FP: Mit o američkom zamoru ratom u Ukrajini

Dok rat u Ukrajini ulazi u drugu godinu, jedno od velikih strateških pitanja je jesu li ili ne Amerikanci i njihovi saveznici postali umorni od rata.

Zaista, prisutni su medijski izvještaji o neimenovanim američkim zvaničnicima koji su upozorili Kijev na to, a i Ukrajinci, razumljivo, brinu da bi se njihovi zapadni pomagači mogli umoriti od rata. Pitanje da li zapadna pomoć Ukrajini jenjava zaokupljalo je pažnju ispitivača javnog mnijenja i dominiralo je rubrikama mišljenja. Vjerovatno je to najveći razlog zbog kojeg je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno posjetio Washington, prvi put od početka rata.

No, koliko je stvaran zamor od rata kod Amerikanaca? Manje nego što izgleda, najvjerovatnije, pišu Raphael S. Cohen, politolog i bivši potpukovnik vojne obavještajne službe, i Gian Gentile, penzionisani pukovnik američke vojske i historičar u korporaciji RAND, u tekstu za Foreign Policy.

Najveći dio zabrinutosti zbog ratnog zamora Sjedinjenih Američkih Država dolazi od niza anketa američkog biračkog tijela koje su pokazale da je podrška javnosti za Ukrajinu opala, navodi se u tekstu.

Ogromna većina Amerikanaca i dalje podržava Ukrajinu

Odvojene ankete Wall Street Journala, Čikaškog vijeća za globalna pitanja i Predsjedničke fondacije i instituta Ronald Reagan otkrile su da, iako ogromna većina Amerikanaca i dalje podržava Ukrajinu i vjeruje da je Rusija agresor, sve veća manjina, posebno među republikancima, vjeruje da SAD pruža previše pomoći i da rat košta SAD previše.

Ove brojke treba staviti u kontekst. Prije svega, u apsolutnom smislu, podrška za Ukrajinu među Amerikancima ostaje relativno snažna, kreće se oko 57 posto ili više, u zavisnosti od ankete. Ovo je nevjerovatna činjenica, posebno sada kada je gotovo prošla godina dana od početka rata. Nije neobično ni da postoji stranačko iskrivljeno mišljenje o ratu. Sukobi, uključujući Vijetnam, Iran i Afganistan, često počinju podrškom s obje strane. No, kako prolazi vrijeme i originalni motiv za intervenciju počinje da blijedi iz kolektivnog sjećanja, stranačke podjele stupaju na scenu.

Pa ipak, američka politička podrška za Ukrajinu ostaje dvostranačka. Kongres je usvojio nekoliko paketa pomoći za Ukrajinu dvostranačkom većinom nekoliko puta u protekloj godini, uključujući još 45 milijardi dolara kao dio šireg vladinog zakona o finansiranju prošle sedmice. Iako su neki desničari pozivali na detaljnije ispitivanje pomoći Ukrajini, Zelenski je toplo dočekan od obje strane kada se obratio na zajedničkom sastanku Kongresa.

Politička podrška za Ukrajinu će se, po svemu sudeći, nastaviti. Istina, republikanci su osvojili kontrolu nad Zastupničkim domom u novembru, i Kevin McCarthy, koji ima velike izglede da postane predsjedavajući, obećao je da Ukrajina više neće primati „bjanko ček“. Pa ipak, neki od zakonodavaca, najodanijih pristalica Ukrajine neće se vratiti na naredno zasjedanje Kongresa. No, u isto vrijeme, neki od kandidata izolacionističkog krila Republikanske stranke izgubili su u novembru. Mnogi republikanski lideri i dalje podržavaju dodatnu vojnu pomoć za Ukrajinu, čak i ako žele pojačan nadzor nad načinom na koji se troši novac.

Štaviše, američka vanjska politika rijetko je savršeno slijedila ankete. Iako su se uzastopne predsjedničke administracije žalile na „duboku državu“ koja blokira njihove vanjskopolitičke programe, ostaje činjenica da su Amerikanci, uglavnom, dozvoljavali svojim lidera veću širinu u vanjskopolitičkim nego u domaćim pitanjima. To je zato što Amerikanci manje vode računa o vanjskopolitičkim pitanjima nego o domaćim, posebno onim koji direktno utječu na njihove džepove.

Amerikanci mrze gubiti

To ne znači da Amerikanci nemaju stav o vanjskoj politici. Imaju. Pitajte Amerikance o bilo kojem pitanju, posebno onom koje je privuklo tako mnogo medijske pažnje kao što je Ukrajina, i većina će dati svoje mišljenje. Ali ankete su jedan trenutak u vremenu i često se mijenjaju sa situacijom. Ukoliko bi Rusija učinila nešto šokantno kao što je upotreba nuklearnog oružja ili pokušaj da ponovo zauzmu Kijev, podrška za Ukrajinu među drugom stranom mogla bi ponovo narasti.

Važno je zapamtiti i da Amerikanci mrze gubiti. Evo jednog primjera: većina Amerikanaca je podržala povlačenje američkih snaga iz Iraka 2011. koje je naredio tadašnji predsjednik Barack Obama, da bi ga kritikovala za odnos prema Iraku kada je grupa ISIL gotovo pregazila tu državu 2014. Mandat predsjednika Joea Bidena slijedi sličan tok: Amerikanci su podržali povlačenje iz Afganistana, ali su ga okrivili za debakl koji je uslijedio. U ratu, iz čisto političke perspektive, obično je sigurnije za političare da ostanu na istom kursu.

Možda je to razlog zbog kojeg je evidencija o demokratijama u dugim oružanim sukobima zapravo dosta dobra. Od starih Atinjana tokom Peloponeskog rata do danas, demokratije obično nisu bile prevrtljive i stidljive kako su ih protivnici predstavljali. U SAD-u su ratovi u Koreji, Vijetnamu, Iraku i Afganistanu svi na kraju bili veoma nepopularni. SAD se svejedno borio tri godine u Koreji, gotovo devet godina u Iraku (prije nego što se vratio nakon inicijalnog povlačenja), i gotovo 20 godina u Vijetnamu i Afganistanu. Sve ove kampanje su uključivale znatno više ulaganja američke krvi i novca nego što je američka posvećenost Ukrajini tražila do sada.

Konačno, najvažniji razlog da se bude skeptičan u vezi navodnog zamora Ukrajinom kod Amerikanaca jeste, jednostavno to što nešto takvo ne postoji. Amerikanci doslovno nisu iscrpljeni ovim ratom. S mogućim izuzetkom šačice američkih kreatora politika koji su direktno uključeni u američku politiku prema Ukrajini, kao i onih američkih snaga koje na drugim lokacijama u Evropi pružaju sigurnosnu i humanitarnu pomoć, malo je Amerikanaca koji su aktivno uključeni u sukob. SAD ne gubi na bojnom polju, niti trpi nestašicu energenata. Za većinu Amerikanaca, cijene plina danas u prosjeku su za nekoliko centi niže nego prošle godine. Amerikanci ne plaćaju veće poreze zbog rata, isto tako. S obzirom na to da Kongres ne treba balansirati federalni budžet, pomoć za Ukrajinu ne dolazi nauštrb domaće potrošnje, barem trenutno.

Različiti američki kreatori mišljenja imaju svoje razloge za pojačavanje narativa o zamoru Ukrajinom. Neki republikanci za koje je „Amerika na prvom mjestu“ mogli bi rat smatrati distrakcijom i željeti govoriti o domaćim pitanjima, kao što su imigracija i kriminal. Pojedini liberalni antiratni aktivisti mogu imati refleksnu reakciju na bilo kakvo američko vojno uključivanje, koliko god indirektno bilo. Za neke medijske komentatore, narativ o ratnom zamoru lagan je način da kompleksnu vanjskopolitičku temu predstave kao domaću političku debatu. A šačica glasova može uistinu suosjećati sa ruskim argumentima, koji redovno uključuju ideju da će se Zapad umoriti od pomaganja Ukrajini. Neki Amerikanci mogu zaista vjerovati da plaćaju veću cijenu za sukob nego što je to zaista slučaj, ali to je primarno zasnovano na percepciji, a ne na činjenicama.

Ruska strategija odugovlačenja

Drugim riječima, zamor ratom u Ukrajini u SAD-u više je mit nego stvarnost, poručuju autori teksta.

To ima važne implikacije za sami rat. Trenutno se ruska strategija zasniva većinom na odugovlačenju: neka rat traje i vremenom će SAD i saveznici izgubiti zanimanje, a Ukrajinci će pokleknuti. Ova strategija, po svemu sudeći, neće uspjeti. Ako je prošlost presedan, a sadašnji trendovi se nastave, mogle bi proći godine prije nego što bilo kakav pad u podršci američke javnosti zaista rezultira promjenom politike.

U isto vrijeme, ove bi ankete trebale biti jasan poziv američkim liderima i saveznicima i partnerima SAD-a u cijelom svijetu. Ruska invazija na Ukrajinu više je od pukog spora o granicama i političkoj odanosti: to je napad na međunarodni poredak. Demokratije širom svijeta odgovorile su prikladno, za što im treba odati priznanje. Dok traje rat, lideri slobodnog svijeta trebaju podsjetiti svoju javnost šta je na kocki u Ukrajini, ne samo za evropsku i globalnu sigurnost, već za demokratiju uopšte.

Posjeta Zelenskog Washingtonu bila je jedan značajan korak u podsjećanju Amerikanaca na ono što je na kocki, ali to je tek početak. Izgleda da se rat u Ukrajini, nažalost, neće brzo završiti. Dok god traje borba na ratištu, mora se nastaviti i bitka za zapadno mišljenje.