Analiza: Propaganda, obmana i lažne vijesti u sukobu Izraela i Hamasa

Hamasova Uprava za izbjeglička pitanja nazvala je izraelsku već zloglasnu direktivu da se svi civili evakuišu iz sjevernog dijela Pojasa Gaze „lažnom propagandom“.

Ko god je to napisao, sasvim je u krivu i sigurno nije bio uključen u planiranje prošlosedmičnog oružanog napada na Izrael koji je izvelo oružano krile ove palestinske grupe, Brigade Qassam. Posljednje što je bitno u bilo kojoj propagandnoj operaciji je ima li istine u njoj.

Višestruki iznenadni proboji izraelskih sigurnosnih barijera između Izraela i Gaze su izvedeni na veoma odlučan i efikasan način, kao i pogubljenja i zarobljavanja članova izraelskih oružanih snaga i civila u naseljima koja su preplavili borci Hamasa.

Ali, glavna svrha ovog napada nije bila vojnog karaktera, osim možda do ograničenog stepena uzimanja talaca koji mogu biti iskorišteni kao ljudski štit u slučaju (očekivane) izraelske oružane odmazde na kopnu. Stvarna svrha ovog napada jeste Hamasova želja da pokaže za šta je sposoban, vojno i u pogledu spremnosti da upotrijebi ekstremno nasilje.

Ova akcija je planirana kao poruka koja kaže: „Evo šta možemo i šta ćemo uraditi“ – i kao takva potpada pod taj značajni, ključni čak, dio vještine ratovanja koji nazivamo psihološki rat.

Sam izraz možda jeste nov – prvi put je upotrijebljen prije svega 80 godina, na početku Drugog svjetskog rata – ali postupci koje opisuju su stari koliko i samo ratovanje, koliko i čovječanstvo.

Demoraliziranje širenjem straha

Od davnina su vojni zapovjednici znali da imaju bolju šansu za pobjedu u bici ako je njihov neprijatelj oslabljen i demoraliziran strahom i nesigurnošću.

Drevne ratničke poglavice su znale da je iznenađenje jedna od najefikasnijih vojnih taktika. Ako natjerate neprijatelje da nagađaju gdje i kako ćete napasti, a posebno ako učinite da vas očekuju na drugom mjestu i u drugo vrijeme, već ste napola pobijedili. Druga polovica pobjede se postiže tako što napadnete neprijatelja u vrijeme i na mjestu koje nije očekivao i savladate njegov oslabljeni otpor.

Mnogi ratovi u prošlosti su dobijeni bez vođenja ili pobjede u ijednoj odlučujućoj bici. Američki senator i bivši vojni oficir u ratu u Vijetnamu, John McCain je izjavio da je vijetnamski vojni zapovjednik, general Vo Nguyen Giap pobijedio Sjedinjene Američke Države u ratu, ali nikada u bici. U tom smislu, Hamas je pobijedio Izrael u bici prošlog vikenda, ali nije dobio rat. Ipak, postigao je važnu propagandnu pobjedu.

Prizori u kojima Hamas mitraljezima puca po Izraelcima, vojnicima i civilima, šokirali su Izrael i veći dio zapadnog svijeta. Ali, u očima mnogih Palestinaca, većine ostatka arapskog svijeta i mnogih zemalja trećeg svijeta, naoružani borci su pokazali odlučnost, čelične živce i vještinu u upotrebi modernih vojnih tehnologija i potpunu nebrigu za vlastiti život u akciji koja je pokazala da slabiji mogu uspješno izazavati dominaciju velikih i moćnih. U tom ogromnom dijelu svijeta, Hamas je izvojevao važnu propagandnu pobjedu.

U Izraelu i na Zapadu, ‘pucao je sebi u stopalo’, dajući dodatni dokaz onima koji Hamasove borce smatraju hladnokrvnim ubicama i „teroristima“. On je također zbližio Izraelce koji su se ujedinili bez obzira na razlike u politici ili stavovima.

Je li Hamas bio svjestan efekta koji će ovaj napad proizvesti. Sigurno, ali je očigledno proračunao da je vrijedan toga kako bi sebe predstavio u novom svjetlu i podigao svijest o nevolji Palestinaca.

Izraelci su odgovorili na očekivan način: prvo je uslijedilo namjerno bombardovanje Gaze iz zraka sa sumnjivim vojnim učinkom, a potom kampanja psihološkog ratovanja. Propaganda i oružje – klasična vojna strategija.

Izraelska propaganda

Izraelski poziv civilima da napuste sjever Gaze za 24 sata čista je propaganda u funkciji rata. Svaki vojni planer zna da čak i pod ekstremnom prijetnjom, civili, koji ne mogu biti diciplinovani na način na koji vojske to mogu, koji se opiru pokušajima uvođenja reda, koji pokušavaju sa sobom ponijeti svoje stvari koje ih usporavaju, i pokušavaju naći alternativne pravce i načine islično, mogu preći samo 20 do 25 km dnevno.

Ali, kada njihov broj poraste, a čak i 10 000 njih je ogroman broj, milion da i ne spominjemo, oni će jednostavno blokirati svaku cestu, uključujući i one koje su potrebne vojsci za manevrisanje i stvoriti haos, paniku i demoralizaciju.

To je upravo ono što je Izrael i namjeravao napraviti, ali je uspio samo djelomično. Zašto? O tome ćemo sutra.

Samo bih dodao da sam bio u pravu kada sam rekao da se izraelski kopneni napad na Gazu neće desiti u petak uvečer. Mislim da se neće desiti ni danas.

Ali, neću reći da se neće desiti idući vikend. To bi mogao biti realističan vremenski okvir za izraelsku vojsku da postigne željeni nivo operativne spremnosti.