Preminuo Maarti Ahtisaari, arhitekta kosovske nezavisnosti
Mir je pitanje volje. Svi se sukobi mogu riješiti i nema isprika da se dopusti da postanu vječni, rekao je Ahtisaari kada je 2008. godine primao Nobelovu nagradu.
Bivši finski predsjednik, dobitnik Nobelove nagrade za mir Martti Ahtisaari preminuo je u ponedjeljak u 86. godini.
Ahtisaari je sudjelovao u rješavanju sukoba na Kosovu, u Sjevernoj Irskoj i u Indoneziji.
Poznat po svojoj spremnosti da razgovara sa svim stranama i sposobnosti da strpljivo čeka pravi trenutak za kompromis, Ahtisaari je odbijao prihvatiti da su ratovi i sukobi neizbježni, prenosi Hina pisanje Reutersa.
“Mir je pitanje volje. Svi se sukobi mogu riješiti i nema isprika da se dopusti da postanu vječni”, rekao je Ahtisaari kada je 2008. godine primao Nobelovu nagradu.
Globalno slavan zbog svog mirovnog posredništva, u domovini je bio politički autsajder. No upravo mu je to što nije bio politički umrežen pomoglo da pobijedi na prvim izravnim predsjedničkim izborima u Finskoj, 1994. godine, na čelu opozicionih socijaldemokrata.
Mirovna posredništva
Kao predsjednik podržavao je članstvo Finske u Evropskoj uniji i poticao birače da podrže referendum o pristupanju 1994. godine, koji je prošao s podrškom od 57 posto.
Protivnici su kritizirali njegova česta putovanja i govorili su da bi se trebao više usredotočiti na domaća pitanja dok je Finska tonula u recesiju izazvanu raspadom Sovjetskog Saveza, tada njenog glavnog trgovinskog partnera.
Ahtisaari je rođen 1937. u Viipuriju, koji je danas dio Rusije, a njegova je porodica bila prisiljena pobjeći nakon invazije sovjetskih snaga. Njemu su tad bile dvije godine.
Kasnije je govorio da ga je to pretvorilo u “trajnog izbjeglicu”, osjetljivom na njihove nevolje.
Nakon služenja vojnog roka postao je učitelj i sudjelovao u obrazovnom projektu u Pakistanu i kazao da mu je otvorilo oči za probleme izvan domovine.
Pridružio se finskom Ministarstvu vanjskih poslova 1965. godine, a 1973. imenovan je finskim ambasadorom u Tanzaniji.
‘Arhitekt kosovske nezavisnosti’
Jedno od njegovih prvih velikih diplomatskih postignuća bila je pomoć Namibiji da stekne nezavisnost nakon godina krvavog sukoba s Južnom Afrikom.
Djelujući kao predstavnik EU-a, uvjerio je jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića 1999. da prihvati NATO-ove uvjete za prestanak zračnih napada na Kosovu.
Nastavio se usredotočivati na rješavanje sukoba i nakon odlaska s predsjedničke dužnosti 2000. godine, pomažući unapređenju mirovnog procesa u Sjevernoj Irskoj kao inspektor za razoružanje.
Osnovao je Inicijativu za upravljanje krizama, nezavisnu organizaciju usmjerenu na rješavanje sukoba. Grupa je omogućila mirovni proces između indonezijske vlade i Pokreta za slobodni Aceh 2005. Njegovi posrednički napori doveli su do sporazuma kojim je okončan tri decenije dug sukob u Acehu.
Kasnije te godine vratio se na Balkan kao specijalni predstavnik UN-a i arhitekt je kosovske nezavisnosti.
Nekoliko mjeseci nakon toga Nobelov odbor dodijelio mu je nagradu za mir, navodeći kao obrazloženje njegova mirotvorna posredništva na više kontinenata u više od tri decenije.