sankcije] mogu kupovati od Rusa po drugačijoj cijeni?”, pita se Pouyanne.

Velike sile pomalo odustaju od nekad jako cijenjenih načela slobodne trgovine i u drugim područjima, kao u slučaju američkih restrikcija na prodaju nekih kompjuterskih čipova Kini ili indijske suspenzije izvoza pšenice.

Sve se posljedice nadovezuju na udarac pandemije korona virusa na globalne opskrbne lance.

“Tendencija svijeta prema fragmentaciji potiče od prije rata, ali dvostruki šok pandemije i rata to je ubrzao”, kazala je Demarais.

Protesti, nacionalne političke krize, nasilje, žrtve

Rat je indirektno doveo do porasta cijena hrane, grijanja i stanovanja – tri osnovne ljudske potrebe – od zemalja u razvoju u Africi do bogate Evrope.

“Globalna kriza rasta životnih troškova je već ovdje”, upozorio je Svjetski ekonomski forum (WEF) u svom Izvještaju o globalnim rizicima 2023. godine, napominjući da je pritisak rastao i prije pandemije COVID-19.

Premda neke vlade pokušavaju ublažiti te posljedice, “2022. godine smo svjedočili nezapamćenom valu protesta zbog pristupačnosti onome što je osnovno za svakodnevni život”, istakli su Naomi Hossain i Jeffrey Hallock u istraživanju za njemačku Fondaciju “Friedrich Ebert” (FES).

“U nekoliko zemalja ti protesti eskalirali su u veće nacionalne političke krize, dovevši do značajnog nasilja, žrtava i zahtjeva za političkim promjenama”, naglasili su.

Afričke i bliskoistočne zemlje posebno su pogođene jer uvoze velike količine hrane, kao i siromašne zemlje širom svijeta, koje imaju malo finansijskog slobodnog prostora.

Izvor: Agencije