The Economist: Zašto se Armenija i Azerbejdžan ponovo bore?

Sukob se dešava samo nekoliko sedmica nakon što su se azerbejdžanski i armenski lideri sreli u Briselu da razgovaraju o mogućnostima trajnog mira. 

Azerbejdžan želi da Armenija prizna njegov suverenitet nad Nagorno-Karabahom, dok Armenija traži garancije za etničke Armene u regiji (EPA)

Armenija je optužila Azerbejdžan za neisprovocirani napad 13. septembra, nakon što je njen susjed tokom noći izveo napade artiljerijom i dronovima na armenske pozicije na istoku zemlje, piše magazin The Economist.

Armenski premijer Nikol Pašinjan rekao je da je najmanje 49 vojnika ubijeno. Azerbejdžan tvrdi da se radi o osveti za “subverzivna djela” Armenije te da je i 50 azerbejdžanskih vojnika poginulo.

Sukobi su izbijali sporadično oko granice tokom posljednjih godina. Međutim, ovi posljednji su najteži otkako je rat oko Nagorno-Karabaha završio prije gotovo dvije godine. Nagorno-Karabah je armenska enklava koja je formalno dio Azerbejdžana, ali je drže armenske snage od 90-tih.

SAD, Evropska unija i Rusija pozvale su na okončavanje sukoba.

Zašto su se borbe ponovo pokrenule?

Azerbejdžan je, podržan Turskom, krajem 2020. pokrenuo ofanzivu da zauzme Nagorno-Karabah. Dok je Rusija, armenska saveznica, nametnula primirje šest sedmica kasnije, Azerbejdžan je vratio kontrolu nad velikim dijelovima provincije, kao i nad drugim područjima koje su okupirali Armenci.

Prema dogovoru, Rusija je angažirala mirovne snage na Nagorno-Karabahu kako bi odvratila od nasilja i održala neki nivo kontrole nad sukobom.

Posljednje borbe uključivale su granatiranje armenskih pograničnih područja koje su daleko od Nagorno-Karabaha.

“Ovo nije bio odgovor, nego čvrst napad”, kaže za The Economist Richard Giragosian iz Centra za regionalne studije u Jerevanu, armenskoj prijestolnici.

Desio se nekoliko sedmica nakon što su se Pašinjan i Ilham Alijev, azerbejdžanski predsjednik, sreli u Briselu da razgovaraju o mogućnostima trajnog mira.

Azerbejdžan želi da Armenija prizna njegov suverenitet nad Nagorno-Karabahom, dok Armenija traži garancije za etničke Armene u regiji.

Azerbejdžan je možda odlučio da je došlo vrijeme da koristi svoje oružane snage kako bi prisilio svoje susjede da prihvate dogovor, jer se čini da je Rusija toliko zauzeta u Ukrajini da ne bi intervenirala uime Armenije.

Također, zbog globalne energetske krize, evropska ovisnost o proizvođačima gasa kao što je Azerbejdžan raste.

Ministar energetike Azerbejdžana nedavno je rekao da zemlja planira da poveća izvoz gasa u Evropu za 30 posto, u poređenju sa 2021.

Šta je sljedeći korak?

Armenija se pozvala na ugovor kojim se Moskva obavezala da će je odbraniti u slučaju napada strane zemlje. S obzirom na situaciju u Ukrajini, Rusija će vjerovatno odgovoriti “simboličnim mjerama” a ne nekim vojnim uključivanjem, smatra Laurence Broers iz think-tanka Chatham House.

Azerbejdžan će, međutim, morati bit oprezan. Baku će sigurno htjeti da oslabi ruski utjecaj na Kavkazu, ali nema ništa od toga da se otvoreno sukobi sa Moskvom, kaže Borers.

To smanjuje opasnost od otvorenog rata sa Armenijom. Međutim, dok god postoji problem Nagorno-Karabaha, i dok jedna od strana koristi silu u svoju korist, situacija će ostati napeta.

Izvor: Agencije