Indija je nekada bila jak saveznik Palestine. Šta se promijenilo?
Jannatul Naym Pieal u kolumni objavljenoj u američkom magazinu The Diplomat objašnjava zašto se promijenila indijska politika prema izraelsko-palestinskom sukobu.

Američki magazin The Diplomat, sa sjedištem u Washingtonu, objavio je poduži izvještaj bangladeškog kolumniste Jannatula Nayma Pieala, u kojem objašnjava da se stav Indije o izraelsko-palestinskom sukobu promijenio. Nakon nekadašnje snažne podrške palestinskim pravima, Indija je sada zauzela stav snažne podrške Izraelu.
Autor na početku teksta navodi historijski osvrt na indijsko stajalište o sukobu i njegove promjene, rekavši da je Indija 1947. glasala protiv podjele Palestine na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN). Indija je bila prva nearapska država koja je priznala Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO) kao jedinog i legitimnog predstavnika palestinskog naroda 1974. godine. Indija je također bila i jedna od prvih zemalja koja je priznala državu Palestinu 1988. godine.
Dodaje da Indija, koja je priznala osnivanje Izraela 1950. godine, nije uspostavila diplomatske odnose s tom državom sve do 1992. godine, te kako su ranije indijske vlade uglavnom održavale odnose s Izraelom u tajnosti.
Snažna podrška Izraelu
Međutim, 27. oktobra ove godine Indija je zauzela mnogo jači stav podrške Izraelu nego što je to uobičajeno tokom izraelsko-palestinskih sukoba. Bila je među zemljama koje nisu podržale rezoluciju UN-a kojom se poziva na “humanitarno primirje” u Gazi.
Prema riječima autora, samo nekoliko sati nakon što je Islamski pokret otpora (Hamas) 7. oktobra započeo napad na Izrael, indijski premijer Narendra Modi bio je među prvim svjetskim liderima koji su osudili ovaj napad.
Autor u tekstu citira i Michaela Kugelmana, direktora Instituta za južnu Aziju u Istraživačkom centru Wilson Center u Washingtonu, koji je rekao: “Indija na trenutni sukob gleda kroz prizmu borbe protiv terorizma, a izraelski napad na Gazu posmatra kao antiterorističku operaciju. Smatra da antiterorističke operacije ne bi trebale prestati zbog humanitarnog primirja”.
Kugelman nastavlja da su od početka sadašnjeg rata proizraelski skupovi postali redovna pojava u Indiji. S druge strane, iskazivanje solidarnosti s Palestincima stalno je nailazilo na gušenje, dok su propalestinski demonstranti postali meta vlade.
Istaknuo je da su desničarski nalozi iz Indije među glavnim distributerima lažnih i neprijateljskih vijesti protiv Palestinaca na stranicama društvenih medija, kao što su: Instagram, Facebook i X.
Razlozi za promjenu
Jannatul Naym Pieal u svom tekstu nastavlja objašnjavati zašto se indijska politika prema izraelsko-palestinskom sukobu promijenila, počevši od pojave hinduističkog nacionalizma u Indiji, izborne “agende” sadašnje vlade, pa sve do njenih napora da sačuva dobre odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) po svaku cijenu. Tu je i krajnji cilj hinduističkih nacionalista, a to je uspostavljanje trajne hinduske nadmoći nad muslimanima.
Dodao je da se New Delhi, kada se želio pridružiti globalnoj ekonomiji i približiti SAD-u, počeo približavati Izraelu. Tokom ere Narendre Modija, taj odnos se ubrzao do tačke strateškog odnosa, a Modijeva vlada je nastavila govoriti ljudima da bi podrška Izraelu mogla pomoći Indiji da se ”vrati” u hinduističku državu i pretvoriti je u globalnu silu.
Pieal je spomenuo i stavove Azada Essaa, reportera za Middle East Eye sa sjedištem u New Yorku, koji smatra da nisu svi ljudi u Indiji proizraelski nastrojeni. Mnogo je onih koji podržavaju pravdu i samoopredjeljenje Palestinaca, ali da je zbog trenutne klime koja vlada u Indiji teško javno pokazivati tu podršku, prema njegovim riječima. S tim se slaže i Ashok Swain, profesor i šef Odsjeka za istraživanje mira i sukoba na Univerzitetu Uppsala u Švedskoj.
Uspon hinduističkog nacionalizma
Swain kaže da je promjena u vladinoj politici u Indiji uzrokovana porastom hinduističkog nacionalizma. Budući da su indijski mediji u velikoj mjeri pod utjecajem hinduističke nacionalističke vlade, oni također imaju tendenciju da usvajaju diskurs koji je više neprijateljski nastrojen prema Palestini.
Swain, koji je predsjedavajući UNESCO-a za međunarodnu saradnju u oblasti voda, dodao je da vjeruje da većina Indijaca i dalje podržava palestinsku borbu za nezavisnost.
“Modijeva vlada vjeruje da će sve dok traje rat u Gazi medijska pažnja biti usmjerena na osudu Hamasa, što vidi kao priliku za dodatno rasplamsavanje ‘islamofobije’ u indijskom društvu”, rekao je.
Neprijateljstvo prema islamu
Pieal kaže da je Pamela Philipose, istaknuta novinarka i istraživačica iz Delhija, zaključila da indijska vlada misli kako može imati koristi od predstavljanja Hamasa kao “predstavnika islamskog terorizma”, dok svoju podršku Izraelu može promovirati kao sastavni dio svojih antiislamskih političkih napora. Naglašava da Indija svoj ”odnos s Izraelom i SAD-om smatra svojim glavnim prioritetima”, što je razlog za trenutni proizraelski stav njene vlade.
Autor kaže da Modijeva vlada vjeruje da njeni stavovi podrške Izraelu pomažu u ublažavanju zabrinutosti Zapada zbog bliskih odnosa Indije s Rusijom u vezi s ukrajinskim ratom. Zbog pogoršanja odnosa s Kanadom, Modi također traži Bidenovu podršku kako bi izbjegao otvorene opomene sa Zapada zbog ubistva separatiste iz reda Sika na tlu Kanade.
Hinduistički nacionalizam i cionizam
Pieal je također prenio stavove Swaina i drugih koji smatraju da postoje velike sličnosti između cionizma i hinduističkog nacionalizma. Prema njima, obje ”ideologije” dijele mnogo sličnosti, uključujući i činjenicu da su njihovi ciljevi ekspanzionistički i isključivi.
Oba pokreta opisuju Indiju i Izrael kao izvorno hinduističku i jevrejsku civilizaciju, koje su ”kontaminirane” od stranaca, naime muslimana, a njihove trenutne ambicije su usmjerene na to da im vrate nekadašnju slavu kao hinduističkoj i jevrejskoj državi.