‘The Economist’: Plan Izraela je opkoliti Hamas, rat bi mogao trajati godinu

Magazin The Economist navodi da bi izraelska invazija na Pojas Gaze mogla potrajati mjesecima, ili možda godinu.

Kada se u petak, 27. oktobra, spustila noć na Pojas Gaze, proširile su se glasine da je Izrael počeo kopnenu invaziju.

Magazin ističe da je izraelska vojska u kratkom saopćenju potvrdila da se kopnene operacije “šire”, s tim da nije ulazila u više detalja.

Nakon što je sunce izašlo narednog dana, stvari su počele bivati jasnije.

Izraelske snage su već ušle u Gazu sa dvije tačke: prve oko grada Beit Hanoun, na sjeveru, a druga je Bureija, blizu uske sredine Pojasa.

Činilo se da je upad “veći” od racija koje je Izrael pokrenuo tokom prethodne dvije noći, jer su trajale nekoliko sati prije nego što su se snage vratile na teritoriju Izraela.

Promjena taktike, a ne ciljeve rata

The Economist je citirao zvaničnike izraelske vojske, koji su u intervjuima proteklih dana naveli da se ciljevi rata nisu promijenili, a to su izolirati i uništiti vojnu infrastrukturu pokreta Hamas, posebno njegove mreže podzemnih tunela, te svrgnuti Hamas sa vlasti u Gazi.

Međutim, taktika vojske nije onakva kakva je trebala biti nakon napada palestinskog otpora na Izrael 7. oktobra.

Prema pisanju britanskog magazina, dvije lokacije na koje su izraelske snage ušle u petak, sjeverno i južno od grada Gaze, ukazuju na to da postoji postepeni plan da se Pojas opkoli.

Jedan viši vojni oficir je objasnio da je kopnena ofanziva kampanja koja će trajati mjesecima, možda i godinu.

Pojedini izraelski političari počeli su upozoravati da bi izvođenje velikog kopnenog napada bilo u interesu Hamasa.

To bi izraelsku vojsku uvuklo u borbe u urbanim područjima, a Hamas je sigurno pripremio zasjede i minirao područja.

Pokušaj da se izbjegne međunarodni pritisak

Ovaj napad bi, također, izazvao veliko stradanje civila i štetu na infrastrukturi Gaze, što bi moglo dovesti do međunarodnog pritiska s ciljem prekida vatre.

Prema pisanju magazina, sporija kampanja bi se oslanjala na taktiku opsade, uz napomenu da je Hamas skladištio gorivo, hranu i druge osnovne potrepštine u mreži tunela.

Međutim, u jednom trenutku će te zalihe nestati.

Nedostatak goriva neophodnog za rad agregata za struju može značiti prekid dotoka svježeg zraka ili svijetla u podzemne tunele, što će natjerati Hamasove borce da izađu na površinu, prokomentirao je The Economist.

S tim u vezi, bivši izraelski premijer Naftali Bennett kaže: “Hamas uopće ne očekuje ništa od ovoga. Očekuje kopnenu invaziju za tri ili šest sedmica.“

Ograničenja pred izraelskom akcijom

Postoje ograničenja koja otežavaju izvođenje izraelskih taktika, između ostalog prisustvo više od 220 talaca koje drže Hamas i druge palestinske frakcije, čije porodice vrše pritisak na izraelsku vladu da se da prioritet njihovom oslobađanju.

Pritisak vrše i strane vlade, jer su tu i zarobljenici 41 različite nacionalnosti, a četvrtina njih su poljoprivredni radnici sa Tajlanda.

Prisustvo tako velikog broja Palestinaca u Gazi predstavlja još jednu prepreku za napad, navodi magazin, te dodaje da Izrael i dalje odbija dozvoliti ulazak goriva u Pojas.

Komandanti izraelske vojske se nadaju da će postepeniji rat zadržati mir na drugim frontovima, a magazin time aludira na Iran, “koji nastavlja s prijetnjama, ne samo Izraelu”, zbog čega postoji bojazan da će se otvoriti novi frontovi.

Strateška dilema

Postoji zabrinutost da bi moglo doći do otvaranja drugog fronta na sjeveru Izraela, koji je nedavno pozvao oko 360.000 rezervnih vojnika, a mnoge od njih je poslao na granicu s Libanom, u iščekivanju napada Hezbollaha.

Sporiji rat, uz napore da se pruži humanitarna pomoć, donekle bi mogao ublažiti pritisak na Izrael.

Međutim, to neće riješiti stratešku dilemu kako iskorijeniti Hamas ili pronaći alternativu za njega.

Izraelski zvaničnici priznaju da su to pitanja na koja još uvijek nemaju odgovor, zaključuje The Economist.