Šta u međunarodnom pravu znači bombardovanje bolnica?
Generalna skupština Ujedinjenih naroda 1970. godine usvojila je zakon u kojem se navodi da područje bolnice ili bilo kakvog sličnog skloništa ne smije biti meta vojne operacije.
Međunarodno pravo pruža opću i posebnu zaštitu civilnim mjestima u skladu sa Četvrtom Ženevskom konvencijom i dodatnom Prvom i Drugom protokolu uz Ženevsku konvenciju iz 1977. i Hašku konvenciju iz 1954. godine.
Ova zaštita podrazumijeva civilne objekte uključujući stambene objekte, škole, univerzitete, bolnice, bogomolje i druge objekte zaštićene ovim zakonom.
Bolnice uživaju posebnu zaštitu u Četvrtoj Ženevskoj konvenciji. Ni pod kojim okolnostima nije dozvoljeno napadati civilne bolnice koje zbrinjavaju ranjene, bolesne, stare i žene, jer zakon nalaže da se te bolnice uvažavaju i štite.
Ista konvencija ovoj zaštiti dodaje da nije dozvoljeno sprečavati pružanje zaštite civilnim bolnicama, a četiri Ženevske konvencije također obavezuju sve strane da zbrinjavaju i pružaju pomoć ranjenim i bolesnim.
Bolnice ne smiju biti vojne mete
Generalna skupština Ujedinjenih naroda 1970. godine usvojila je zakon u kojem se navodi da područje bolnice ili bilo kakvog sličnog skloništa ne smije biti meta vojne operacije.
Shodno tome, ni u kom slučaju se ne dozvoljavaju neselektivni ili ciljani napadi na bolnice, medicinske jedinice i medicinsko osoblje koje djeluju na humanitarnom planu.
Hotimični napadi na bolnice i mjesta gdje se okupljaju bolesnici i ranjeni prema Rimskom statutu predstavljaju teško kršenje zakona i običaja ratovanja.
Prema Statutu Međunarodnog krivičnog suda, namjerno usmjeravanje napada na bolnice i mjesta na kojima se nalaze civili i ranjenici predstavlja ratni zločin.