Više od Hezbollaha: Historija napetosti između Libana i Izraela

Libanska oružana grupa Hezbollah i izraelska vojska razmijenili su vatru u nekoliko incidenata tokom prošle sedmice, povećavajući strahove od regionalnog rata.

Nasilje dolazi usred kontinuiranog bombardovanja i blokade Pojasa Gaze, palestinske teritorije koja je u centru sukoba Izraela i Hamasa.

Izrael je objavio rat Hamasu 8. oktobra, dan nakon što je palestinska grupa iz Gaze izvela iznenadni napad u kojem je ubijeno oko 1.400 Izraelaca. U izraelskim zračnim napadima na Gazu ubijeno je gotovo 2.800 Palestinaca.

Grupa Hezbollah, koju podržava Iran, izrazila je “solidarnost” s palestinskim narodom. Napadi Hezbollaha koji su uslijedili – i osveta Izraela – probudili su sjećanja na sukob dvije sile koji je od 2006. bio relativno miran.

Usred prijetnje od ponovnog rasplamsavanja tenzija, evo šta trebate znati o historiji libansko-izraelskog sukoba.

Prije 1948: Prije formiranja države Izrael, Liban je raspravljao o tome kakav će odnos imati sa cionistima u Palestini, prema Makramu Rabahu, koji predaje historiju na Američkom univerzitetu u Bejrutu.

Liban je 1943. godine stekao nezavisnost od Francuske. Neki nacionalisti u novoformiranoj republici vjerovali su u savez manjina koji bi kršćansko-libansku naciju povezao s cionistima.

No, osnivači Libana – prvenstveno Riad al-Solh i Bechara el-Khoury – smatrali su da ne trebaju imati odnos sa Izraelom već održavati dobre odnose sa susjednim arapskim državama, prema Rabahu.

1948: Država Izrael je 14. maja proglasila nezavisnost. Sljedećeg dana su Egipat, Sirija, Jordan, Irak i Liban proglasili rat Izraelu.

Izraelske snage odbile su arapske borce i privremeno okupirale dio južnog Libana. Primirje je potpisano 23. marta 1949. i izraelske trupe povukle su se do međunarodno priznate granice.

1965: Pojava Fataha, palestinske nacionalističke grupe, kao moćne sile u regiji, poklopila se s ponovnim graničnim sukobima.

“Na libansko-izraelskoj granici bilo je mirno sve do negdje 1965. kada je pokret Fatah počeo izvoditi napade niskog intenziteta na izraelske položaje”, rekao je Al Jazeeri Hilal Khashan, profesor političkih nauka na Američkom univerzitetu u Bejrutu.

Libanska vojska se pokušala suprotstaviti Fatahovim operacijama, no javnost je bila podijeljena oko toga.

Mnogi iz muslimanske zajednice u zemlji, ali i sekularnoj ili panarapskoj ljevici bili su simpatizeri palestinskog cilja. Međutim, libanska nacionalistička desnica – uglavnom sastavljena od glavnih kršćanskih (maronitskih) stranaka – nije htjela biti upletena u sukob za koji je smatrala da je se ne tiče.

1967: Tenzije između Izraela i okolnih arapskih država su 5. juna eskalirale u Šestodnevni rat.

Unutar sedam dana, “Izraelci su porazili arapsku vojsku”, rekao je Khashan. Kao rezultat izraelske pobjede, Palestinci su protjerani iz Jerusalema, Zapadne obale i Gaze što je postalo poznato kao “Naksa” (arapska riječ za nazadovanje).

Libanska vojska je minimalno sudjelovala u Šestodnevnom ratu, no posljedice su bile značajne. Na hiljade palestinskih izbjeglica pobjeglo je u Liban, a mnogi jevrejski stanovnici Libana natjerani su na emigraciju zbog nasilja.

Godinu kasnije, Fatahov Yasser Arafat preuzeo je kontrolu nad Palestinskom oslobodilačkom organizacijom (PLO), širokom koalicijom koja predstavlja palestinski narod.

“Palestinci su tada počeli pokretati operacije protiv Izraela”, rekao je Khashan.

1969: Delegacije predvođene vođom PLO-a Arafatom i generalom libanske vojske Emileom Bustanijem su 2. novembra potpisale Kairski sporazum.

Tim sporazumom je kontrola nad 16 palestinskih izbjegličkih kampova u Libanu prenesana na Palestinsko oružano zapovjedništvo, entitet koji je stvorio PLO.

“Sporazumom iz Kaira, Palestinska oslobodilačka organizacija dobila je odobrenje za pokretanje operacija iz Libana u okupiranoj Palestini”, rekao je Rabah.

1970: Palestinski borci vodili su neuspjeli ustanak u Jordanu, koji je rezultirao njihovim protjerivanjem od strane kralja Husseina u septembru. Ovaj događaj je poznat kao Crni septembar.

Nakon toga je PLO premjestio svoj glavni štab iz Jordana u glavni grad Libana, a svoj vojni štab u južni Liban.

1973: U noći 9. aprila i u ranim jutarnjim satima 10. aprila, izraelske specijalne snage uzele su glisere, iskrcale se na libanskim plažama i ubile trojicu lidera PLO-a. Napad je bio dio izraelske operacije “Božiji gnjev”.

1978: Palestinski borci sa sjedištem u Libanu nastavili su provoditi prekogranične napade, a u martu je Izrael napao Liban, napredujući sve do rijeke Litani.

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija donijelo je Rezoluciju 425, koja poziva na hitno povlačenje izraelskih snaga. Također je uspostavilo Privremene snage UN-a u Libanu (UNIFIL), koje i danas djeluju.

Izraelci su u tom periodu naoružavali i finansirali vojsku Južnog Libana, koju su činili libanski kršćani. U međuvremenu je palestinske grupe podržavala Sirija.

1979: Mirovni sporazum između Egipta i Izraela – koji je proizašao iz sporazuma iz Camp Davida postignutog godinu ranije – promijenio je ravnotežu snaga na Bliskom istoku.

“Arapske države su zaključile da ne mogu napasti Izrael bez Egipta”, rekao je Khashan.

1982: Izrael je 6. juna 1982. godine, pod izgovorom da će zaustaviti prekogranične napade PLO-a, izvršio invaziju na Liban. Izraelske snage napredovale su sve do glavnog grada Bejruta, okupirajući uglavnom propalestinski zapadni dio grada.

Invazija je rezultirala konačnim odlaskom PLO-a iz Libana pod nadzorom međunarodnih mirovnih snaga 1. septembra.

Izraelska invazija na Liban također je pomogla u stvaranju Hezbollaha, uz podršku Iranske revolucionarne garde.

“Iran je preuzeo odgovornost za palestinski cilj u periodu kada su arapske zemlje odustale od toga”, rekao je Khashan.

U međuvremenu, 14. septembra, vođu Libanskih snaga (LF) i novoizabranog predsjednika Bashira Gemayela ubio je član Sirijske socijalističke stranke. Dva dana kasnije, uz pokriće izraelske vojske, pripadnik libanske vojske Elie Hobeika okupio je desničarske kršćanske snage koje su ubile stotine, ako ne i hiljade, Palestinaca i libanskih šiita.

Ovo je poznato kao masakr u Sabri i Shatili u kojem je, prema procjenama, bilo između 2.000 i 3.500 žrtava.

1985: Izrael se povukao do rijeke Litani u južnom Libanu i tamo formirao, kako je to rekao, “sigurnosnu zonu”. Izraelska okupacija južne regije nastavljena je do 2000. godine.

1993: Izrael je pokrenuo novu operaciju “Obračun u Libanu”, nakon što je u operacijama Hezbollaha ubijeno najmanje pet izraelskih vojnika. U ovom sukobu, poznatom i kao Sedmodnevni rat, bombardovano je na hiljade zgrada, ubijeno 118, a ranjeno 500 libanskih civila.

1996: Žrtve s obje strane libansko-izraelske granice dovele su do operacije “Plodovi gnjeva” koja je izvedena 11. aprila. Izrael je bombardovao Liban, što je rezultiralo masakrom u Qani u kojem je poginulo više od stotinu Libanaca, među kojima je 37 djece.

2000: Izrael je 24. maja objavio da će povući svoje snage na “Plavu liniju”, granicu koju su odredile Ujedinjene nacije. Time je okončana izraelska okupacija južnog Libana. Libanski narod slavi 25. maj kao državni praznik.

“U Izraelu su se mnogi protivili okupaciji Libana”, pojasnio je Khashan.

Međutim, kako su se izraelske snage povlačile, mnogi pripadnici južnolibanske vojske pridružili su im se u napuštanju Libana.

2006: U operaciji na izraelskoj teritoriji, Hezbollah je ubio tri vojnika, a dvojicu zarobio. Hezbollah je tražio oslobađanje libanskih zarobljenika u zamjenu za izraelske vojnike. No, s obzirom na to da je Hezbollah ispalio rakete, a Izrael odgovorio zračnim napadima, izbio je Julski rat koji je trajao 34 dana.

Približno 1.200 Libanaca je poginulo, a 4.400 ih je ranjeno, uglavnom civila. Izrael je u međuvremenu izvijestio o 158 mrtvih, većinom vojnika.

“Nije to bio rat između Libana i Izraela, koliko između Hezbollaha i Izraela”, rekao je Rabah.

2023: Do nedavno je na granici bilo relativno mirno. Povremene rakete ili dronovi prelazili su iz Libana u Izrael, ne dovodeći do ozbiljne eskalacije, dok je Izrael od 2007. do 2022. više od 22.000 puta povrijedio libanski zračni prostor.

Ta relativna stabilnost narušena je prošle sedmice. Uzajamni napadi Izraela i Hezbollaha rezultiraju povećanjem broja žrtava. Među žrtvama su libanski novinar Reutersa Issam Abdallah, stariji libanski par i jedan izraelski civil.