Washington Post: Koju lekciju bi današnji lideri trebali naučiti od Gorbačova?

Najvrjednija lekcija koju možemo izvući iz života posljednjeg bivšeg sovjetskog predsjednika, pokojnog Mihaila Gorbačova, jeste da čak ni najmoćniji i najutjecajniji lideri neće moći sami promijeniti historiju, kaže Bret Baier, politički dopisnik američkog kanala Fox News.

U svom članku za Washington Post, Baier dodaje da u slučaju Gorbačova nijedna retrospektiva koja se danas piše o njemu ne bi bila moguća bez njegovog bivšeg američkog kolege Ronalda Reagana. Njihovo jedinstveno partnerstvo, i njihova spremnost na dijalog čak i sa svojim najvećim neprijateljima, omogućili su im da preusmjere sudbinu svijeta.

Reagan je preuzeo dužnost 1980. godine, kao otvoreni neprijatelj Sovjetskog Saveza. Nazivao ga je “carstvom zla” i predvidio njegov kolaps. Njegova retorika je bila toliko zapaljiva da je izazvala sukobe i napetosti među ljudima. Ali to se promijenilo 1985. dolaskom Mihaila Gorbačova.

Imperija zla

Prije Gorbačova, u Reaganovim govorima nije bilo naznaka da će Sovjetski Savez ikada biti išta osim “imperije zla”. Kada je Gorbačov postao vođa Sovjeta, nije se moglo pretvarati da je Sovjetski Savez ono što su prvobitni ruski revolucionari zamislili. Gorbačov je imao hrabrosti da se promijeni i preuzeo je vodstvo u trenutku kada je njegov kolega u Americi bio spreman da razgovara, a to su i učinili.

Gorbačov i Reagan započeli su saradnju sa zajedničkim osjećajem hitnosti zbog opasnosti od nuklearnog rata. Uživali su u rijetkoj hemiji. Prvi put kada su se sreli, na konferenciji u blizini Ženeve, Regan je Gorbačovu ispričao vic: “Sreli se Amerikanac i Rus. Amerikanac reče: Moja zemlja je najbolja jer mogu otići u Bijelu kuću i reći predsjedniku da loše radi posao. ‘Velika stvar’, kazao je Rus. ‘Mogu otići u Kremlj i reći Gorbačovu istu stvar – Regan loše obavlja posao’.” Gorbačov se blago osmjehnuo, ne znajući kako da odgovori. Ali ubrzo se navikao na Regana, koji je bio odlučan da njegovi sastanci sa Gorbačovim budu otvoreni razgovori, ne samo politički.

Svaki je branio svoju viziju

Reagan je također znao biti težak, a godinama na konferencijama dvojica predsjednika su se prepirala oko različitih vizija svijeta koje su imale njihove zemlje. Gorbačov je tvrdoglavo zauzimao partijski stav o glavnim pitanjima, a pregovori su povremeno zastajali. Na samitu 1986. u Rejkjaviku, na Islandu, Reagan je bio toliko frustriran Gorbačovljevom tvrdoglavošću da se povukao iz pregovora.

Međutim, to nije bio kraj. Dvije strane su prestrojile svoje redove i nastavile sa održavanjem samita. Polako su krenuli u pravcu postizanja sporazuma za smanjenje nuklearne prijetnje.

U decembru 1987. Gorbačov i njegova supruga Raisa došli su u Washington, gdje su on i Reagan potpisali Sporazum o smanjenju nuklearnog oružja srednjeg dometa. Za Amerikance, Gorbačov je bio rok zvijezda, zapadnjački sovjetski vođa s harizmom na pretek.

Ali koliko god Gorbačov bio popularan u Sjedinjenim Američkim Državama, nije dobio ista priznanja kod kuće (on i Reagan su se šalili da su popularniji u zemlji onog drugog nego kod svoje kuće). Do maja 1988. Gorbačov je bio na ivici kolapsa, a njegove unutrašnje reforme naišle su na jak otpor. U toj oluji, Reagan i njegova supruga Nancy došli su u nezapamćenu posjetu Moskvi.

Iza kulisa

Jedan od najupečatljivijih prizora prilikom te posjete bila je šetnja Reagana i Gorbačova Crvenim trgom, što je bilo nezamislivo samo nekoliko godina ranije. Iza kulisa, Reagan je snažno forsirao Gorbačova po pitanju ljudskih prava i drugih stvari koje se ne spominju.

Gorbačov je smatrao da u njegovoj vlastitoj zemlji postoje granice i za njegovo prihvatanje zapadnih principa i njegov autoritet. Međutim, Reaganu je dozvoljeno da održi javno obraćanje u prepunoj sali Moskovskog državnog univerziteta, gdje je predsjednik zbunio studente slikama slobode kakvu bi mogli imati.

Predvođeni Gorbačovim, ljudi u Sovjetskom Savezu polako su počeli da napuštaju ono što je posljednji sovjetski lider kasnije prepoznao kao “politički ćorsokak”. Reagan je oduvijek znao da polovične mjere neće spasiti Sovjetski Savez od korupcije u njegovoj srži. Kada je napustio Bijelu kuću i kada je Bush stariji preuzeo dužnost, sovjetsko carstvo se već raspadalo.

“U trenucima poput današnjih, kada se dijalog čini nemogućim i kada se čini da su se uslovi previše pogoršali za diskusiju, najbolja počast Gorbačovu možda bi bila da lideri ovu lekciju shvate ozbiljno”, zaključuje autor na kraju.