Osjećaj opasnosti među evropskim muslimanima se pogoršao od početka agresije na Gazu

Britanska kampanja Tell MAMA zabilježila je više od 700 izvještaja o antiislamskim incidentima u Britaniji od 7. oktobra, što je više od sedam puta u odnosu na incidente zabilježene prethodnog mjeseca.

Abdullah Zikry, potpredsjednik Francuskog islamskog vijeća, izjavio je da je Vijeće zaprimilo 42 poruke koje sadrže prijetnje ili uvrede u manje od mjesec dana od bitke Toofan Al-Aksa, ali se uzdržalo od prijavljivanja bilo koje od njih zbog talasa napada na džamije sa porukama mržnje i rasizma.

Službeni podaci pokazuju porast broja incidenata napada iz mržnje usmjerenih na muslimane u Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj u različitim razmjerima, ali ne uključuju incidente napada koji nisu zabilježeni, kao što su napadi na djecu u školama ili napadi na džamije.

Marševi mržnje

Generalna sekretarka Islamskog vijeća Britanije, Zara Mohammed, rekla je da je nazivanje propalestinskih protesta od strane britanske vlade “marševima mržnje” otežalo odbranu prava muslimana ili Palestinaca kada su izloženi napadima.

Ona je dodala da je ovakav opis vlade “huškanje zajednica jednih na druge, što izaziva podjele i veoma je opasno”.

Rachid Abdouni, čelnik udruženja koje nadgleda džamiju u Parizu, potvrđuje da je francuska policija odbila pružiti dodatnu policijsku zaštitu džamije krajem oktobra ove godine, nakon što je član krajnje desnice zaprijetio da će je zapaliti.

Ured berlinskog poslanika Hayyana Omara također je bio izložen trima napadima nakon 7. oktobra ove godine, koji su varirali od dolaska letaka ispunjenih izrazima mržnje i pomiješanih s komadima stakla i prljavštine, do razbijanja prozora i napada čekićem.

Komentarišući ove incidente, Omar – koji je porijeklom sirijski Kurd – rekao je: “Osjećam da sam, zaista, sam. Ako nije moguće zaštititi osobu na odgovornom položaju, kako je, onda, sa drugima?” Kazao je da mu je policija prenijela  da je pokrenula istragu, ali da ne garantuje odgovarajuću sigurnost sjedištu.

Strah od prijavljivanja

“Ogromna većina muslimana ne podnosi tužbe kada su žrtve takvih djela”, rekao je Abdullah Zekri, objašnjavajući da oni, zapravo, izbjegavaju trošenje vremena na slučajeve koji će na kraju biti zanemareni.

Sa svoje strane, Rima Hanano – iz nevladine organizacije “Claim” u Njemačkoj – izjavila je da “policija često ne registruje antiislamske zločine pod ovim imenom, već ih evidentira kao materijalnu štetu”.

Hanano je dodala da se ljudi – žrve ovih zločina oprezno obraćaju vlastima, “zbog straha da će biti podvrgnuti dodatnom uznemiravanju, da im se ne povjeruje ili, pak, da budu prikazane kao krivci”.

Zvanična reakcija

Britanska vlada je potvrdila da neće tolerisati zločine iz mržnje, bilo da se radi o antisemitizmu ili izljevu mržnje prema muslimanima.

Njemačko ministarstvo unutrašnjih poslova saopćilo je da se bori protiv svih oblika mržnje, uključujući i one eksplicitno usmjerene na muslimane, napominjući da je ove godine provelo istraživanje koje je “pružilo bolje razumijevanje antimuslimanskog rasizma”.

Što se tiče francuskog ministra unutrašnjih poslova Geralda Darmanina, on je priznao povećanje stope “antimuslimanskih djela” nakon 7. oktobra ove godine, dok je portparol francuske policije izjavio da su podaci o antimuslimanskim incidentima “nepotpuni”, jer uključuju samo ona djela čije su žrtve podnijele tužbe zbog njih.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron prošle sedmice je, također, prokomentarisao širenje vijesti o napadima na džamije i širenje antimuslimanskih komentara od strane intelektualaca na televiziji, rekavši da „zaštita francuskih Jevreja ne bi trebala biti praćena klevetom francuskih muslimana.”

Historijski motivi

Sa svoje strane, Reza Zia Ebrahimi, istoričar na Kraljevskom koledžu u Londonu i autor knjige “Antisemitism and Islamophobia: An Intertwined History,” je rekao: “Kolonijalna i religiozna prošlost zapadne Evrope prikazivala je islam zaostalim i stranim, što je doprinijelo ukorjenjivanju predrasuda (prema njemu) među različitim slojevima društva i u institucijama.”

Ibrahimi je prokomentarisao odluku francuskog ministarstva unutrašnjih poslova da zabrani propalestinske proteste, smatrajući ih prijetnjom javnom redu, da je “stimulisala stav kako su Arapi agresori, a palestinske pristalice motivisane antisemitizmom”.

Član njemačkog islamskog vijeća Ayman Mazik rekao je: “Postoji potreba za imenovanjem povjerenika savezne vlade koji će se baviti pitanjem islamofobije”, komentarišući postojanje povjerenika koji se bave pitanjaima antisemitizma i anti – romskog rasizma.

Dodao je: “Činjenica da imamo tako veliki broj povjerenika u Njemačkoj, bez komesara koji se posebno bavi islamom, diskriminacija je sama po sebi.”

Njemački komesar za rasizam Reem Al-Abali priznao je potrebu za poboljšanjem nivoa nadzora, nakon što je istraživanje koje je provelo Ministarstvo unutrašnjih poslova pokazalo da svaki drugi Nijemac gaji antiislamske stavove.