NI: Zapad možda slavi početak nuklearne katastrofe
Radost Zapada zbog ukrajinskih uspjeha je preuranjena, Rusija još ima vojnih opcija, od kojih su neke jako zabrinjavajuće, piše ‘National Interest’.
Šta bi se moglo očekivati od Rusije ukoliko njene snage nastave nizati neuspjehe u Ukrajini, pita se američki portal National Interest, u tekstu čiji je autor Ted Galen Carpenter procijenio četiri moguće reakcije Kremlja za sprečavanje poniženja na ratištu.
Portal piše da zvaničnici NATO-a i zapadni mediji ne kriju radost što je ukrajinska kontraofanziva prisilila ruske trupe na naglo povlačenje sa značajnog dijela teritorija u blizini grada Harkova, na istoku zemlje.
Čini se da je napad iznenadio i Kremlj, dodaje se, jer su ruski čelnici očekivali su da će glavna kontraofanziva desiti na jugu.
Ruski gubitak na istoku značajan je vojni neuspjeh i još veća sramota za rusku vojnu komandu i ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Rusija i dalje ima nekoliko vojnih opcija
Proukrajinski evropski i američki zvaničnici slave uspjehe Kijeva i već govore o mogućnosti ukupnog ruskog poraza u Ukrajini.
Prema njihovim tezama, ruski predsjednik morat će prihvatiti mirovni sporazum čije bi odredbe bile mnogo skromnije od onoga što je zacrtao za ciljeve operacije.
Najbolje što bi mogao očekivati, dodaje se, bio bi sporazum koji bi vratio stvari onakvima kakve su bile, što bi značilo da Moskva ne bi dobila nikakvu teritoriju, niti bi Ukrajina bila spriječena da se priključi NATO-u.
Veći optimisti špekuliraciju da bi takav spektakularan neuspjeh, koji bi uslijedio nakon višemjesečnog krvoprolića i ogromnih troškova, mogao označiti i Putinov kraj.
Takve procjene su jako preuranjene, tvrdi Carpenter.
Rusija i dalje ima nekoliko vojnih opcija, a neke od njih su doboko zabrinjavajuće za SAD i njegove saveznike.
Prva opcija je da bi Rusija mogla pokrenuti svoju kontraofanzivu na ukrajinsko napredovanje, koja bi mogla biti usmjerena prema crnomorskoj luci Odesi, posljednjem ukrajinskom većem uporištu na Crnom moru, a čiji bi pad Ukrajinu ostavio brz pristupa moru.
To bi bio i ogroman ekonomski udar na Ukrajinu, čiji se veći dio uvoza i izvora odvija preko Odese.
Ponavljanje njemačkog poraza kod Staljingrada
Sudeći prema broju ruskih vojnika i količini oružja koja je još prije početka kontraofanzive sa istoka Ukrajine prebačena na jug, postoji velika vjerovatnoća da bi Odesa mogla biti prva ruska meta u postojećim okolnostima, dok je pitanje kakav bi otpor već previše rastegnute ukrajinske snage pružile.
Druga opcija mogla bi biti, dodaje se, da Rusi počnu slati trupe ka sjeveru iz postojećih uporišta u južnoj Ukrajini i pokretanjem nove ofanzive iz Rusije na sjeveroistok Ukrajine.
Glavni cilj takvog poteza bio bi odsijecanje ukrajinskih snaga koje sada napreduju u toj regiji
To bi bilo ponavljanje čovene sovjetske ofanzive 1942. godine u kojoj su Nijemci poraženi u Staljingradu.
Sličan uspjeh u ponavljanju tog scenarija mogao bi predstavljati odlučujući udarac u slamanju ukrajinskog otpora.
Međutim, logistika za izvođenje takvih manevara na velikoj teritoriji morala bi biti na vrhunskom nivou, a ona je do sada očito bila jedna od slabosti ruske vojske u Ukrajini.
To ograničenje tako složenu operaciju čini vjerovatno najmanje privlačnom opcijom za Kremlj.
Dalje, treća je opcija da Putin naredi potpunu nacionalnu mobilizaciju.
Do sada je Rusija vodila rat s ograničenim sredstvima, jer je bila optimistična da će i tako, zajedno s proruskim snagama na jugu i istoku zemlje, pokoriti Ukrajinu.
Potpuna mobilizacija dala bi Moskvi prednost
No, to se nije dogodilo, a Kremlj je potcijenio i odlučnost NATO-a da Ukrajinu počne snabdijevati velikim količinama kvalitetnog naoružanja.
Putin može odlučiti da ispravi ovu grešku sa početka ofanzive.
Rusija ima tri puta više stanovnika od Ukrajine i teško je očekivati da bi Kijev podnio dugotrajan rat čak i protiv postojećih ruskih snaga.
Potpuna mobilizacija dala bi Moskvi ogromnu prednost.
Četvrta opcija, o kojoj se ovih dana najviše priča, je da trenutno vojno ponižavana Rusija odluči brzo preokrenuti situaciju i riješiti svoje probleme upotrebom taktičkog nuklearnog naoružanja.
Takav napad, čak i s nekoliko komada naoružanja, zbrisao bi veliki dio ukrajinske vojske.
To bi bio monumentalan i ekstremno opasan potez, što Putin sigurno shvata.
No, ukoliko zaključi da je to jedina alternativa poniženju i gubitku sopstvene moći u Rusiji, bilo bi glupo misliti da nikada ne bi mogao preuzeti taj rizik.
Zapravo, podsjeća Carpenter, ruska vladajuća elita Ukrajinu smatra vitalnim nacionalnim sigurnosnim interesom.
Zemlja koja osjeća rizik po sopstven ivitalni interes učinit će sve što je u njenoj moći da odstrani tu prijetnju.
Da li bi SAD riskirao Armagedon?
U ruskom slučaju mogućnost odluke o upotrebi taktičkog nuklearnog naoružanja za slamanje NATO saveznika u postojećem ratu ne smije biti isključena.
Upotreba nuklearnog oružja mogla bi izazvati konfrontaciju Moskve sa SAD-om, poput one sa Kubanskom raketnom krizom, ali mogući odgovor NATO-a na rusku upotrebu nuklearnog oružja bio bi ograničen, osim u slučaju sa SAD bude želio riskirati Armagedon.
Zato je, piše autor teksta, radost zbog ukrajinskih uspjeha prerana i preuveličana.
Zapadni mediji trebaju shvatiti da možda slave početak dugog i jako krvavog rata, ili možda čak i nadolazeću nuklearnu katastrofu.