NI: Je li Biden mogao spriječiti Rusiju da napadne Ukrajinu?

Predsjednik Rusije Vladimir Putin otkrio je plan napada na Ukrajinu mnogo prije nego što su prvi hici ispaljeni. Zašto je onda odgovor Zapada u sprečavanju toga bio tako neefikasan?

Možda su proaktivne preventivne mjere prije ruskog napada mogle promijeniti Putinovu računicu, piše National Interest (NI). Pokazujući unilateralno suzdržavanje i praveći ustupke bez ikakve prisile, administracija američkog predsjednika Joea Bidena pozvala je Rusiju da testira granice svog ratnog ponašanja.

Prvi odgovor Washingtona je bio oblikovan strahom da će Putin koristiti nuklearno oružje. Paralizirana mogućnošću nuklearnog armagedona, Bidenova administracija je odgovorila pažljivo, uz neke polumjere.

Biden je obećao da se snage NATO-a neće boriti u Ukrajini. Uklanjanje ove opcije sa stola bilo je nepotrebno. Ukrajina je imala oružje od zemalja bivšeg Varšavskog pakta, a ne moderno oružje NATO-a. To nije bilo dovoljno da se ruske snage poraze.

Pentagon odbio slanje Abrams tenkova

Biden se nadao da će sankcije odvratiti rusku agresiju, ali Putin je uspio ublažiti njihov utjecaj na rusku ekonomiju, jer su uvođene postepeno; ruski oligarsi su imali vremena da prebace sredstva u zemlje kao što je Turska, a Sjeverni tok 2, kojim je dostavljan plin Njemačkoj, radio je sve dok Rusija nije napala.

Korijen sadašnjeg sukoba može se naći u finalnom dokumentu samita NATO-a u Bukureštu 2008. godine, u kojem je potvrđeno da će se Ukrajina nekada pridružiti Savezu. Ova mogućnost je upalila alarme u Moskvi. Ta zabrinutost je povećana kada je SAD podržao proteste 2014. godine u Kijevu, na kojima je svrgnut proruski premijer Viktor Janukovič.

Ubrzo nakon toga uslijedila je ruska invazija i okupacija Krima. Zapad je odgovorio  neefikasnim sankcijama. Toleriranje ruske agresije imalo je ozbiljne, dugoročne posljedice za Ukrajince, evropsku sigurnost i međunarodni poredak baziran na pravilima.

Saveznički lideri sastali su se na samitu u Madridu u junu 2022. godine te ponudili pomoć Ukrajini, uključujući sigurnu komunikaciju, gorivo, medicinske potrepštine, odjeću, opremu i druge mjere.

Međutim, NATO nije ubrzao svoj Mirovni program za partnerstvo (PfP). Alijansa je mogla produbiti sigurnosnu saradnju s Ukrajinom osiguravajući joj kvalitetnije oružje i traninge za ukrajinske snage u obližnjim zemljama članicama.

Washington je usvojio politiku da šalje samo onu opremu za koju je utvrdio da treba Ukrajini i da je može održavati. Deset mjeseci od početka rata, SAD je napokon odobrio slanje M-2 Bradley borbenih vozila za upotrebu protiv ruskih ukopanih položaja. Ipak, Pentagon je odbio slanje Abrams tenkova, jer je vjerovao da su sovjetski tenkovi koje je imala Ukrajina bili dovoljni.

SAD je ove sedmice najavio paket pomoći vrijedan 2,85 milijardi dolara u vidu vojne opreme koju je ranije nije slala Kijevu.

Značajan utjecaj HIMARS-a na ratištu

Početkom prošle godine pomoć saveznika je bila čisto odbrambena. NATO je osigurao protutenkovske i protuavionske rakete. Kako je Rusija pojačavala ofanzivu, SAD je poslao HIMARS sisteme za lansiranje raketa, što je imalo veliki utjecaj na ratištu.

NATO je bio oprezan u djelovanju. Mogao je angažirati snage na granicama država kao što je Rumunija, jer ovakvo preventivno djelovanje nije neuobičajeno. SAD je poslao snage u Makedoniju 90-tih kako bi spriječio širenje rata u Jugoslaviji. Nedavno je stacionirao 1.200 vojnika u Poljskoj i na Baltiku.

Kako Rusija povećava napade dronovima i raketama, NATO je mogao proglasiti zonu zabrane letenja iznad Mariupolja i drugih gradova. Međutim, odlučio je da to ne uradi, bojeći se da će to dovesti NATO snage u direktni sukob s Rusijom.

Pentagon je odlučio da bi slanje borbenih aviona F-16 i F-35 Kijevu dovelo do eskalacije sukoba. Radije je slao avione kojima su ukrajinski piloti već znali upravljati, kao što su MiG-29 i Su-25.

NATO je mogao poslati više dronova kako bi se usporilo kretanje ruskih snaga. Uz turske Bayraktar dronove, zapadne zemlje su mogle dogovoriti isporuku kineskih dronova, koje su već nabavile zemlje kao što su Saudijska Rabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Nigerija.

Što se tiče cyber ratovanja, NATO je mogao djelovati preventivno, zajedno s civilnim hakerskim grupama, da obori stranice ruskih vladinih agencija koje proizvode vojne komponente i organizacije koje provode ruske cyber napade.

Raseljavanje miliona ljudi u Poljsku i druge države bilo je predviljivo. Zašto SAD nije prije toga poslao hranu, lijekove i druge zalihe kako bi pomogao?

NATO je postao snažniji i ujedinjeniji

Ratni zločini su se, također, mogli predvidjeti. Zašto SAD i zemlje saveznice nisu uspostavile tribunal za ratne zločine u Ukrajini koji bi pokrenuo istragu protiv Putina i glavnog komandanta ruskih snaga?

I ruski napadi na ukrajinsku poljoprivrednu infrastukturu su se mogli pretpostaviti. Kako bi se spriječila globalna kriza s hranom, NATO je mogao razviti plan i put za izvoz ukrajinskog žita i osigurati rute na Crnom moru.

NATO je imao mnoge opcije da odvrati rusku agresiju ili ublaži njen utjecaj na Ukrajinu. Mnoge od ovih mjera su na kraju usvojene, ali došle su kasno da bi odvratile Moskvu od odluke da izvrši invaziju.

Ipak, Bidenova administracija ima ogromne zasluge u izgradnji velike multinacionalne koalicije za odbranu Ukrajine. Ako je Putin želio oslabi tiNATO, nije uspio. Savez je postao još snažniji i ujedinjeniji.