Ukrajina je satjerala Putina u ćošak: Šta bi moglo uslijediti

Mobilizacija bi mogla biti u kartama, eskalacija je u zraku, a ruski nacionalisti vape za krvlju.

Brzi pad ruske vojske pred iznenadnom ukrajinskom ofanzivom preokrenuo je cijeli narativ o ratu (EPA)

Pišu: Amy Mackinnon, Robbie Gramer i Jack Detsch

Nakon gotovo sedam mjeseci rata koji je imao niz neočekivanih zaokreta, ukrajinska vojska je zapanjila svijet kada je uspjela istjerati ruske snage s velikih teritorija na jugu i istoku Ukrajine u kontraofanzivi tokom protekle sedmice. Naoružana dugodometnim oružjem koje je obezbijedila Amerika, ukrajinska vojska je uništila ruske logističke centre i skladišta oružja u nizu napada tokom ljeta, podrivajući sposobnost ruskih četa da bombarduju kijevske snage izdaleka i ostavljajući ih ranjivim na napad.

Brzi pad ruske vojske pred iznenadnom ukrajinskom ofanzivom preokrenuo je cijeli narativ o ratu, ubijedivši mnoge kreatore politika na Zapadu da bi Ukrajina zapravo mogla izvojevati stratešku pobjedu, dok je Putina gurnuo na politički najranjiviju tačku od početka rata nakon niza sramnih vojnih neuspjeha za Moskvu.

U mikrokosmosu rata do sada, analitičari kažu da su ukrajinske snage u najnovijoj ofanzivi bile bolje nego što su mogle očekivati, dok su ruske snage bile lošije. Za razliku od taktičkog povlačenja Moskve iz kijevske regije u proljeće kada je željela fokusirati svoje napore na istočnu Ukrajinu, ovoga puta su se ruski vojnici razbježali pred ukrajinskim napredovanjem, ostavivši iza sebe desetke tenkova i municije.

Putinov politički proračun

„Ruska vojska je imala lošije rezultate nego što sam mogao zamisliti“, kazao je Ben Hodges, bivši general američke vojske u Evropi.

„Još je rano da se planira pobjednička parada ovdje, ali mislim da su Ukrajinci na tački postizanja nepovratnog zamaha, ako mi, Zapad, budemo uz njih.“

Usljed poraza na bojnom polju i sve većeg pritiska od ruskih nacionalista i utjecajnih ratnih blogera, ruski predsjednik Vladimir Putin pod sve većim je pritiskom da eskalira sukob sa sve slabijom vojskom dok svijet čeka da vidi kako će sve čudniji predsjednik odgovoriti sada kada je satjeran u ćošak.

„Posljednjih 200 godina ruske historije navode na zaključak da kada ruski lideri uđu u rat i ne pobijede, mogu se naći u nevolji“, kazao je Daniel Fried, bivši viši američki diplomata u ekspertskoj organizaciji Altantsko vijeće.

„Putin nije imun na opće pravilo da poraz u ratovima nije popularan.“

S obzirom na to da se ukrajinska kontraofanziva nastavlja, ruski odgovor sada nije u rukama ruske vojske, već vjerovatno počiva na političkom proračunu ruskog predsjednika, u intervjuu je kazao Jack Watling, viši saradnik, stručnjak za koneno ratovanje na Institutu Royal United Services.

Foreign Policy je razgovarao sa više od desetak stručnjaka, vojnih analitičara i trenutnih i bivših diplomata u SAD-u i Evropi da sazna kako bi Puntin mogao odgovoriti sada kada se osjeća sve više satjeranim u ćošak.

Eskalacija tamo gdje je moguća

Otkako je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu u februaru tekuće godine, viši zvaničnici u Moskvi nisu se ustručavali da spomenu nuklearni arsenal ove države, prijetnje koje će se vjerovatno povećati nakon nedavnih gubitaka na bojnom polju. Mogućnost da Rusija pribjegne upotrebi onoga što je poznato kao taktičko nuklearno oružje – mala bojeva glava namijenjena upotrebi na bojnom polju – na neugodan način se nazire u pozadini tokom rata.

Kako je i očekivano, bivši ruski predsjednik Dimitrij Medvedev dao je neodređena upozorenja na apokaliptične posljedice ukoliko Zapad nastavi podržavati Ukrajinu i ako se sukob produbi, u intervjuu sa ruskom državnom medijskom kućom ove sedmice. „[Ljudi] u zapadnim zemljama neće moći sjediti u svojim čistim kućama i stanovima, smijući se na to kako slabe Rusiju koristeći posrednike. Sve će oko njih gorjeti. Njihovi građani će dobiti svoj dio nevolja. Zemlja će doslovno gorjeti, a beton će se topiti oko njih“, kazao je on.

Pa ipak, većina stručnjaka smatra kako su male šanse za upotrebu taktičkog nuklearnog oružja, iako nisu spremni da u potpunosti odbace taj rizik.

Jedno je sigurno, ta prijetnja vjerovatno neće prisliti Kijev na kapitulaciju. „To ne bi promijenilo proračun za Ukrajince. Ukrajinci ovo već doživljavaju kao egzistencijalni sukob“, kazao je Watling. Kada bi Putin odabrao da detonira nuklearnu bojevu glavu i kada to ne bi značajno promijenilo tok stvari u korist Kremlja, on bi izgubio posljednju od vjerodstojnih prijetnji protiv Ukrajine – a to da bi šokirao svijet i preko noći pretvorio Rusiju u međunarodnog izgnanika daleko izolovanijeg nego što sada jeste, da i ne spominjemo. „Njegov posljednji element odvraćanja bi bio iskorišten, izuzev uistinu punog nuklearnog napada na SAD i NATO, što mislim da niko zaista ni ne razmtra ovdje“, kazao je Mason Clark, vođa ruskog tima na Institutu za proučavanje rata.

Nada da će strana pomoć presušiti

„Problem za Rusiju je taj što njihovi ciljevi općenito i strategija nemaju mnogo smisla od aprila“, kazao je Rob Lee, viši saradnik euroazijskog programa Istraživačkog instituta Foreign Policyja.

„Od tada je prisutno pitanje kako će Rusija postići okončanje sukoba, i izgleda da oni razmišljaju na principu, nadajmo se da će Ukrajina u nekom trenutku odustati, da će postati preskupo, ili da će strana pomoć presušiti.“

U ratu, Rusija koristi dugodometne rakete i zračne napade na ukrajinsku infrasturkturu, bolnice i željezničke stanice u očitom pokušaju da zastraši populaciju i potkopa moral, što bi moglo pružiti prostor za daljnju eskalaciju. Za vikend i u ponedjeljak, ruske snage su bombardovale ukrajinske elektrane u zračnim udarima, uzrokujući nestanke struje u nekoliko regija. Ratnohuškački komentatori u ruskim državnim medijima pozivaju na iznimno brutalne odmazde ( i potencijalne ratne zločine) protiv ukrajinske civilne infrastrukture.

„Postoje načini koji nisu stirktno vojni, a pomoću kojih mogu pogoršati stvari“, kazala je Angela Stent, gostujuća viša saradnica Instituta Brookings i stručnjakinja za rusku vanjsku politiku. „Ali i dalje postoji ograničenje onog što mogu napraviti, i do sada nismo vidjeli cyber napade za koje smo mislili da smo ih mogli vidjeti ranije.“

Masovna mobilizacija

Ruski zvaničnici već mjesecima nagovještavaju da je moguća sveobuhvatnija mobilizacija vojnika, i organizovali su bezuspješne akcije regrutovanja širom države, uključujući i u oblasti Murmansk na krajnjem sjeveru. Putin je naredio vojsci da regrutuje 137 000 novih vojnika do januara 2023, što će povećati broj aktivnih oružanih snaga u Rusiji na 1,15 miliona.

Do sada se Kremlj klonio masovne mobilizacije ili nacionalnog vojnog poziva zbog zabrinutosti da bi to moglo inače pasivnu rusku javnost okrenuti protiv rata. „Jedno je poslati siromašne ljude iz Burjatije, Tuve ili sa Kavkaza, kojima je očajnički potreban novac, da se tamo bore“, kazala je Stent. „Ali ako pokušate mobilizovati sinove urbane elite, obrazovanih ljudi – to će izazvati mnogo veće protivljenje ratu.“ Sve i ako bi Kremlj najavio punu mobilizaciju, obuka novih regruta trajala bi mjesecima, a i dalje postoje otvorena pitanja o tome imaju li teško osiromašeni redovi ruske vojske dovoljno opreme da izdrže regrutsku vojsku.

Glasnogovornik Kremlja Dimitrij Peskov kazao je u utorak da Putinov režim „ne razmatra“ tu opciju. Američki zvaničnici također vjeruju da je Putin satjeran u ćošak jer ruska vlada izbjegava formalno objaviti rat Ukrajini, i umjesto tog insistira u javnosti da vodi „specijalnu vojnu operaciju“ pružanja zaštite govornicima ruskog u regiji Donbas, uprkos tome što se gotovo sedam mjeseci vode bitke na većem dijelu te države.

Rusija je pokušala održati kurs neuobičajenim stilom vojne regrutacije koji će se vjerovatno nastaviti, oslanjajući se na paravojnu Wagner grupu, proruske separatiste, stanovnike okupiranih predjela Ukrajine, pa čak i zatvorenike. Video koji od srijede kruži na Twitteru izgleda prikazuje ruskog oligarha Jevgenija Prigožina, saveznika Kremlja, koji navodno stoji iza plaćenićke Wagner grupe, kako obilazi ruski zatvor u potrazi za regrutima koji će se boriti u Ukrajini. Prigožin je također natuknuo to da Kremlj razmatra oštrije kazne za dezertere.

„Prvi grijeh je dezertiranje“, kazao je Prigožin u ruskoj kažnjeničkoj koloniji. „Niko ne zaostaje. Niko se ne povlači. Niko se ne predaje u zarobljeništvo. Tokom obuke, pričat će vam o dvije granate koje morate imati sa sobom prilikom predaje.“

Nespreni za borbu

Ali Putin bi mogao biti prisiljen da uradi drugačije. „Politički establišment, siloviki [sigurnosene služne], sistemska opozicija, Ujedinjena Rusija, tehnokrate čak, biznisi, kada vide šta se dešava, draže će im biti da Rusija proglasi mobilizaciju nego da Rusija izgubi ovaj rat“, kazala je Tatjana Stanovaja, ruska politička analitičarka i osnivačica konsultantske kuće R. Politik. „Njihovi životi, njihove buduće karijere i sigurnost su u pitanju.“

Ali ukrajinska munjevita ofanziva u harkovskoj oblasti, gdje su lakše, mobilnije formacije bile u stanju probiti se kroz umorne ruske čete, iznenadila je čak i zvaničnike u Kijevu brzinom kojom je napredovala.

Ukrajinski zvaničnici su rekli da ova ofanziva, koja je sada vratila više od 3.100 kvadratnih kilometara teritorije pod ruskom okupacijom, kako tvrdi ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, nudi mogući pregled loših strana masovne mobilizacije za Kremlj: ukrajinske snage su naišle na ruske vojnike, uključujući pripadnike Nacionalne garde i specijalne policije koji su prošli brzi trening, ali su naprosto bili nespremni za borbu.

„Mislili smo da će Rusi biti čvršći“, kazao je ukrajinski vojni zvaničnik pod uslovom anonimnosti, za Foreign Policy. „Nisu bili istrenirani kao redovni vojnici.“

Dok se Rusija suočava sa vojnim neuspjesima, jednim za drugim, Putin bi se mogao suočiti sa najvećim političkim izazovima ne od liberalnih antiratnih aktivista ljevice već prije od nacionalističke proratne frakcije desnice.

Ušutkivanje kritičara

Ruski nacionalisti su počeli otvoreno kritikovati rusku vladu za, kako oni tvrde, moskovsko okolišanje u vezi Ukrajine. Dok je malo ko otvoreno kritikovao Putina, oni osuđuju rusku vladu što nije proglasila masovnu regrutaciju da popuni redove svoje osiromašene vojne mašine i pozvala na jedan vid „totalnog rata“ protiv Ukrajine bez obzira na civilne žrtve (iako je Rusija već umiješana u široko rasprostranjene ratne zločine protiv ukrajinskih civila). Među ovom labavom koalicijom nacionalista, vojnika i ratnih blogera je i Igor Girkin, veteran ruskih sigurnosnih službi i ultrakonzervativni bloger s pola miliona pratilaca na Telegramu i koji je ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua nazvao „drvenim generalom“.

Ruski nacionalistički stručnjaci, koji su poslužili kao korisni navijači za rat, do sada su pošteđeni brutalnih oštrih mjera primijenjenih na drugim kritičarima rata. Da bi ih doveo u red, Kremlj izgleda koristi pristup nagrade i kazne, kazala je Stanovaja. Vodeći lojalisti Kremlja, kao što je glavna urednica RT-a Margarita Simonaja, pozvali su na trezven pristup, dok je Putinov glasnogovornik uputio prikrivenu prijetnju kritičarima u utorak, upozoravajući da je linija između legitimne i nelegitimne kritike „veoma, veoma tanka“.

„To je bilo upozorenje“, kazala je Stanovaja.

Još jedan potez koji bi Putin mogao napraviti je, da parafraziram bivšeg američkog ministra odbrane Donalda Rumsfelda, je jednostavno nastaviti rat s vojskom koju ima, a ne onom koju želi. To jeste, mogao bi nastaviti bacati loše opremljene i napola potučene ruske jedinice na ukrajinske snage kako bi što je više moguće zaustavio njihovo napredovanje, barem dok ne nastupi zima. Ova strategija neće pomoći Rusiji da pobijedi, što, po mišljenju većine analitičara, postaje sve udaljenija mogućnost, ali bi moglo biti dovoljno da barem spriječi Ukrajinu da ostvari punu pobjedu ove godine.

„Rusiji će biti veoma teško da preokrene stvari u Ukrajini“, kazao je Hodges, bivši zapovjednik američke vojske u Evropi. „Glavni problemi koji su mučili Rusiju tokom proteklih šest mjeseci toliko su urezani u kulturu i sve institucije – korupcija, slaba logistika, propalo vodstvo, manjak ljudi – to nisu stvari koje se mogu riješiti promjenom zapovjednika.

Čak i s neuspjesima Ukrajine, još se ne zna ima li Kijev dovoljno snaga i municije da vrati svu ukrajinsku teritoriju koja je pod ruskom kontrolom, i Putinu može izgledati da je vrijeme na njegovoj strani kada je u pitanju pokušaj nagrizanja podrške Zapada Ukrajini.

Rusija je izjavila da će prekinuti isporuke plina Evropi početkom zime, potez čiji je cilj potkopati političku podršku naroda u Evropi za rat i izvršiti pritisak na neke evropske lidere da pritisnu Ukrajinu za brze pregovore o okončanju sukoba.

„Jedna karta koju Putin još drži u rukavu jeste zima“, kazao je Clark s Instituta za proučavanje rata. „Sve smo uvjereniji da Kremlj čeka da vidi koje će posljedice zima imati za evropsku podršku za rat.“

Izvođenje proljetne ofanzive

Neki ukrajinski stručnjaci vjeruju da bi Putin mogao računati na izvođenje proljetne ofanzive ako bi mogao otežati život Evropi bez plina tokom zime.

„Putin zaista misli da ni Evropa ni Ukrajina neće preživjeti ovu zimu“, kazala je Aljona Getmančuk, osnivačica i direktorica Centra nova Evropa, spoljnopolitičke ekspertske organizacije sa sjedištem u Kijevu, u ponedjeljak. „Tome se on u suštini nada, i to je centralni stub oko kojeg razvija svoju strategiju. Ako pratite ruski narativ, oni govore, ‘Dobro, mi se sada povlačimo, ali vratit ćemo se u proljeće i sve će biti drugačije.'“

Već je došlo do neslaganja, a nekih 70 000 Čeha izašlo je na ulice početkom septembra pozivajući na ukidanje sankcija Rusiji zbog vrtoglavih cijena energije. Pojedini italijanski biznismeni protestovali su zbog viskoh računa za struju i okrivili su Evropsku uniju za svoje probleme.

„Za sada treba pripaziti na nastojanja da se Ukrajinci gurnu u političke pregovore“, kazao je jedan pomoćnik američkog kongresmena, koji je pod uslovom anomnimnosti govorio o unutrašnjim razmatranjima.  „Ono što me zaista brine je scenarij u kojem Rusi odluče da se trbaju pregrupisati, ponovo opremiti i duboko udahnuti. Pa potom kažu to što trebaju reći kako bi natjerali izvjesne elemente na Zapadu da izvrše pritisak na Ukrajince da potpišu neki vid primirja nakon kojeg će uslijediti proces pregovora koji neće nigdje voditi.“

Neki evropski zvaničnici također se brinu da je ukrajinska pobjeda mač s dvije oštrice kada je u pitanju podrška od velikih evropskih sila kao što su Francuska, Njemačka i Italija – i mogla bi natjerati te centre da pokušaju izvršiti pritisak na Kijev da traži mir dok je u boljem položaju.

„Njihov uspjeh u potiskivanju Rusa pomoći će im politički“, kazao je jedan dugogodišnji istočnoevropski diplomata, koji je govorio pod uslovom anonimnosti jer nije ovlašten da govori javno. „Ali gledajući ruski kolaps oko [Harkova], brinem se da će neki na Zapadu upozoriti protiv ‘ponižavanja’ Putina i pokušati podržati njihov otpor da Ukrajini daju više oružja zbog straha od ruskog nekonvencionalnog odgovora i eskalacije.“

 

Izvor: Foreign policy