Hoće li Potop Al-Aksa dovesti do oslobađanja doživotnih zatvorenika u okupatorskim zatvorima?

Piše: Mothana Khamees, Al Jazeera.net

Tokom dogovora o razmjeni zatvorenika ”Wafa al-Ahrar”, koji je postignut između Islamskog pokreta otpora Hamas i izraelske okupacije 2011. godine, kada je pušteno 1.027 zatvorenika u zamjenu za oslobađanje vojnika Gilada Shalita, izraelski okupatori nisu pristali da se oslobode zatvorenici sa spiska od oko 40 zatvorenika, koje su označili kao ”opasne”.

Tokom cijelog boravka u zatvoru, ovih četrdeset zatvorenika je ostalo izvan okvira pregovora. Okupatori su insistirali na tome da ne budu pušteni na slobodu ni pod kojim okolnostima.

Međutim, operacija Potop Al-Aksa pokrenuta 7. oktobra, u kojoj su snage palestinskog otpora zarobile oko 250 Izraelaca, vratila je nadu zatvorenicima i njihovim porodicama. Učinila je da ideja o oslobađanju zatvorenika postane bliža ostvarenju, čak i za one s visokim kaznama. Među njima se posebno ističu imena trojice zatvorenika koji su već duže vrijeme u izraelskim zatvorima, a to su Abbas al-Sayyid, Ahmed Saadat i Ibrahim Hamed.

Dva autobusa vojnika radi Al-Sayyida

Prije nego što je postignut dogovor Wafa al-Ahrar, Ikhlas, supruga zatvorenika Abbasa al-Sayeda, priča da joj je rođak rekao u šali, što nije bilo daleko od istine: „Tvom mužu trebaju dva autobusa izraelskih vojnika da bi izašao iz zatvora.“

Al-Sayyed je osuđen na 36 doživotnih kazni i 200 godina zatvora, nakon što je uhapšen 8. maja 2002. Tereti se da je izveo niz specijalnih operacija koje su zadale bolan udarac izraelskoj okupaciji. Operacije su rezultirale smrću i ranjavanjem stotina osoba u redovima okupacije.

Umm Abdullah, njegova supruga, prisjetila se ove rečenice danas, kada otpor u Gazi drži desetke zarobljenih izraelskih vojnika i oficira. U mislima joj odzvanjaju riječi njenog supruga koji je rekao: „Bit ću oslobođen, ako Bog da. Otići će u svoj rodni grad Tulkarm, a prvo stvar koju ću tamo uraditi bit će posjeta groblju.”

Al-Sayyedova supruga je izjavila za Al Jazeeru da nikad ranije nije vidjela svog supruga ovako uvjerenog u to da će biti oslobođen. „Nikad prije nije bio toliko optimističan, čak ni tokom pregovora oko Shalita, Goldena i Arona“, rekla je. Onda je s čežnjom obavijenom uzbuđenjem i entuzijazmom dodala: „Mi ga čekamo s Božjom voljom.”

Al-Sayyed nije oslobođen tokom dogovora o oslobađanju otetog izraelskog vojnika Gilada Shalita. Također, nije gajio ni neke posebne nade da će biti oslobođen u drugom sporazumu o kojem se pregovaralo i čiju je provedbu okupacija odlagala. Pitanje ovog sporazuma je pokrenuto nakon što je Hamas zarobio dva izraelska vojnika Hadara Goldina i Arona Shaula u operaciji ”Zaštni rub” u Pojasu Gaze 2014. godine.

Njegova supruga kaže: „Ne krijem da su, od dana kada se počelo pričati o oslobađanju zatvorenika, moji osjećaji bili smireni i staloženi“. No dodaje: „Ali kada sam ugledala autobuse sa zatvorenicama i omladinom i vidjela radost njihovih porodica jer su pušteni na slobodu, počela sam da zamišljam prizore Abu Abdullahovog (Al-Sayyedovog) oslobađanja. Teško je opisati taj osjećaj. U isto vrijeme, osjeti se neki smiraj i radost zbog činjenice da bi njegov izlazak iz zatvora mogao biti blizu“.

Saadat – ‘glava za glavu’

Među četrdeset zatvorenika koji predstavljaju ”opasnost” za Izrael nalazi se i čovjek poznat po izreci: „Oko za oko, zub za zub i glava za glavu“, a on je Ahmed Saadat, generalni sekretar Narodnog fronta za oslobođenje Palestine (PFLP).

Poznat je po ovim riječima jer ih je naveo u poruci Brigadama Abu Ali Mustafa, vojnom krilu PFLP-a, na četrdesetu godišnjicu mučeništva generalnog sekretara Abu Alija Mustafe, koji je ubijen u napadu izraelskih aviona dok je bio u svojoj kancelariji 27. avgusta 2001.

Otprilike dva mjeseca kasnije, tačnije 17. oktobra, grupa pripadnika PFLP-a izvršila je atentat na izraelskog ministra turizma Rehavama Zeevija u hotelu u okupiranom gradu Jerusalemu.

Saadat je uhapšen i odveden u zatvor Palestinske uprave 15. januara 2002. gdje boravi do 14. marta 2006. godine. Nakon toga su ga uhapsile okupatorske snage i osudile na 30 godina zatvora jer je bio na čelu organizacije PFLP koju je Izrael zabranio.

Stalni oprez

Njegova supruga Abla Saadat rekla je za Al Jazeeru: „On ne govori mnogo, posebno u ovakvim situacijama. Kada smo bili optimistični u danima dogovora oko vojnika Shalita, znao je reći: ‘Ne nadaj se previše’. On je uvijek oprezan. Ali ovog puta je drugačije u svakom smislu. Nije isto zbog prisustva ovako velikog broja izraelskih zarobljenika“, kako je rekla.

„Od početka smo se nadali velikom dogovoru, s obzirom na broj zarobljenih. Kada je bio samo Shalit izašlo je više od hiljadu zatvorenika, pa šta će tek biti kada ih je više od stotinu“, dodala je.

Optimizam je rastao nakon što je dogovorena razmjena zarobljenika tokom perioda primirja, koja je uključivala žene i djecu iz izraelskih zatvora u zamjenu za oslobađanje civila, žena i djece, koji su držani u zarobljeništvu u Gazi.

Njegova supruga je citirala jednog nedavno oslobođenog zatvorenika koji je rekao da su „zatvorenici optimistični” i da se nadaju da će doći do velikog dogovora o razmjeni zarobljenika.

Najdeblji sigurnosni dosije

Ista situacija je i sa zatvorenikom Ibrahimom Hamedom, komandantom Brigada Al-Qassam na Zapadnoj obali tokom Druge intifade. Može se reći da je to osoba s najdebljim sigurnosnim dosijeom, koji obuhvata 12 hiljada stranica, što je prevedeno u 54 doživotne kazne.

Okupacija ga optužuje da je odgovoran za niz specijalnih operacija u kojima su poginule i ranjene na desetine Izraelaca.

Ibrahimov sin Ali govorio je o tome kako se o osjeća njegov otac, rekavši: „Moj otac je zapravo bio optimističan i prije 7. oktobra. Govorio nam je da će uskoro biti s nama, ako Bog da.“

Međutim, dodaje da je operacija Potop Al-Aksa pojačala njegov osjećaj da će biti oslobođen, te kako pri tome ne misli samo na oslođanje zatvorenika, već i „na oslobađanje Palestine“.

Ibrahim Hamed je objavio članak u Časopisu o Palestinskim studijama (Journal of Palestine Studies) 11 dana prije operacije Potop Al-Aksa, pod naslovom “O ponovnom razmatranju oslobađanja Palestine”. U svom tekstu se bavi sveobuhvatnim naučnim preispitivanjem političkih pravaca koji su odstupili od nacionalnog kursa, kao što je Sporazum iz Osla.

Ibarhim u članku poziva na, kako je to nazvao, “vraćanje korijenima i izvorima” i “izvornom konsenzusu” koji se manifestira kroz cilj “oslobođanja Palestine”.

Što se tiče Esme, supruge zatvorenika Ibrahima Hameda, njen sin Ali voli da je opisuje kao ”ženu sazdanu od čelika”, koju krase strpljenje i snaga. „Moja majka je od početka smatrala da će se rat okončati velikim, sveobuhvatnim dogovorom. Zaista, ona nijednog dana nije gubila optimizam.”

Prema tome, može se reći da je operacija Potop al-Aksa „otvorila prilike za zatvorenike, kako na ličnom tako i na političkom planu, čineći ideju oslobađanja iz okupatorskih zatvora nečim što je dostižno“.

Na obje strane puta oslobođenja, koje se čini kao nešto što je ostvarivo i za zatvorenike sa visokim kaznama, stoje porodice koje iščekuju dolazak svojih voljenih – supružnika, očeva i braće.