MEE: Otpadaju točkovi američke bliskoistočne politike

Joe Biden nema dobar rat. Tri dana nakon Hamasovog napada američki predsjednik održao je govor koji je čak i bivšeg Trumpovog ambasadora u  Izraelu, ljubitelja doseljenika Davida Friedmana, oduševio, piše u svojoj kolumni na Middle East Eyeu David Hearst.

Biden je lažno podržao tvrdnju da je Hamas odrubljivao glave bebama, u primjedbama koje je Bijela kuća kasnije morala povući; obećao je podršku SAD-a za davanje Izraelu svega što mu je potrebno da “odgovori na ovaj napad”; i lažno je tvrdio da su civili u Gazi korišteni kao živi štit.

U ta tri dana čelništvo Izraela kristalno je jasno dalo do znanja da su rukavice skinute, te da država u odgovoru na napad Hamasa neće biti vezana pravilima ratovanja.

Događaji su se odvijali u skladu s tim, jer je Izrael u 10 dana bacio na Gazu eksplozivnu snagu ekvivalentnu četvrtini nuklearne bombe.

Dok se Biden spremao na svoje posljednje putovanje na Bliski istok, izraelske snage su pogodile bolnicu u Gazi, koju su napali nekoliko dana prije, uz upozorenje da se evakuiraju. Dvadesetak drugih bolnica primilo je takve prijetnje.

Ovaj put ubijeno je blizu 500 ljudi. Pokolj u al-Ahli, jednoj od najstarijih bolnica u Gazi, toliko je oduševio izraelskog ministra nacionalne sigurnosti, Itamara Ben Gvira, da je prerano preuzeo odgovornost: “Sve dok Hamas ne oslobodi taoce u svojim rukama – jedino što treba dozvoliti da uđe u Gazu su stotine tona eksploziva zračnih snaga, a ne unca humanitarne pomoći.”

Isto je učinio i Hananya Naftali, koji je radio za digitalni tim izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, objavljujući na X: “UDARNO: Izraelske zračne snage napale su Hamasovu terorističku bazu unutar bolnice u Gazi.” Brzo je obrisao objavu.

Kasnije tokom dana, glasnogovornik izraelske vojske rekao je da je “neprijateljska raketa” na putu za Izrael zatajila i pogodila bolnicu. Takve rakete nemaju eksplozivnu snagu da ubiju 500 ljudi. Vojska je isprva priložila snimku na kojoj se vidi raketa Islamskog džihada, ali nakon što je otkriveno da je ovaj video snimljen 40 minuta nakon bombardiranja, vojska je uklonila snimku, piše Hearst.

Čini se da neko radi prekovremeno za svojim prijenosnim računalom kako bi uklonio tragove napada u bolnici. Postoji čak i zvuk koji navodno otkriva kako Hamasovi operativci raspravljaju o neuspješnom lansiranju projektila – osim što je, prema Channel 4, lažan, koristi pogrešan ton, sintaksu i naglasak.

Jarko zeleno svjetlo

Do trenutka kada je Biden u srijedu sletio u Izrael, veći dio regionalne turneje koju je planirao bio je otkazan. Toliki je bijes vladao na okupiranoj Zapadnoj obali, u Jordanu, Iraku, Libanonu i Egiptu, da nijedan arapski vođa nije pristao vidjeti ga – zbog vlastite sigurnosti.

Uz stotine ljudi koji su se okupili ispred američke i izraelske ambasade u Jordanu, tražeći protjerivanje izraelskog ambasadora i opoziv mirovnog sporazuma s Izraelom, posjet Ammanu je prekinut.

Ali ubrzo nakon dolaska u Izrael, Biden se samo još više ukopao u duboku rupu, u kojoj je već bio, govoreći Netanyahuu o napadu na bolnicu: “Na temelju onoga što sam vidio, čini se da je to učinio drugi tim, a ne vaš.”

Iza kulisa, čini se da se točkovi zaista skidaju s kolica koja vode američku bliskoistočnu politiku, piše dalje Hearst.

Da budemo jasni, radnje koje su SAD poduzele iza kulisa neposredno nakon napada Hamasa utrle su put krizi u kojoj se regija sada nalazi.

SAD ne samo da je dao najjače zeleno svjetlo kampanji bombardiranja čiji je cilj bio potisnuti više od milion ljudi u sjevernoj polovici Pojasa Gaze prema egipatskoj granici. Ne samo da je Izraelu dao JDAM bombe i nekoliko hiljada topničkih projektila od 155 mm, prema odbrambenim dužnosnicima.

Također je, prema višestrukim vjerodostojnim izvještajima, prvobitno pokušao nagovoriti Egipat da preuzme milion izbjeglica iz Gaze. Al Akhbar je prvi izvijestio da su SAD pokušale koordinirati s UN-om i “međunarodnim organizacijama koje primaju sredstva EU-a” kako bi uvjerile Kairo da otvori Rafah. Mito je naravno bilo uključeno.

Izvori su govorili o spremnosti SAD-a da Egiptu osigura značajna sredstva, veća od 20 milijardi dolara, ako pristane na operaciju. Ukazali su na zahtjev iz Kaira da se “olakša prebacivanje velikih timova organizacija koje rade na polju pomoći do granice s Rafahom bez ulaska u Gazu”.

Egipatska web stranica Mada Masr također je izvijestila da su egipatski dužnosnici razgovarali o raseljavanju značajnog dijela stanovništva Gaze. Osjetljivost ove tvrdnje bila je tolika da su se egipatske vlasti obrušile na web stranicu: urednici su pozvani, a Vrhovno vijeće za regulaciju medija pokrenulo je istragu zbog objavljivanja “lažnih vijesti”.

Nedvojbeno je da su ti razgovori održani prije nego što je egipatski predsjednik Abdel Fattah el-Sisi shvatio koliko će biti eksplozivni za njega u godini ponovnog izbora.

Izraelski 11. septembar

SAD je napravio tri ključne greške u svom odgovoru na napad Hamasa. Potaknuo je Izrael da napadne Gazu bez ograničenja; u početku se bavio scenarijem masovnog egzodusa Palestinaca u Egipat; i doveli su je Bliski istok na rub regionalnog rata, pojašnjava Hearst.

Od samog početka, narativ koji su koristili i Izrael i SAD, bio je da je napad Hamasa bio izraelski 11. septembar; da Hamas nije ništa drugačiji od Islamske države; i da je Izrael imao moralnu dužnost ne samo odgovoriti na Hamasov napad, već i iskorijeniti cijeli pokret.

To je omogućilo Izraelu da misli da bi mogao upotrijebiti zračne napade na Gazu ne samo da bi izbrisao Hamas, već i da bi napravio strukturne promjene u ravnoteži snaga na Bliskom istoku, što bi značilo obračun s Hezbollahom i na kraju s Iranom.

Netanyahu i opozicioni čelnik Benny Gantz aludirali su na plan koji bi, prema Gantzovim riječima, “promijenio sigurnosnu i stratešku stvarnost u regiji”. Nije mi jasno bi li SAD dopustile Izraelu da krene naprijed s planom širim od Hamasa i Gaze, ali plan je očito postojao.

Michael Milshtein, voditelj Foruma za palestinske studije Moshe Dayan centra Sveučilišta u Tel Avivu, napisao je: “Ovaj rat je mnogo više od sukoba između Izraela i Hamasa. Na Zapadu se razvija shvaćanje da je Rat željeznim mačevima odlučujući trenutak i jednokratna prilika za preoblikovanje bliskoistočne arhitekture – za koju se očekuje da će utjecati i na odnose moći u cijelom svijetu.”

Nekoliko dana se činilo da će prisilno protjerivanje pola Gaze, pod krinkom postavljanja humanitarnih koridora, uspjeti. Sjeverna granica s Libanom ostala je mirna. Hezbolah isprva nije reagirao. Zapadni mediji prihvatili su plan osvajanja Hamasa i ponovnog zauzimanja Gaze.

Preokret se dogodio kada je američki državni sekretar Antony Blinken očito shvatio da je još jedna Nakba u razmjerima onoga što se dogodilo 1948. crvena linija.

Zamjenik jordanskog premijera Ayman Safadi rekao je da su sve arapske zemlje obećale kolektivnu akciju protiv bilo kakvog pokušaja protjerivanja Palestinaca iz njihove domovine nakon sastanka ministara vanjskih poslova. Istu poruku prenio je jordanski kralj Abdullah II na svojoj nedavnoj evropskoj turneji.

Toliki je bio negodovanje iz Jordana, Egipta, Turske i Saudijske Arabije da je Blinken morao priznati da je “ne-starter”. Biden je također rekao da bi ponovna okupacija Gaze bila “velika greška”. Britanski premijer Rishi Sunak rekao je da bi svi trebali izbjegavati eskalaciju.

To je bilo popraćeno drugim jasnim upozorenjima. Iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amir-Abdollahian upozorio je da će osovina otpora otvoriti “više frontova” protiv Izraela ako se napadi na Gazu nastave, rekavši za iransku državnu televiziju: “Vrijeme jako brzo ističe. Ako se ratni zločini nad Palestincima odmah ne zaustave, otvorit će se drugi višestruki frontovi i to je neizbježno.”

Ako SAD i dalje ne shvati poruku, sve što treba učiniti je pogledati kroz prozor na rekordno masovne demonstracije širom regije.

Regionalni rat

U srijedu kada je Biden stigao u Izrael, regija je ključala. Osim moralnih pitanja, američka vojska je očito nespremna za takav pothvat, jer je posljednjih nekoliko godina provela iscrpljujući svoju vojnu imovinu.

Prema Wall Street Journalu, povukla je više od osam raketnih baterija Patriot prošle godine iz Iraka, Kuvajta, Jordana i Saudijske Arabije, kao i sistem  Terminal High Altitude Area Defense (Thaad) iz Saudijske Arabije. Ispraznila je svoje zalihe municije kalibra 155 mm u Izraelu kako bi ih dala Ukrajini. Svoja pomorska sredstva premjestila je u azijski Pacifik.

Morao je preokrenuti većinu toga u kratkom roku. Jedna grupa nosača je u Sredozemlju, a druga je na putu. Posljednji put kada su SAD imale dvije grupe nosača na Bliskom istoku bilo je 2020. godine. Uz brodove, morale su premjestiti jurišne avione A-10 i lovce F-15 i F-16 natrag u Zaljev.

Sve ovo bi trebalo odvratiti Iran. Neće. Ne pozivam se često na analizu kolumnista New York Timesa Thomasa Friedmana o Izraelu, ali ovom prilikom ću prekinuti tu naviku.

Friedman je napisao: “Ako Izrael sada uđe u Gazu, to će dignuti u zrak Abrahamov sporazum, dodatno destabilizirati dva najvažnija saveznika Amerike (Egipat i Jordan) i učiniti nemogućom normalizaciju sa Saudijskom Arabijom – veliki strateški zastoji. To će također omogućiti Hamasu da stvarno zapali Zapadnu obalu i tamo započne pastirski rat između židovskih doseljenika i Palestinaca. Sve u svemu, to će izravno utjecati na iransku strategiju uvlačenja Izraela u imperijalno prenaprezanje i na taj način slabljenja židovske demokracije iznutra.”

Hamas ne treba zapaliti okupiranu Zapadnu obalu, budući da se tamo održavju velike demonstracije u svim većim gradovima, koji pozivaju predsjednika Mahmouda Abbasa da ode, nakon što su snage Palestinske samouprave (PA) upotrijebile vatru na demonstrante. Ali što se strateške tačke tiče, slažem se s Friedmanom, iako me boli to reći.

Također je u pravu kada kaže da je kopnena invazija 360.000 ožalošćenih izraelskih vojnika recept za još gore i masovnije masakre nego što smo ih vidjeli do sada.

Gubitak podrške

U Washingtonu kruži argument da su priroda, brzina i opseg napada Hamasa promijenili sistem Bliskog istoka sa sjedištem u SAD-u. James Jeffrey, bivši američki ambasador u regiji, rekao je za Middle East Eye: “Hamasova sposobnost da nadvlada cijelu izraelsku vojnu odbrambenu liniju stavlja ovaj rat na razinu Yom Kippura (Bliskoistočni rat iz 1973.). Nijedan nedavni rat nije toliko ugrozio sistem Bliskog istoka sa sjedištem u SAD-u kao ovaj, a administracija na to gleda tako.”

Ali ova analiza pokreće sat na samom napadu, a ne na upozorenjima koja su bila prije njega – kolapsu PA, izraelskim napadima na džamiju Al-Aqsa, nemogućnosti pregovora, pokušajima sklapanja dogovora sa Saudijskom Arabijom nad glavama Palestinaca, i nemogućnost da svi Palestinci mogu izaći iz svojih kolektivnih kaveza.

Može li također biti da je “sistem Bliskog istoka sa sjedištem u SAD-u”, čiji je temelj slijepa podrška Izraelu, slomljen? Pismo o ostavci Josha Paula, višeg dužnosnika američkog State Departmenta, koji je dao ostavku zbog stava svoje administracije o ratu u Gazi, zanimljivo je štivo.

Paul je napad Hamasa nazvao “monstruoznošću nad monstruoznostima”, ali je nastavio: “Odgovor ove administracije – kao i velikog dijela Kongresa također – impulzivna je reakcija izgrađena na pristranosti potvrđivanja, političkoj pogodnosti, intelektualnom bankrotu i birokratskoj inerciji. Desetljeća istog pristupa pokazala su da sigurnost za mir ne vodi ni sigurnosti ni miru. Činjenica je da je slijepa podrška jednoj strani dugoročno destruktivna za interese ljudi s obje strane.”

Biden je možda konačno shvatio poruku. Ali nakon što je otpustio kočnice izraelskom kolektivnom bijesu prije 12 dana, sada će imati težak posao pokušavajući ih primijeniti.

Ranije sam rekao da su točkovi spali s kola – i to su doista rasklimana kola koja vuče konj. Ono što je ovih proteklih 12 dana pokazano više nego išta drugo, jest nesposobnost SAD-a da bude svjetski lider. Nedostaju mu potrebne analitičke vještine, regionalno znanje i umna snaga. Puca iz kuka i kasnije razmišlja o posljedicama. Vodi se u ratove za koje je očito nespreman.

Zaslijepljena dogmom, uvijek željna da podijeli svijet na manihejske suprotnosti – demokracija nasuprot autokraciji, judeo-kršćanski svijet nasuprot islamu – Amerika je izgubila dodir s vrijednostima koje tvrdi da podržava. Pomaže li laganje u ime Izraela o ratnim zločinima koje počini u njegovoj odbrani?

Washington gubi podršku svojih saveznika. Niko ko gleda akcije SAD-a ne može imati puno povjerenja da su one dobro promišljene. Posljedice ovih 12 dana, i dana koji slijede, odaslat će potrese nadaleko.

U Bidenovom je najboljem interesu zaustaviti ovu epizodu sada, zaustavljanjem kopnenog napada i prisiljavanjem na otvaranje Gaze osnovnoj humanitarnoj pomoći.

Tek tada bi moglo doći do pregovora s Hamasom o razmjeni zarobljenika. Ako ne postigne ove osnovne ciljeve, i on će saznati koliko štete nesputani Izrael može nanijeti sebi, regiji, SAD-u, pa i svijetu, zaključuje Hearst.